NJUJORK – Milioni dokumenata dostavljenih novinarima otkrivaju kako svjetski lideri, milijarderi i poznati koriste poreske oaze. Među njima su Toni Bler, ukrajinski predsjednik Zelenski i pjevačica Šakira.
Novinarsko istraživanje nazvano Pandorini papiri otkrilo je da je više desetina sadašnjih i bivših državnika i moćnih milijardera povezano sa kompanijama koje koriste poreske oaze. Među krupnim ribama čije su finansijske konstrukcije razotkrivene nalaze se bivši britanski premijer Toni Bler, jordanski kralj i kenijski predsjednik Uhuru Kenijata.
Bankovni računi na ofšor lokacijama često su korišćeni da se tajno pomjeraju ogromne sume novca i prikriva stvarni imetak.
U istraživanju Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ) i 150 medija širom svijeta – uključujući redakciju DW na turskom jeziku – otkriveno je da je 330 javnih zvaničnika širom svijeta povezano sa ofšor računima.
Među njima su ministri finansija Pakistana, Holandije i Brazila, kao i bivši ministri finansija Malte i Francuske – uključujući nekadašnjeg šefa Međunarodnog monetarnog fonda Dominika Štros-Kana.
Vila Tonija Blera
Istraživanje ICIJ pokazuje da moćni političari, koji bi mogli da okončaju skrivanje novca i izbjegavanje poreza upotrebom poreskih rajeva – zapravo i sami profitiraju od takvog sistema.
Recimo, bivši britanski premijer Entoni Bler koji se javno zalagao protiv izbjegavanja plaćanja poreza. Pandorini papiri sada otkrivaju da su Bler i supruga došli do zgrade vrijedne 7,6 miliona evra tako što su kupili ofšor firmu koja trguje nekretninama i to od porodice bahreinskog ministra Zajeda bin Rašida al Zajanija.
Tako što su kupili udele firme – a ne direktno samu zgradu – Bler i njegova supruga su izbjegli da plate porez na imetak od oko 350.000 evra.
Blerovi i Al Zajanijevi tvrde da nisu imali pojma da su ovi drugi umiješani u dil. Čeri Bler, supruga bivšeg premijera, tvrdi da njen muž nije bio uključen u transakciju i da firma danas više ne postoji.
U papirima koji su procurili do novinara pominje se i češki premijer Andrej Babiš, milijarder koji se 2017. domogao izborne pobijede obećavajući borbu protiv korupcije.
Babiš je 2009. ubrizgao oko 19 miliona evra u ogranak jedne naftne kompanije kako bi kupio vilu sa dva bazena i bioskopom na francuskoj rivijeri, u blizini Kana. Kako su u okviru istraživanja otkrili češki novinari, Babiš nikada zvanično nije prijavio da ima udijele u naftnoj kompaniji niti tu vilu. On je odbio da odgovara na pitanja novinara.
Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski imao je udijele u naftnoj kompaniji registrovanoj na Britanskim Devičanskim Ostrvima. Samo mjesec dana prije nego što je u aprilu 2019. izabran za predsjednika, Zelenski, bivši komičar i glumac, tiho je prodao svoj dio firme Sergiju Šefiru. Njih dvojica su inače bliski prijatelji i poslovni partneri.
Dokumenti iz juna 2019. pokazuju da je Šefir zadržao udijele u kompaniji zvanoj Malteks čak i pošto se priključio administraciji Vladimira Zelenskog.
Kralj voli Malibu
Kenijski predsjednik Kenijata, izdanak najpoznatije političke dinastije u zemlji, takođe se u javnosti zalagao za borbu protiv korupcije i transparentnost u politici.
Ali, Pandorini papiri sada pokazuju da su Kenijata i njegova majka upisani u vlasništvo jedne fondacije u Panami, poznatom poreskom raju.
Drugi članovi familije posjeduju pet ofšor kompanija sa imetkom od oko 25 miliona evra. Kenijata i njegova porodica ignorisali su upit novinara ICIJ.
