BANJALUKA, SARAJEVO – Energetska kriza zbog rata u Iranu protresla je svijet, a energetski stručnjaci upozoravaju da bi kriza mogla potrajati čak i u slučaju da se rat sutra završi jer oštećenu infrastrukturu treba popraviti, što će uzeti i vremena i novca.
BiH, kao i većina drugih zemalja u Evropi, uglavnom je zavisna od uvoza fosilnih goriva, poput nafte, naftnih derivata i prirodnog gasa, a dio zavisnosti pokušava riješiti stvaranjem više domaćih alternativa, poput obnovljivih izvora.
Mirza Kušljugić, predsjednik Skupštine nevladine organizacije ReSET, koja se bavi energetikom, tvrdi da se sve veći broj zemalja koje nemaju obilne izvore fosilnih energenata okreće ka obnovljivim izvorima, tvrdeći da zemlje koje su krenule u tom smjeru, poput Kine, ovu krizu podnose znatno bolje.
“Poseban fokus je na transportu i nafti. Kina je tu otišla najdalje, jer je veliki uvoznik nafte i snažno razvija električna vozila kako bi smanjila zavisnost od uvoza”, tvrdi on i navodi da će tim putem krenuti i ostale zemlje u Aziji jer ih je ova kriza teško pogodila.
Kušljugić tvrdi da BiH mora biti usklađena s Evropom, koja teži ka zelenoj tranziciji, koju smatra ne samo važnom za zaštitu klime, nego i za jačanje energetske nezavisnosti.
Naglašava da BiH i nema puno izbora s obzirom na to da Evropa nameće trgovinu karbon emisijama nastalim iz proizvodnje karbon intenzivnih izvora, poput korištenja fosilnih goriva za proizvodnju električne energije, proizvodnju i obradu željeza, proizvodnju cementa i gnojiva i drugih proizvoda.
“Zato moramo uskladiti svoju energetsku politiku s evropskom, ali kroz prizmu vlastitog interesa. Do sada nismo postavljali osnovno pitanje za što nam treba energetska tranzicija. Mi to često doživljavamo kao nešto što nam se nameće zbog EU, uz argument da imamo dovoljno uglja. Međutim, sada moramo postaviti ključna pitanja kako ćemo se dalje kretati”, ističe on.
U Evropskoj komisiji kažu da ne odustaju od svojih klimatskih ciljeva, i da će BiH, ako želi da nastavi evropskim putem, morati da se tome prilagođava. Takođe podsjećaju da je EU stavila na raspolaganje velika sredstva da pomogne u tranziciji, ali da je važno da se BiH kreće putem reformi koje slijede iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i obaveza iz činjenice da je zemlja kandidat za EU.
S obzirom na to da se Sjedinjene Države snažno angažuju u BiH kako bi razvile infrastrukturu za distribuciju tekućeg prirodnog gasa, postavlja se pitanje u kojoj mjeri je to usklađeno s evropskom politikom. U proteklom periodu imali smo prilike razgovarati i s evropskim i američkim izvorima, i čini se da postoji razumijevanje da je BiH potrebna energetska tranzicija, ali i diverzifikacija gasnog snabdijevanja, kako zemlja ne bi bila zavisna od samo jednog izvora.
Ono gdje se stavovi u određenoj mjeri razilaze je koliko dugo bi ta tranzicija mogla da traje. EU smatra da se radi o periodu do dvije decenije, dok SAD vide moguću koncesiju na period od najmanje 30 godina.
Bilo kako bilo, ukrajinski rat je bio prvi energetski šok, a rat u Iranu je izazvao novi šok, koji je još teže pogodio Evropu, pa se postavlja pitanje na koji način Evropa namjerava ograničiti negativne efekte ovakvih kriza. Rješenja koja ponudi Evropa odraziće se i na odluke koje će donositi BiH, posebno kad je u pitanju izgradnja hidropotencijala.