BIJELJINA – Javna ustanova Vode Srpske 21. novembra prošle godine donijela je odluku kojom je „Institut za vode“ iz Bijeljine proglašen za najpovoljnijeg ponuđača u postupku javne nabavke za pružanje usluga ispitivanja kvaliteta vode vodotoka Republike Srpske za 2021. godinu- ocjena hemijskog statusa.
Posao sa „Institutom za vode“ sklopljen je pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja.
Nakon što su Vode Srpske objavile Obavještenje o dodjeli ugovora nakon pregovaračkog postupka na ovakav postupak žalila se firma „Protehnik“ iz Istočnog Sarajeva, 29. novembra prošle godine. Kancelarija za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine ovu žalbu je, 22. decembra 2021. godine, odbacila kao neosnovanu zbog nedostatka aktivne legitimacije žalioca.
„Polazeći od navoda žalioca koji podnesenom žalbom isključivo spori provedene radnje postupka, konkretno sumnja u pravilnost i zakonitost provedenog postupka koji je ugovorni organ proveo, ovaj organ uvidom u cjelokupan spis, posebno u žalbu i izjašnjenje žalioca utvrdio je kako po pitanju pravnog interesa za izjavljivanje žalbe protiv objavljenog Obavještenja o dodjeli ugovora žalilac nije dokazao u odnosu na konkretnu pravnu posljedicu u konkretnom slučaju ili barem učinio vjerovatnim postojanje činjenica i okolnosti na kojima zasniva postojanje pravnog interesa za podnošenje žalbe i da mu je takvim postupanjem ugovornog organa pričinjena šteta pri okolnostima konstatovanih od strane ugovornog organa“, piše, između ostalog, u odluci Kancelarije za razmatranje žalbi BiH.
U ovoj Kancelariji konstatuju i da je žalilac propustio da se na vrijeme prijavi na pregovarački postupak kao i da je utvrđeno da ne ispunjava potrebne uslove. Izvori Gerila info, međutim, tvrde da je ovakvo obrazloženje Kancelarije za razmatranje žalbi nevaljano jer eventualno neispunjavanje uslova može biti prepreka tek nakon podnošenja dokumentacije nakon raspisivanja javne nabavke.
Naši izvori tvrde i da je firma „Institut za vode“ jedina pozvana na pregovarački postupak iako u Republici Srpskoj postoji još nekoliko firmi koje se bave ispitivanjem hemijskog kvaliteta vode.
„Stoga je bilo logično da se raspiše klasičan javni poziv kako bi konkurisalo što više zainteresovanih ponuđača a konačna cijena konačno, eventualno, bila manja“, kaže izvor Gerila info.
Odmah nakon odluke Kancelarije za razmatranje žalbi, “Vode Srpske” su donijele odluku o nastavku realizacij projekta.
„Nastavlja se realizacija ugovora o ispitivanju kvaliteta voda vodotoka Republike Srpske u 2021. godini- ocjena hemijskog statusa koji je zaključen sa d.o.o Institut za vode Bijeljina. Nalaže se odjeljenju za javne nabavke da u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama realizuje ovu Odluku“, piše u odluci J.U. vode Srpske Bijlejina koja je u posjedu Gerila info.
Posao ispitivanja kvaliteta voda vodotoka u Republici Srpskoj u 2021. godini, koji je na kraju nakon odbijanja žalbe, dodijeljen firmi „Institut za vode“ koštao je “Vode Srpske” gotovo 300 000 maraka, tačnije 249.453 KM.
Institut za vode je za najboljeg ponuđača proglašen 11. novembra prošle godine. U istoj odluci gdje je ta firma proglašena za najboljeg ponuđača navodi se i da je njihova ponuda jedina dospjela ponuda.
„Pored toga što u RS i BiH postoji više od deset akreditovanih laboratorija za analizu vode od strane Instituta za akreditaciju ugovorni organ pravi fiktivne ugovore za pregovarački posao i poziva samo jednog ponuđača koji, čudom, jedini ispunjava uslove“, kaže izvor Gerila info.
Ono što je zanimljivo jeste da se „Institut za vode“ nalazi u istoj zgradi u Bijeljini kao i javno preduzeće „Vode Srpske“ od kojeg dobija vrijedne ugovore a direktor i vlasnik „Instituta za vode“ posjeduje stan u istoj zgradi. “Vode Srpske” nalaze se na spratu između „Instituta za vode“ i privatnog stana vlasnika „Instituta za vode“, Milenka Savića. Kancelarije „Voda Srpske“ i „Instituta za vode“ su na adresi Miloša Obilića 51 u Bijeljini.
