BANJALUKA, Poljoprivredni sektor RS trenutno zapošljava 32 odsto radno sposobnog stanovništva koje proizvodi deset odsto bruto društvenog proizvoda.
Ovako visok procenat ljudi uposlenih u poljoprivredi, koji proizvode malo, jasno ukazuje na nisku akumulativnost domaćeg poljoprivrednog sektora, ali i veliko posrnuće industrije zemlje, smatraju stručnjaci.
Prema riječima Ljubomira Radoša, stručnjaka Poljoprivrednog instituta RS, jedan od značajnijih uzroka trenutnog stanja u kojem se veliki broj ljudi bavi poljoprivredom je i gašenje velikih industrijskih pogona širom zemlje.
“Domaća industrija je gotovo u potpunosti propala, a ona je zapošljavala veliki broj stanovnika. To je uslovilo da su se ljudi nakon gubitka posla u borbi za preživljavanje okrenuli selu, kao opciji opstanka”, rekao je Radoš.
On je ocijenio kako veliki broj sadašnjih poljoprivrednih proizvođača nema obrazovanje za bavljenje ovim poslom, što je ključan faktor za pravljenje dodatne vrijednosti.
“Uz prisustvo struke u poljoprivrednoj proizvodnji se prave mnogo bolji rezultati. Tako su danas kod nas određene grane poljoprivredne proizvodnje akumulativnije od nekih drugih. Na primjer, ratarstvo je niskoakumulativno jer nemamo velike površine i adekvatnu mehanizaciju”, rekao je Radoš.
On je ocijenio da je ovako visok stepen stanovništva zaposlenog u poljoprivredi nedopustiv, a da se sa takvim odnosom ne može biti konkurentno proizvodnjama sa naprednim konceptima.
Činjenica da jedna trećina radno sposobnog stanovništva proizvodi desetinu bruto društvenog proizvoda RS govori o stepenu siromaštva, kažu analize “Eurostata”.
Prema aktuelnim podacima “Eurostata”, evropski prosjek stanovništva zaposlenog u poljoprivredi je pet odsto. Najviše radnika zaposleno je u Rumuniji – 28,6 odsto. Poljoprivredom se najmanje bave Maltežani (1,1), Luksemburžani i Britanci (1,2), Belgijanci (1,3) i Nijemci (1,6 odsto).
Pored činjenice da je u RS u poljoprivredi zaposleno 32 odsto radno sposobnog stanovništva, bruto dodana vrijednost poljoprivrede u RS stagnira zadnjih pet godina, što je, kako ocjenjuju u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, rezultat povećanja doprinosa nepoljoprivrednih sektora u stvaranju bruto društvenog proizvoda.
Ukoliko se i dalje želi zadržati visok procenat radne snage angažovane u poljoprivredi, onda se moraju stvoriti pretpostavke da taj broj radnika proizvede znatno veću količinu poljoprivrednih proizvoda veće vrijednosti, te podsticati samozapošljavanje, ocjenjuju u resornom ministarstvu.
Iako brojni stručnjaci smatraju da je u trenutnim kriznim uslovima potrebno preorijentisati se na proizvodnju hrane, ali nakon sticanja adekvatnog obrazovanja, omladina u RS izbjegava školovanje za farmere.
Alarmantan je podatak Republičkog zavoda za statistiku RS prema kojem se prošle školske godine u srednjim školama u RS od ukupno 50.452 srednjoškolca školovalo samo 20 farmera.
To zanimanje moglo je da se izuči u Poljoprivrednoj i medicinskoj školi Bijeljina, ali je interesovanje učenika izostalo, tako da ove školske godine učenike nisu ni upisivali u spomenuti smjer.
“U našoj školi je prošle godine tek 15 učenika steklo zvanje farmera. Sada nemamo nijednog. Interesovanje je slabo. Učenici koji su ranije upisivali taj smjer činili su to jer nisu uspjeli da upišu ništa drugo. Zato i ne čudi da je to bilo jako loše odjeljenje, a mnogi od tih učenika su i napustili školovanje”, kažu u bijeljinskoj obrazovnoj ustanovi.
Praktičan rad učenika koji su se školovali za farmera odnosio se na posao na poljoprivrednim dobrima, odnosno farmama.
Tamo su sticali korisno znanje za uspješno bavljenje stočarstvom, koje sve više izlazi iz okvira tradicionalne proizvodnje, a uvode se nove tehnologije, koje pospješuju prinose mlijeka, mesa i ostalih animalnih proizvoda.
Ali, za mlade taj posao, očigledno, nije atraktivan.
“Ma, ovdje svi bježe od sela, ne samo mladi, zato što je na selu težak posao. A, recimo, u Njemačkoj postoji škola za farmere, gdje se upisuju djeca i ona koja pokažu više znanja upisuju se u više škole.
Čak mogu i da doktoriraju. To je fenomenalan primjer i tako nešto bi trebalo da se uvede i kod nas”, smatra Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača – mljekara RS.
Ne čudi se Ostoja Nikolić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika “Stočar” iz Bijeljine, što mladi neće u farmere.
“Da bi radio onako kako to struka nalaže, poljoprivredni proizvođač treba da se što više edukuje. Moraju svakodnevno da uče i da dopunjavaju svoje znanje. Potrebni su nam školovani farmeri i škola je u tom smislu korisna, ali mladi ljudi neće da se bave tim poslom pošto vide kako se njihovi roditelji muče. Od ovog zanimanja se sve teže živi”, ističe Nikolić.
Mladi, dakle, nisu zainteresovani za život na selu, već ih sve više upisuje fakultete, što pokazuje i podatak da se najviše srednjoškolaca školuje u gimnazijama, kako bi nakon toga svoje ime upisali i u indeks. Nezavisne novine