BANJALUKA, Pitanje rada na otvorenom u RS uopšte nije zakonski definisano, što znači da inspektori ne mogu da kazne poslodavca čak ni kada uoče radnike koji se “kuvaju” na nepodnošljivih 40 ili više stepeni.
Zato tokom paklenih vrućina mnogi zaposleni, poput građevinaca, prođu kao bosi po trnju, što je bio slučaj i proteklih nekoliko dana, kada smo se uvjerili da je nekim poslodavcima profit bitniji od nečijeg zdravlja.
Ili, budimo direktniji, “gazdama” je prepušteno da sami odluče o tome hoće li od vrućine ili hladnoće zaštititi one koji im donose profit, što nailazi na veliko ogorčenje sindikalnih vođa.
Problem je, kako je potvrđeno “Nezavisnim”, u tome što nije propisano pri kojim bi mikroklimatskim uslovima poslodavci trebalo da obustave radove jer postoji opasnost po život i zdravlje radnika.
“U našem zakonodavstvu iz područja zaštite na radu nisu propisani minimalni zahtjevi u pogledu uslova rada radnika na otvorenom u nepovoljnim mikroklimatskim uslovima (kao što su visoke i niske temperature), koje bi poslodavci trebalo da osiguraju u cilju zaštite zdravlja i bezbjednosti radnika na radu”, kaže za “Nezavisne” Dušanka Makivić, portparol Republičke uprave za inspekcijske poslove.
Po njenim riječima, poslodavac može da organizuje rad u fazama, u jutarnjim i večernjim časovima, i primijeni niz organizacionih mjera kako ne bi došlo do obolijevanja zaposlenih.
“S obzirom na to da u ljetnim mjesecima radnici koji obavljaju poslove na otvorenom, kao što su poslovi u građevinarstvu, rade u nepovoljnim uslovima, apelujemo na poslodavce da preraspodjelom radnog vremena zaštite radnike koji ljeti rade na otvorenom, izloženi suncu i visokim temperaturama”, naglasila je Makivićeva.
Iz resornog ministarstva nisu nam odgovorili na pitanje zbog čega u zakonskim propisima ne postoje odredbe koje definišu na kojim temperaturama su poslodavci dužni obustaviti rad, već, između ostalog, ističu da je propisana mogućnost preraspodjele radnog vremena.
“Stoga i jeste apel svim poslodavcima da svoje poslovanje prilagode visokim temperaturama i da radnici izbjegavaju da borave na otvorenom u periodu od 11 do 15 časova”, kazali su iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS.
Dragana Vrabičić, predsjednik Sindikata građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS, ističe da je inspekcija u ovom segmentu zaista nemoćna zbog nedorečenosti u zakonu.
“Većina poslodavaca ne poštuje ni zakon, a kamoli ako mu neko da mogućnost da preraspodijeli radno vrijeme. Šta ih briga, radnik ima svoje da odradi, a da li će živ izaći iz dana – nije ni bitno”, kritikuje Vrabičićeva.
Iz Unije udruženja poslodavaca RS kažu da ne podržavaju one poslodavce koji radnike ne štede na ekstremno visokim temperaturama.
“Kad nisu normalni uslovi za rad, nisu normalni ni rezultati rada. Mi uvijek podržimo apele resornih ministarstava da se radnici sklone sa otvorenog na visokim temperaturama”, kaže Saša Trivić, potpredsjednik Unije udruženja poslodavaca RS.
Šta kaže zakon?
Zakonom o radu definisana je mogućnost da se, ako priroda i potrebe posla zahtijevaju, puno radno vrijeme na pojedinim radnim mjestima može preraspodijeliti. U tom slučaju princip je takav da radno vrijeme u jednom dijelu godine bude duže, a u drugom dijelu srazmjerno kraće. U konačnici, u toku kalendarske godine radno vrijeme ne može da iznosi više od 40 časova prosječno sedmično.
Preraspodjelom punog radnog vremena može se u jednom dijelu godine uvesti radno vrijeme najduže do 52 časa, a na sezonskim poslovima najduže do 60 časova sedmično. Nezavisne novine