Prijaviš korupciju, pa te vozaju u gepeku!

SARAJEVO, Mafijaške metode primjenjuju se na ljude koji su prijavili kriminal u svojim preduzećima.

Zviždač ili uzbunjivač je osoba koja javno upozorava na ilegalne aktivnosti kao što su korupcija, nedolično ponašanje, kršenje zakona, ili zloupotreba ovlaštenja moćnih pojedinaca ali i „nedozvoljene“ aktivnosti pojedinih preduzeća ili institucija vlasti.

Uglavnom se pod pojmom „zviždač“ podrazumijeva akcija hrabrih pojedinaca koji iz moralnih razloga, usprkos riziku za vlastitu karijeru, a nekad riziku i po vlastiti život ili život vlastite porodice, odlučuju javno progovoriti o nezakonitim ili neetičkim ponašanjima nadređenih osoba.

Zviždači ( sa engl. “whistleblowers” – sinonim “uzbunjivači”, op. E.P) su u većini slučajeva radnici koji su bili svjedoci korupcije i koji su voljni da prijave slučajeve nadležnim institucijama. Ovi radnici su vitalan resurs za državne institucije koje učestvuju u krivičnim gonjenjima, jer imaju ogromnu hrabrost, ali i spremnost da žrtvuju lični interes, kako bi pomogli državi u procesuiranju korupcije.

Postoje dva tipa zviždača. Prvi tip su oni koji imaju hrabrost da prijave korupciju i njima je potrebna momentalna pomoć. To je mala grupa zviždača, jer samo oni najodvažniji se odlučuju na takav poduhvat, često ni ne znajući šta ih čeka.

Prvi i najpoznatiji zviždač takve vrste  u BiH bio je Milan Vukelić, dugogodišnji radnik Zavoda za izgradnju Banja Luka, koji je javno ukazivao na koruptivne radnje, kako u instituciji u kojoj je radio, tako i o milionskim pronevjerama u budžetu Banjaluke. Institucije Republike Srpske mu nisu pružile adekvatnu zaštitu. Ubijen je 6. novembra 2007. u eksploziji automobila bombe u neposrednoj blizini zgrade MUP-a RS. Njegove ubice i nalogodavci do danas nisu otkriveni.

Najpoznatije  priča o zviždačima u BiH jesu slučajevi Irine Lovrić i Višnje Marilović.

Višnja Marilović je bivša radnica JP „Skenderija“. Bila je žrtva mobinga nakon što je prijavila nezakonite radnje u poslovanju svoje firme. Bio joj je promijenjen opis radnog mjesta, imala je stalni nadzor. U preduzeću u kom je radila stvoreno je takvo okruženje u kojem nije mogla funkcionisati. Sama je pominjala da se,  nakon što je označena “za metu”, 95% njenih kolega na poslu distanciralo od nje. Na kraju dobija otkaz zbog svog čina. Biva suočena sa nizom neugodnosti uključujući i prijetnje smrću upućene njoj i njenoj djeci, nakon čega jedno vrijeme živi pod policijskom zaštitom.

Irina Lovrić prva je prijaviteljica korupcije u BiH i prva zaštićena svjedokinja u postupcima protiv korupcije. Njena borba traje od 2009. godine kada je prijavila direktora Fonda za povratak Mlađena Božovića. Ona ga je optužila da je nezakonito raspolagao desetinama miliona maraka, a da je novac namijenjen za zbrinjavanje izbjeglica, među ostalim, trošen za skupe poklone i izborne kampanje. Njena borba i dalje traje.

Druga grupa zviždača su radnici koji se plaše i koji neće istupiti u javnost ukoliko nemaju jaku zaštitu, ako im posao, karijera, pa i sopstveni životi nisu zaštićeni. U tom slučaju mora postojati jak mehanizam zaštite zviždača.

U toku rada na istraživanju teme uzbunjivača naišli smo na osobu koja je bila uzbunjivač, ali koja nije htjela javno progovoriti o toj temi. Sve je već rečeno. Niko mu ne može pomoći i sve što je rađeno na tom planu, skupo ga je koštalo.

Nakon što je prijavljena korupcija na radnom mjestu, nastupili su ne samo pritisci već i mobingovanje i prijetnje.

“Kada saznaju da ste član udruženja uzbunjivača, ne smijete se obratiti poslodavcu sa zahtjevom da se ugrožena prava na radno mjesto i šteta otklone. Dobijate odgovore da od toga nema ništa, te da ako se još jednom nešto slično ponovi, dobićete otkaz. I slične stvari. Pritisci se vrše na razne načine – prijetnjama, podmetanjem netačne dokumentacije, lažiranjem, raspoređivanjem na već popunjena radna mjesta i slično”, rekao nam je ovaj bivši uzbunjivač, dodavši kako sada koristi druge metode borbe protiv korupcije, kao što je prijavljivanje kršenja propisa institucijama sistema.

Bukvalno, metodi zastrašivanja su preuzeti iz najbrutalnijih mafijaških filmova.