„Institut za vode“, inače je u posljednjih pet godina od „Voda Srpske“ dobio ugovore o poslovima ukupne vrijednosti većoj od dva miliona maraka. Ključno je prijateljstvo vlasnika „Instituta za vode“ i direktora Voda Srpske, Miroslava Milovanovića, inače funkcionera SNSD-a.
Naši izvori iz „Voda Srpske“ navode da je dosta upitno i to na koji način „Institut za vode“ izvršava posove ispitivanja kvaliteta voda vodotoka u RS jer nema dovoljno stalno zaposlenih stručnih kadrova. Odobrenje za rad „Institutu“ daje komisija koja daje odobrenje za rad laboratorija za analizu vode. Tu komisiju, inače, formira javna ustanova „Vode Srpske“.
Na naša pitanja u vezi sa dodjeljenim ugovorom nakon pregovaračkog postupka bez objave obavještenja firmi „Institut za vode“ za sada nisu odgovorili iz javne ustanove „Vode Srpske“.
O tome da li su upoznati o načinu na koji se troše sredstva iz njihovih projekata, za sada, nisu odgovorili ni iz Fonda za za zaštitu životne sredine Republike Srpske. Na naša pitanja, u vezi sa njihovom sposobnošću da realizuju poslove koje dobijaju od „Voda Srpske“ za sada nisu odgovorili ni iz „Instituta za vode“.
Poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Davor Šešić, kaže za Gerila info da je Zakon o javnim nabavkama poprilično jasan.
„Očigledno je da uprava Voda Srpske vrši nabavke na način kako njima odgovara. Zakon je jasno precizirao kako se vrše nabavke i raspisuje tender i koji su uslovi za pregovarački postupak. Da li neka firma ispunjava uslove ili ne utvrđuje se nakon što ponuđači dostave dokumentaciju, nikako se ne smije pretpostaviti ko ispunjava uslove a ko ne“, kaže Davor Šešić za Gerila info.
Firma „Institut za vode“ iz Bijeljine javnosti je postala poznata nakon što je Kancelarija za razmatranje žalbi BiH, 2015. godine, prihvatila njihovu žalbu na postupak nakon kojeg je Institut za javno zdravstvo Republike Srpske kontrolu vode za javnu upotrebu dodijelio banjalučkom Vodovodu. U Institutu za javno zdravstvo tada su rekli da će BiH postati prva zemlja u regionu koja će da dozvoli privatnim laboratorijama kontrolu vode za javnu upotrebu.
„Institutu za vode“ je dozvoljena kontrola kvaliteta vode za piće Riješenjem Ministarstva poljoprivrede vodopivrede i šumarstva Republike Srpske za vrijeme mandata ministra Radivoja Bratića. To riješenje je u suprotnosti sa Pravilnikom Ministarstva zdravlja RS na šta su, prije sedam godina, pažnju skrenuli i iz ovog ministarstva.
Sadašnji direktor „Voda Srpske“ Miroslav Milovanović, takođe, bio je ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske. On je tu funkciju obavljao od decembra 2010. do februara 2013. godine.
Milenko Savić, direktor i vlasnik „Instituta za vode“ iz Bijeljine, takođe, je od 1998. do 2001. godine bio ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske.
Institut za vode d.o.o Bijeljina, inače je nastao od donacije opreme za ispitivanje kvaliteta vode koju je dobila Republika Srpska a preko tadašnje Agencije za vode (sada Vode Srpske) oprema je prebačena „Institutu za vode“. Tu opremu ta privatna firma sada koristi za realizaciju ugovora upravo sa Vodama Srpske, objašnjavaju naši izvori.
Naši izvori tvrde i da je Kancelarija za razmtranje žalbi nezkonito odbila žalbe na dodjelu ugovora Institutu za vode nakon pregovaračkog postupka kao i da je ignorisano da se pregovarački postupak bez objave obavještenja može provesti samo u hitnim situacijama, što sada nije bio slučaj.
„Za odbacivanje žalbe intervenisali su pojedinci iz vrha Republike Srpske, odnosno članovi njihovih najužih porodica koji takođe imaju unosne poslove sa Vodama Republike Srpske, koncesije i slično“, kaže izvor Gerile iz Voda Srpske.