Pandorini papiri otkrivaju prave vlasnike u 29.000 ofšor kompanija. Neke od njih se koriste da se skriju bankovni računi, privatni avioni, jahte, vile ili dijela poznatih umjetnika poput Pikasa i Benksija.
Jordanski kralj Abdulah II je recimo pazario tri vile na plaži u Malibuu, čuvenom kalifornijskom utočištu poznatih milionera. To ga je koštalo blizu šezdeset miliona evra. Kralj je kupio nekretnine usred Arapskog proleća, kada su Jordanci preplavili ulice protestujući protiv vladajuće dinastije, korupcije i nezaposlenosti.
Dokumenti razotkrivaju i marokansku princezu Lalu Hasnu kao vlasnicu naftne kompanije koja je kupila kuću od desetak miliona evra u najboljem dijelu Londona. Hasna je platila kuću iz fonda „Marokanske kraljevske porodice“, gdje je kao njeno zanimanje navedeno – princeza.
Kolumbijska pjevačica Šakira i bivša indijska zvijezda kriketa Sačin Tendulkar su neka od imena iz šou-biznisa i sporta koja se pominju u Pandorinim papirima. Šakirin advokat je rekao da su njeni ofšor bankovni računi bili poznati i da nisu donosili nikakve poreske predanosti.
U dokumentima se može pronaći tajna imovina više od 130 milijardera, među kojima su oni iz SAD, Rusije, Indije, Meksika ili Turske.
Recimo, turski tajkun Erman Iličak. Na ime njegove majke su se 2014. godine vodile dvije ofšor kompanije na koje je bio prepisan imetak njegovog građevinskog konglomerata. Samo u prvoj godini rada tu je prošlo oko devedeset miliona evra dividendi. Iličakova firma je inače gradila predsjedničku palatu za Redžepa Tajipa Erdogana, zdanje sa 1.150 soba.
Kako radi poreski raj
Razni posrednici, advokatske kancelarije ili agencije nude klijentima da za par stotina dolara postanu vlasnici nove kompanije, uspostavljene u nekoj od poreskih oaza. Naravno, pravi vlasnik ostaje skriven.
Uz to može ići i fond koji omogućava vlasnicima da upravljaju svojim novcem, ali da pravno ne snose nikakvu odgovornost za to. Među bjelosvjetskim bogatašima, to je popularan način da se novac sakrije od povjerilaca, poreskih organa ili recimo bivših supružnika kojima bi dio imetka trebalo da pripadne po razvodu.
Posjedovanje firmi u zemljama u kojima se praktično ne plaća porez samo po sebi nije ilegalno, ali nailazi na kritike jer omogućava utaju poreza. Uz to, vode se debate o tome koliko je moralno izbjegavati plaćanje poreza u zemlji u kojoj novac zarađuješ.
Prema nekim procjenama stručnjaka, čak deset odsto svjetskog BDP drži se u poreskim oazama.
„To utiče na pristup naše djece obrazovanju, na pristup zdravstvenom sistemu i stanovanju“, rekla nam je Lakšmi Kumar iz vašingtonskog trusta mozgova Global Financial Integrity.
Iako izraz „poreski raj“ asocira na neke karipske lokacije, ofšor kompanije niču u brojnim zemljama koje imaju smiješno niske poreske stope, poput Holandije, Irske, Singapura, Hongkonga ili čak nekim državama SAD.
Pandorini papiri dolaze pet godina posle afere Panamski papiri koja je odnijela nekoliko bitnih političara, pokrenula policijske racije širom svijeta i natjerala politiku da razmisli o uvođenju globalne poreske stope.
Ovog puta, ICIJ je došao u posjed 11,9 miliona poverljivih dokumenata iz četrnaest agencija koje se bave pokretanjem ofšor firmi. U dvogodišnjem istraživanju je potom učestvovalo više od 600 novinara iz 150 svetskih medija.
(DW)