BERLIN, Činjenica koja šokira: i pored privrede koja cvjeta i rekordnom izvozu realna primanja u Njemačkoj padaju. Po rastu plata Njemačka je na dnu ljestvice industrijski razvijenih zemalja.
Njemačka privreda se oporavila od krize. Privrednici između Alpa i Baltika bilježe same rekorde. I to nasuprot glavnom stagnacijskom trendu koji vlada unutar Evropske unije. Ali Njemačka bilježi i jedan drugi, po poslodavce ne baš pozitivan rekord. Dok su u ostalim industrijski razvijenim zemljama realna primanja u posljednjih deset godina rasla, u prosjeku čak za jednu četvrtinu, u Njemačkoj je plata zaposlenih sve tanja.
Prema podacima što ih je objavila Međunarodna organizacija za rad (ILO), njemački radnik je prije deset godina raspolagao s 4,5 odsto većim primanjima nego danas. Prosječna bruto mjesečna plata zaposlenih u Njemačkoj u prva tri kvartala tekuće godine iznosila je 2.113 evra.
Koji je razlog padu realnih primanja njemačkih radnika koji su najzaslužniji za najnovije njemačke izvozne rekorde? ILO za pad primanja prije svega krivi fleksibilizaciju tržišta rada i pojačano zapošljavanje osoba sa privremenim radnim ugovorima.
Takvi posloprimci zarađuju osjetno manje nego stalno zaposleni. Nadalje je među poslodavcima postalo popularno unajmljivanje radnika preko posrednika ovisno o trenutnim potrebama i kapacitetima proizvodnje. To je izuzetno povoljno za poslodavca koji tako ne mora trpjeti “teret” stalno zaposlenih sa svim socijalnim povlasticama. Primjetan je čak i trend po kojem kompanije otpuštaju stalno zaposlene radnike da bi ih kasnije, po mnogo nižoj cijeni, izajmljivali od posredničkih agencija.
“Pad primanja je druga strana medalje njemačkog privrednog čuda”, smatra Wolfgang Schmidt iz njemačke podružnice ILO-a. I Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) je primjetila sve izraženiju podjelu unutar zaposlenih u Njemačkoj i to na one sa sigurnim, dobro plaćenim radnim mjestima i one s ograničenim i slabo plaćenim radnim ugovorima. Njemačka državna televizija nedavno je ukazala na apsurdnu situaciju po kojoj je Njemačka za poduzetnike iz susjednih zemalja, prije svega Danske, postala zemlja jeftine radne snage.
Većina danskih mesnih proizvođača svoje klaonice i pogone za preradu mesa je već velikim dijelom preselila u Njemačku i to prije svega zbog niskih primanja mesara. Jedan od razloga ovakvog razvoja je i činjenica da u Njemačkoj ne postoji sveobuhvatna regulacija minimalne satnice. Ovakvom politikom posljednje njemačke vlade preporodile su tržište rada.
2004. broj nezaposlenih prešao je granicu od pet miliona, dok će 2011. u prosjeku broj nezaposlenih pasti ispod granice od tri miliona. OECD čak predviđa punu zaposlenost za Njemačku. No cijenu očito plaćaju sami zaposleni nižim primanjima. Deutsche Welle