Iz gore navedenog zaključuje se kako su radnici-zviždači zapravo ključni izvor za razotkrivanje prevara u jednom određenom sistemu. A prevara i korupcija ne mogu biti otkrivene, ukoliko ne postoji “insajder” koji bi do detalja ispričao kako funkcioniše korupcija unutar određenog sistema. Bez takvog “insajdera” ogromna većina slučajeva korupcije i prevara ostaju neotkrivene, pa se može zaključiti kako je korupcija postala profitabilan posao. Ključ za suzbijanje svake korupcije jeste borba da korupcija postane neprofitabilan posao,  a ona to može postati samo ako postoji napredan sistem njenog razotkrivanja.

Kako zakonski (ne) štititi zviždače

Krajem 2013. godine Parlamentarna skupština BiH usvojila je Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH, kojim se uređuju najprije status lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine, zatim postupak prijavljivanja, obaveze institucije u vezi s prijavljivanjem korupcije i postupak zaštite lica koja prijavljuju korupciju, te se propisuju sankcije za povrede odredbi ovog zakona.

Tako je, prema ovom zakonu, uzbunjivač lice koje je zaposleno u institucijama Bosne i Hercegovine i pravnim licima koja osnivaju institucije Bosne i Hercegovine, koje zbog opravdane sumnje ili okolnosti na postojanje korupcije u bilo kojoj instituciji Bosne i Hercegovine u dobroj mjeri podnese prijavu odgovornim licima ili institucijama u skladu s ovim zakonom.

Očigledno je iz same definicije kako se osnovna manjkavost ovog Zakona ogleda se u činjenici da se on odnosi samo na zaštitu lica koji dolaze iz institucija BiH, a još uvijek ne postoji zakon koji bi omogućio zaštitu svih zviždača, bez obzira na to iz kojeg sektora dolaze.

Prema članu 3. pomenutog Zakona svako lice zaposleno u pomenutim institucijama, ako ima informacije i/ili materijalne dokaze o postojanju korupcije, može nadležnom autoritetu podnijeti prijavu zbog sumnje ili okolnosti na postojanje korupcije.

Takvo prijavljivanje, shodno članu 4. Zakona može biti interno ili eksterno.

Interno prijavljivanje korupcije se vrši nadređenom ili drugom licu u instituciji u kojoj je zaposleno, a koje je po ovlaštenjima odgovorno za zakonit rad institucije ililicu ili rukovodiocu institucije koji je odgovoran za zakonit rad institucije ili licu ili organu koji obavlja poslove nadzora ili revizije u institucijama Bosne i Hercegovine, koje podliježu ovo Zakonu.

Eksternim prijavljivanjem smatra se prijavljivanje organu nadležnom za provođenje krivične istrage i gonjenje počinilaca krivičnih djela ili Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije i javnosti.

Veoma zanimljiva odredba tiče se upravo objavljivanja koruptivnih radnji koje se prezentuju javnosti i one, shodno Zakonu predstavljaju poseban oblik zaštićenog prijavljivanja, a dešava se pod uslovom da uzbunjivač sumnja da će biti izložen štetnim mjerama od određenog lica ili da u roku nije preduzeta adekvatna mjera, pri čemu je uzbunjivač dužan razmotriti eventualnu štetu koja može nastati njegovim prijavljivanjem.

Status uzbunjivača u Bosni i Hercegovini dodjeljuje Agencija za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), koja ima centralnu ulogu u postojećem sistemu zaštite jer na osnovu prijave uzbunjivača Agencija između ostalog ima mogućnost da instrukcijom naredi poslodavcu koji preduzima štetne radnje prema prijaviocu da otkloni posljedice koje su nanesene uzunjivaču štetnom radnjom. Zakon predviđa i novčane kazne za rukovodioca institucije koji ne postupe prema instrukcijama APIK-a

Iz ove Agencije rečeno je za BUKU kako je ova institucija do sada dodijelila tri statusa zaštićenog prijavitelja korupcije. Od toga je jedan dodijeljen u 2014. godini, jedan u 2015. i jedan u 2016. godini. U odgovoru dostavljenom portalu BUKA Agencija dalje navodi kako je od donošenja Zakona o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju u institucijama BiH Agenciji podneseno 13 zahtjeva za dodjelu statusa zaštićenog prijavitelja. Od toga tri zahtjeva su odobrena, dok ih je deset odbijeno.

Novčane kazne propisane Zakonom

Prema jednoj osobi koja je prijavila korupcija desila se “štetna radnja”.

“Izvršena je korektivna mjera u skladu sa zakonskom regulativom. Agencija prati svakog prijavitelja korupcije sa dodijeljenim statusom do samog okončanja predmeta i pravovremeno reaguje na sve štetne radnje ukoliko dođe do istih. Djelovanja ostalih institucija nakon dodjeljivanja statusa zaštićenog prijavitelja korupcije nije bilo“, navodi se u odgovoru Agencije za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije.

