Radnici „Šuma Srpske“ traže hitnu smjenu Marića i Zubića

BANJALUKA, Radnici „Šuma Republike“ Srpske upozorili su da je stanje u ovom javnom preduzeću dramatično navodeći da su godine lošeg upravljanja „Šumama“ kulminirale posljednje tri godine.

Radnici „Šuma“ optužili su za kriminal kako upravu preduzeća tako i direktore gazdinstava. Oni tvrde da se finansijski izvještaji friziraju, da se drvo sječe daleko iznad dozvoljenih količina i da se nelegalna sječa odvija uz znanje i saglasnost rukovodstva „Šuma.

Radnici traže od predsjednika RS, Vlade RS i lidera vladajuće koalcije da hitno smijene Ristu Marića sa pozicije generalnog direktora i Gorana Zubića sa pozicije pomoćnika ministra za šumarstvo.

Pismo koje su radnici „Šuma Srpske“ dostavili redakciji CAPITAL-a prenosimo u cjelosti:

Spasimo „Šume Republike Srpske“

Stanje u sektoru šumarstva u RS je dramatično. Ova ocjena nije pretjerana i odnosi se i na JPŠ „Šume RS“ tako i na šumsku osnovu u RS. Godine izuzetno lošeg upravljanja šumarstvom, sa rijetkim periodinma solidnog poslovanja, kuliminirale su u posljednje tri godine kada je stanje u JP, ali i u kompletnom sektoru, dobilo ne samo karakteristike kriminala i potpunog neznanja, nego je preraslo u anarhiju. Naime, nakaradna politika stranačke kadrovske raspodjele rukovodnih mjesta u javnim preduzećima je u JPŠ „Šume RS“ doživjela svoju najgoru moguću manifestacije i dala katastrofalne efekte čije posljedice će osjećati svi građani RS i to ne samo kroz ekonomsku štetu, nego i kroz drastično ugrožavanje životne sredine i opštih uslova života u RS.

Marić pravi kriminal na nivou uprave, a direktori gazdinstava na svom novu

Sistem u kome je u JPŠ „Šume RS“ mjesto generalnog direktora pripalo Socijalističkoj partiji, a drugi članovi uprave preduzeća kao i direktori šumskih gazdinstava su imenovani shodno ključu za raspodjelu dogovorenom između SNSD, DNS i SP na republičkom nivou stvorilo je situaciju u kojoj ključnu riječ u upravi preduzeća ima generalni direktor Risto Marić iz SP, i komercijalni direktori iz SP Boro Lazić, dok na terenu ključnu ulogu zadržavaju direktori gazdinstava (mahom iz SNSD) koji još u vrijeme kada je direktor bio Dragan Grabovac iz SP počinju da se ponašaju potpuno autonomno u odnosu na direktora preduzeća i za takvo ponašanje dobijaju podršku svojih lokalnih odbora SNSD. Na taj način uspostavljena je praksa koju nije ni pokušao narušiti Risto Marić, a po toj praksi uspostavljena je politika u JPŠ „Šume RS“ „ne diraš me, ne diram te“ prema kojoj direktor Marić sa saradnicima pravi kriminal na nivou uprave preduzeća gdje uzima mito od prerađivača prilikom ugovoaranja količina za predstojeću godinu, prilikom davanja olakšica pri plaćanju i slično, od izvođača prilikom izbora za izvođenje radova u šumarstvu i javnih nabavki, dok se direktorima gazdinstava iz SNSD prepustilo da na svom nivou prave kriminal u pogledu sječe, dopuštanja ulazaka u odjele, faktičkog isporučivanja sirovine, klasiranje, pa sve do najbratalnije krađe u vidu gole, nelegalne sječe. To stanje se najbolje može opisati riječima bezočna pljačka, anarhija i haos.

