KRAGUJEVAC, Godišnju proizvodnju od oko 500 tona šljiva, jabuka i višanja, porodična firma “Agroprodukt” kod Kragujevca uglavnom izveze u Rusiju.
U skoro tamo ide i rakija.
“Imamo zahtjev da na rusko tržište izvezemo 1.000 flaša rakije ‘zavjet’ koju proizvodimo u našim podrumima, i uglavnom je to šljivovica”, rekao je direktor te firme Goran Mijailović.
On je dodao da će rakija ići put Rusije u staklenoj, ali i u drvenoj ambalaži, jer su kupci na sajtu firme vidjeli i njegove čuture.
Mijailović, dobitnik brojnih priznanja i diploma na sajmovima u Srbiji za proizvodnju voća i rakije, objasnio je da naziv šljivovice “zavjet” ima težinu, znači obećanje njegove porodice da će se i ubuduće baviti proizvodnjom voća i rakije, ali i da će šljivovica uvijek biti dobrog kvaliteta.
Višnju, oblačinsku sortu imaju na oko tri hektara a jabuke, uglavnom su to “ajdared” i “zlatni delišes” na četiri hektara. Najzastupljenija sorta šljive im je stenlejka, ali imaju i “čačansku ljepoticu” i “čačansku ranu”.
Od ukupnog roda 60 odsto se izvozi u sirovom stanju, a ostalo u prerađenom, bilo da je riječ o sušenom voću ili rakiji. Rusi redovno plaćaju, kaže Mijailović i dodaje da su za šljivu prošle godine plaćali 35 do 40 dinara, dok su za ranu šljivu plaćali i 120 do 130 dinara.
“Ove godine prinos će biti smanjen za 30 i više odsto kada je riječ o šljivi. Prosječan rod šljive je oko 30 tona, ali ove godine ne vjerujem da ćemo imati toliku proizvodnju. Rod jabuke je prepolovljen u odnosu na prošlu jer je mraz dosta oštetio”, naveo je Mijailović.
Mijailović, koji je i predsjednik Udruženja proizvođača voća “Šumadija voće”, kaže da su srpskim voćarima u izvozu konkurencija Poljaci i Mađari, koji dobijaju stimulacije od pet do 10 centi i onda su u mogućnosti da voće prodaju po proizvođačkim cijenama.
“Ako bismo mi prodali po proizvođačkim cijenama, onda bi bili u problemima. Nama je bitno da imamo subvencije i da znamo unaprijed – ako zasadimo sada voćke da znamo za deset godina koje su naše subvencije i da na njih računamo. Ne može drugačije, mi sada radimo na slijepo”, rekao je Mijailović.
Pored novca, koji je uvijek najveći problem svih proizvođača, Mijailović navodi da je nedostatak kredita koji bi pratili proizvodnju takođe problem, ali i uredbe koje se donose naprečac.
“Period eksploatacije zasada voća je 20 godina. Mi i ako dobijemo novac, dobijemo najviše za pet godina tako da je to problem. Drugi problem su uredbe o subvencijama koje “traju” od mjesec i po do tri mjeseca”, naglasio je Mijailović i dodao da su za proizvođače bitni stabilni propisi koji će važiti duži period. Tanjug