Transparency International BiH je radio sa zviždačima pružajući im pravnu pomoć, a ono što je vrijedno izdvojiti jeste da su im se nerijetko obraćaju prijavitelji korupcije koji bi se mogli smatrati uzbunjivačima unutar svojih institucija, ali se radilo o entitetskim i kantonalnim institucijama pa njihov status nije prepoznat i priznat postojećim zakonskim okvirom.

“Oni su najčešće izloženi odmazdi poslodavca sa kojima se inače suočavaju zviždači, a to su lako uočljivi postupci kao što je pokretanje disciplinskog postupka, ili nešto perfidnije ponašanje koje je po pravilu teže dokazati kao što je stvaranje neprijateljskog radnog okruženja, smanjenje obima posla, drugačiji tretman u odnosu na druge zaposlene i slično”, kaže za BUKU Uglješa Vuković, analitičar TI BiH.

Dodaje kako im se nerijetko dešavalo da se jave ljudi koji su zaposleni kantonalniih ili entitetskih institucija, raspitujući se da li se i na njih odnosi posebna zakonska zaštita, ali, nažalost, važeći zakonski okvir posebnu pravnu zaštitu garantuje isključivo institucijama sa državne razine.

“To najbolje ilustruje da postoji potreba da zakonodavac donese nove zakone i uredi ovu oblast, a sve kako bi se osigurala zaštita na svim nivoima vlasti jer korupcija nije fenomen blizak samo državnim institucijama. Ministarstvo pravde RS je upravo u fazi izrade prednacrta Zakona o postupku prijave korupcije i zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, te se nadamo da će biti osigurana stručna i javna rasprava kako bi se iznašao sveobuhvatan model zaštite”, ističe za BUKU Vuković.

Vuković kaže da je Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH kao trenutno jedini zakon koji poznaje naše zakonodavstvo u ovoj oblasti bio prilično pozitivno ocjenjen u vrijeme kada je donesen.

“Na primjer, pojedine definicije osnovnih pojmova su pažljivo i odmjereno razrađene, kao što je recimo institut dobre vjere, odnosno kada se smatra da prijavilac prijavljuje u dobroj vjeri korupciju.  Takođe, predviđeni su interni i eksterni mehanizmi zaštite. Glavna zamjerka ovom Zakonu je što se odnosi isključivo na javni sektor, tj. što ne pruža pravnu zaštitu prijaviteljima korupcije u tzv. privatnom sektoru”, ističe naš sagovornik.

Međutim, vodeći međunarodni standardi, uključujući Preporuku Savjeta Evrope iz 2014. godine, preporučuju nacionalnim zakonodavstvima da pružaju zaštitu svim pojedincima u javnom i privatnom sektoru bez obzira na prirodu njihovog radno-pravnog angažmana. Trend na kojem insistiraju međunarodne preporuke je da se posebnom zaštitom obuhvati što više lica iz radno-pravnog okruženja, a to ne uključuje samo lica koja se nalaze u klasičnom radno-pravnom odnosu.

Ono što Vukovića zabrinjava jeste trend koji se može pročitati u izvještaju o radu Agencije za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) iz 2015. godine.

“APIK kao centralna institucija koja vodi računa o nadzoru nad provođenjem Zakona koji štiti zviždače u prošloj godini bilježi ukupno 10 zahtjeva za dodjelu statusa zaštićenog prijavitelja korupcije, a u čak 7 zahtjeva je utvrđeno da nisu uspunjeni potrebni uslovi”, ističe naš sagovornik.

Interesantno je, navodi analitičar TI BiH, da i APIK bilježi zahtjeve lica koji su zaposleni na drugim nivoima vlasti, i to opet potvrđuje da je potrebno zakonski urediti ovo pitanje na svim nivoima, ali i da je potrebno uložiti mnogo napora na promociji zaštite uzbunjivača.

“Naravno, najbolja promocija bi bila odgovoran i efikasan rad uključenih institucija, ali bitno je poslati i poruku javnosti, tj. objasniti kakvu se to posebna zaštita garantuje zviždačima i u čemu je njen izdvajajući kvalitet”, zaključuje Vuković.

Stephen Kohn, predsjednik Nacionalnog centra za zviždače iz SAD za vrijeme svog boravka u Bosni i Hercegovini novinaru BUKE naveo je ko bi trebao zaštititi ljude, koji prijavljuju korupciju.

“Prije svega vam je potreban zakon koji je obavezujući za sve u zemlji, jer to ne može biti samo regulativa, to mora biti obavezujući i jak zakon. Mislim da morate kao temelj uspostaviti kancelariju za zaštitu zviždača i morate postaviti na čelo te kancelarije nekog sa iskustvom u razotkrivanju korupcije. Ta kancelarija mora po zakonu biti nezavisna i zaštićena. Zviždači moraju imati pravno i sudski zaštićeni. Jedini način da imate još više zviždača koji su spremni da istupe i da progovaraju o korupciji, je taj da imate jaku zaštitu i zakon koji može biti efikasno sproveden. I nemojte reći da se to ne može uraditi i da ste vi drugačiji! Niste drugačiji. Ova zemlja, kao i druge, može imati funkcionalan demokratski sistem”, kazao je Stephen Kohn.

Buka.com