Primjeri takvog ponašanja su, nažalost, u većini gazdinstava. Gotovo sva gazdinstva na potezu od Lopara do Trebinjskog krša, pa do veće polovine gazdinstava u Posavini, dobojskoj regiji i Krajini. Stepen devastacije šumske osnove je dramatičan. Svim kupacima poznato je da JPŠ „Šume RS“ unazad godinama ne rade izvođenje radova u šumarstvu u skladu sa onim što nalaže struka, odnosno šumski putevi i sječa rade se isključivo u bližim i prisutpačnijim odjelima, dok se teži pristupnui dijelovi šume puštaju da potpuno zadivljaju, da slučajni užici propadaju i trunu, da se stabla suše, tako da naknadni ulasci izvođača u te odjele više ne mogu da daju isti efekat ni približnu količinu drvnog sortimenta koju je raniji plan predviđao, jer je u međuvremenu zbog zapuštanja osnova umanjena, a eksploatacija otežana i usmjerena isključivo na potpuno zdrava i vitalna stabla. S druge stran,e u pristupačnijim šumskim odjelima počinjen je pravi zločin protiv prirode i naroda Republike Srpske. Zločin bez presedana kakav našim šumama nijedan okupator u čitavoj istoriji.

U Vladi znaju da su finansijski rezultati preduzeća lažirani

Samo u 2015 godini, zahvaljujući ekstremnim vremenskim uslovima i minimalnom broju dana u kojima nije bilo moguće izvoditi šumske radove, došlo je do istorijske proizvodnje „Šuma RS“, te je prebačen godišnji plan, a takođe ostvareni su i rekordni prihodi po osnovu prodaje sortimenata. Na zvanični etat posječeno je još toliko bez papira. 2016 nije tako uspješna zbog manje povoljnih vremenskih prilika, ali nije bila ni loša. Ponovljen je obim nelegalne sječe. Da ne bude zabune. Nelegalna sječa je u 99% slučajeva izvedena od strane rukovodilaca u JPŠ Šume RS ili uz njihovo direktno znanje, saglasnost i novčani interes od iste. Dakle ne radi se o krađi trećih lica koja je promakla pažnji lugara, nego o organizovanoj krađi od strane onih koji su zaduženi da šumskom osnovom RS upravljaju po zakonu.

Dakle, nakon dvije godine rekordne proizvodnje i prodaje očekivalo bi se da preduzeće stabilizuje svoju finansijsku situaciju. Risto Marić je početkom i polovinom 2016 to slavodobitno i izjavljivao, a resorni pomoćnik ministra Goran Zubić na osnovu istih lažnih informaicja zbog sopstvenog neznanja dezavuisao i ministra i Vladu RS. Vlada RS umjesto da smijeni Ristu Marića, zavedena lažima o uspjehu preduzeća, nalaže da se dio dobiti od 5 miliona prebaci u Budžet RS. Tada se čitavo kolo laži počinje rasplitati i u Vladi ubrzo uviđaju da su izvještaji lažirani i da preduzeće ne samo da nema na raspolaganju milione dobitka, nego je uprkos rekordnim prihodima i bezočnom uništavanju šuma, napravilo ogroman minus, povećalo dugovanja opštinama po osnovu zakonske naknade, povećalo dugovanja radnicima za plate, izvođačima za radove, a državi za poreze i doprinose. Uprkos rekordnim prihodima koji su za deset miliona prebacili plan, Risto Marić ne da nije poboljšao saldo za tih deset miliona, nego je proširio rupu dugovanja za preko 20 miliona, što govori da je grubim ciframa mjereno za vrijeme njegovog mandata bez razumnog objašnjenja nestalo oko 30 miliona KM. Tako dramatično razaranje finansijske stabilnosti preduzeća je nezabilježeno i, poređenja radi, treba napomenuti da su naveliko razvikane nepravilnosti u vrijeme Neđe Ilića i Srđana Ljubojevića u poređenju sa ovom štetom dječija igra.

Napominjemo da se radi isključivo o direktnoj i vidljivoj finansijskoj rupi u preduzeću. Drugi aspekti štete, u vidu stotina miliona maraka nelegalno posječene oblovine koja je bestraga nestala iz RS, dovođenja u izuzetno težak položaj kompletnog drvoprerađivačkog sektora u RS koji sada ima ogromnu šansu da ostane bez najvažnijeg prodavca sirovine u RS, indirektne štete po budžet RS, gradova i opština, štete za radnike i stanovnike mjesta gdje je šumarstvo važna grana da ne pričamo.

Ugovori sa proizvođačima nisu potpisani, sirovinu dobija ko podmiti lokalne direktore

Postoji nekoliko elemenata koji svakom ko sumnja u pomenute činjenice mogu pomoći da uvidi da se, nažalost, radi o istinitom prikazu stanja:

1) po prvi put u istoriji preduzeća nisu do kraja kalendarske godine potpisani ugovori sa velikim kupcima za narednu godinu. Ugovori nisu potpisani do danas i vjerovatno neće biti potpisani ni do proljeća, što čitavu veliku priču o kriterijumima za raspodjelu sirovinom čini besmislenom. Dok nema ugovora sirovina će se djeliti na osnovu ugovorenih količina iz 2016, a u stvari po principima divljeg zapada, odnosno ko podmiti lokalne direktore.

2) iako ovakav snijeg nije prepreka izvođenju radova i eksploataciji, u JPŠ Šume RS faktički sve stoji, nema izvlačenja sortimenata i snijeg i zima su došli kao savršen izgovor da se bukvalno ne radi ništa. Radnicima ogromne većine gazdinstava se duguje jedna ili više plata, doprinosi se ne plaćaju, a pauza bez rada i bez proizvodnje samo povećava ogromnu finansijsku rupu.

3) Od velikih kupaca je u decembru uzet avans za robu, pod izgovorom da će onima koji daju avans biti dat prioritet u zimskim mjesecima kada je genralno teže doći do robe. U stvarnosti, umjesto da se avansi utroše za izvođenje radova kako bi se došlo do sirovine, njime su plaćene neke zaostale plate i kupljen mir u preduzeću pred novu godinu. U međuvremenu, dug za plate je postao joše veći, nema eksploatacije ni sirovine, samim tim nema ni prihoda, a prerađivači nemaju ni sirovine.

4) Da bi izbjegli momentalnu katastrofu Risto Marić uz pomoć Gorana Zubića predlažu i ubjeđuju Vladu RS da odobri kreditno zaduženje JPŠ Šume RS, navodno u različite svrhe, od izmirenja prethodnih obaveza, pa do poboljšanja uslova proizvodnje i slično. U stvarnosti radi se o novcu kojim će se isključivo poplaćati ogromni dugovi prema izvođačima, radnicima i budžetima koji se više ne mogu vući. Ni o kakvom ulaganju u jačanje proizvodno-tehničkih kapaciteta preduzeća nema ni govora. Radi se o joše jednoj bezočnoj laži prevaranta Riste Marića i neznalice Gorana Zubića. Zaduženje je dospjelo do javnosti i radi se o cifri od 26,5 miliona KM.

5) Ko god sumnja u navedeno isto može lako da provjeri. Ko god sumnja u podatke o „goloj sječi“, treba da angažuje dva inžinjera šumarstva i jednog fotografa i da za nekoliko stotina KM zadokumentuje fotografski i stručno razmjere kriminalnog uništavanja šumske osnove RS. Najdrastičniji primjeri su u ŠG Jahorina Pale, ŠG Romanija Sokolac, ŠG Doboj, ŠG Čajniče, ŠG Kotor Varoš, ŠG Borja Teslić i u nešto manjem obimu, nažalost, i niz drugih gazdinstava.

Nadležni  da smijene Ristu Marića i Gorana Zubića

Dramatično je pogledati stanje šume hrasta na području dobojskog gazdinstva. Tragično i bolno za nas, ljude struke, je gledati stanje pristupačnih odjela šume u blizini Kotor Varoša. Još tragičnije je da našu šumu, zdravlje i život naše djece, sijeku potpune neznalice i ljudi koji nemaju ni predstave šta rade ovoj zemlji.

Vlada Republike Srpske jeste odgovorna za ovu situaciju, ali treba biti pošten. Vlada RS nije namjerno kreirala ovu situaciju. Vlada RS je prevashodno kriva što na mjestu pomoćnika za šumarstvo ima neznalicu i neradnika Gorana Zubića koji je svojim nečinjenjem, i u želji da sačuva sebe od kritike skrivanjem istine od Vlade RS, doveo do situacije da problem naraste do nivoa koji može ugroziti kompletan drvoprerađivački sektor u RS i mogućnost normalnog i zdravog života naroda u RS. Napominjemo da je devastacija šumske osnove u direktnoj vezi sa kvalitetom vazduha, vode i zemljišta na kojem živimo, te u direktnoj vezi sa prevencijom katastrofa kakve su poplave, klizišta i ekstremne vremenske neprilike.

Da bi manje upućeni shvatili o kakvoj neznalici i štetočini se radi pojasnićemo to na dva primjera. Prvi primjer je aktuelna situacija oko nepotpisivanja ugovora sa velikim kupcima za 2017 godini. Razlog za to je prevashodno velika administrativna zapetljancija uzorkovana tzv. listom kriterija za raspodjelu sirovina. Listu je, naravno, kreirao Goran Zubić i ona je do te mjere usložila proceduru određivanja količina pojedinačnim drvoprerađivačima da je zablokiralo čitav proces. Naravno, čitava ideja o kriterijumima Zubića je pala na pamet da bi spriječio nepravilnosti pri rapsodjeli. S druge strane, Risto Marić živi od nepravilnosti pri raspodjeli pa je odmah počeo da trži rupe u kriterijima i brzo ih je i našao. Tako se sada po prvi put od kada postoji RS na listi za raspodjelu npr. bukve nalaze prerađivači koji imaju proizvodni program i poslovne aktivnosti isključivo sa čamovinom. Slično je i sa hrastom i drugim traženim sirovinama. O čemu se naime radi. Da bi mogli da nastave sa uzimanjem novca za dodjelu sirovine u ugovorima, a da ih ne ograničava Goran Zubić sa svojim pravilnikom, Risto Marić i ekipa nagovorili su mnoge proizvođače da se prijave i za sirovinu sa kojom nemaju namjeru raditi jer je Zubić to potpuno predvidio u svojim kriterijima. Tako da postoji niz preduzeća kojima Marić namjerava dodijeliti hrast i bukvu, a u stvarnosti će ta roba završiti kod onih koji imaju njegovu naklonost, samo će kroz papire preuzimanje oblovine i plaćanje biti vjerovatno vršeno preko onih prerađivača koji su na papiru dobili hrast i bukvu iako sa njima ne rade.

Drugi primjer Zubićevog štetnog djelovanja je tzv koranje, odnosno uvođenje obaveze izvođačima radova da gule koru sa debala prilikom sječe i izvlačenja od šume do stovarišta. Treba istaći da na planirani sječivi etat to poskupljuje izvođenje radova za oko 5 miliona maraka. Kao razlog za ovu mjeru Zubić navodi štetu od potkornjaka. Za laike treba reći da potkornjak svoje štetno dejstvo na posječenoj oblovini može da počne za 21 dan od sječe. U normalnom procesu rada ne bi trebalo da postoji tako dug period u kome je oblovina lagerovana, odnosno ona bi znatno prije trebala biti isporučena kupcima. Zubić tu ide korak dalje pa kaže da se to radi jer tamo gdje postoje centralna stovarišta (u istočnom dijelu RS) dolazi do situacije da roba stoji duže od 21 dan i onda dolazi do štete od potkornjaka. Tačno, ali pravo pitanje je zašto postoje centralna stovarišta? Ona su formirana da bi se, navodno, umanjile malverzacije sa oblovinom. Godine iza nas su pokazale da te malverzacije ne da nisu smanjenje, nego su povećane. Dakle, umjesto da ukine centralna stovarišta u istočnom dijelu RS (kao da je lopovluk samo na istoku) Zubić donosi novu ludost. Još treba istaći da šteta koju pričini potkornjak kada se dopusti da roba duže stoji nan lageru može da se mjeri i sa nekoliko stotina hiljada maraka. Ponavljamo još jednom, da bi spriječio štetu od nekoliko stotina hiljada maraka Zubić je nalogom o koranju u startu povećao troškove preduzeća za 5 miliona. Da ne govorimo da je time dodatno i bespotrebno oštetio sve prerađivače u RS koji svi nađu načina da iskoriste koru za sječku i biomasu. Ovako će preduzeće platiti 5 miliona da bi se ogulila i bacila kora koju svi prerađivači itekako trebaju.

Da bi se zaustavilo potpuno uništenje JPŠ Šume RS, ali i kompletne šumske osnove RS molimo Predsjednika i Vladu RS, lidere vladajuće koalicije, lidera SP Petra Đokića, da stave sujetu na stranu i pod hitno smjene Ristu Marića sa pozicije generalnog direktora i Gorana Zubića sa mjesta pomoćnika ministra za šumarstvo. Molimo da pri izboru rukovodioca imate u vidu spremnost da se obračuna sa ogromnim kriminalom i opasnim kriminalcima koji se vrzmaju oko naših šuma, te odlučnost da se spasi preduzeće i šume Republike Srpske.

Zabrinuti radnici JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac