BANJALUKA – Za punih 13 godina od kada su vlasti u Srpskoj izmijenile Krivični zakonik RS i odredile da će poslodavci koji radnicima uskraćuju platu ići u zatvor, te biti ozbiljno novčano kažnjavani, nije se dogodilo ništa vrijedno spomena. To potvrđuje i podatak o broju donesenih presuda koji se može nabrojati na prste.
Od usvajanja ovih izmjena do danas u najvećem okružnom javnom tužilaštvu, onom banjalučkom, do sada je vođeno ukupno 16 istraga sa samo četiri podignute optužnice.
“Okružno javno tužilaštvo Banjaluka od izmjena КZ RS u usvajanja člana 209. o povredi osnovnih prava radnika u dijelu koji se odnosi na neisplaćivanje plate radnicima od strane poslodavca do 31. decembra 2024. godine, zaprimilo je ukupno 31 prijavu. Vođeno je ukupno 16 istraga, a podignute su i četiri optužnice. U radu ovog tužilaštva nalazi se sedam predmeta, jedan u fazi istrage, dok je šest u radu”, rekli su nam u OJT Banjaluka.
Izmjene ovog zakona oko kojeg su se mjesecima “klali” sindikati i poslodavci o tome da li neisplaćivanje plata treba i može biti krivično djelo, uz žustre rasprave u Narodnoj skupštini Republike Srpske, najavljivane su kao obračun sa izrabljivačima radnika.
Epilog višemjesečnog “tupljenja zuba” o temi završen je kriminalizacijom ovog djela, čime su formalno zadovoljeni zahtjevi sindikata, ali očigledno, bez iskrene namjere da se odredba primijeni i radnik zaštiti.
Nakon konačnog usvajanja u julu 2013. godine i silnih obećanja da je sa neisplaćivanjem zarada gotovo, bilo je i onih koji su vjerovali da će poslodavci koji pet mjeseci uskrate platu biti kažnjavani zatvorom od jedne do pet godina, kako je to navedeno u zakonu.
Ipak, to se nije desilo.
Odredba je nakon godinu – dvije dana zaboravljena, a samo povremeno se spominjala u slučajevima velikih preduzeća čiji su radnici godinama tavorili bez plata i doprinosa.
Jednom od rijetkih optužnica koje su u ovih skoro deceniju i po podnesene, gonjena je ženska osoba koja je početkom 2014. godine svjesno uskratila šest plata radniku od po 400 maraka za svaki mjesec. Ona je 2019. godine osuđena na šest mjeseci zatvora uslovno i naređeno joj je da mu isplati dugovanja. Ova presuda je postala pravosnažna 2020. godine, šest godina nakon što je radnik podnio prijavu. Kaznu na koju je osuđena moguće je zamijeniti novčanom.
Sindikat dobio odredbu ali ne i primjenu
Generalni sekretar Saveza sindikata RS Goran Stanković kaže da je ova zakonska odredba, kao i mnoge do sada, bila i ostala mrtvo slovo na papiru. Prijava je bilo, kaže Stanković, i to veliki broj, ali slabo je ikada išta procesuirano, dok se nijedna nije realizovala zatvorskom kaznom za poslodavca.
“Kada je to krenulo, mi smo prijavljivali poslodavce koji nisu poštovali zakon. Zaista smo se bili fokusirali na to da nađemo i firme i poslodavce da ih prijavimo. Željeli smo da zakon zaživi i da počnu da se poštuju prava radnika, ali ništa se nije desilo. Uspjeli smo da to ugradimo u zakon, a onda smo svjedočili pokretanju postupaka za neke minorne stvari, dok su se ljudi koji zaposle po 100, 200 ili 300 radnika, a onda ih godinama izrabljuju, izvuku za sve što rade. Da su ikada ikoga osudili za ova djela i poslali u zatvor, drugačije bi se na to gledalo”, kaže Stanković.
U prvim godinama nakon usvajanja ove odredbe, radnici su podnosili mnogobrojne prijave protiv poslodavaca zbog toga što im ne isplaćuju plate i ne uplaćuju doprinose, o čemu je portal CAPITAL pisao.
Među najzvučnijim krivičnim prijavama koje su dospjele u javnost bila je ona koju su radnici podnijeli protiv bivšeg premijera RS Pere Bukejlovića zbog neisplaćivanja plata dok je bio direktor preduzeća “Trudbenik” iz Doboja koje je radnicima dugovalo 22 plate.
Prebačen teret na tužilaštva
Bio je tu i “Kosmos” koji je radnicima dugovao 16 plata, zatim Fabrika cijevi “Unis” iz Dervente sa 21 neisplaćenom platom, a tu su i Drvna industrija “Nova Borja” iz Teslića, o čemu je CAPITAL više puta pisao.
Predsjednik Unije poslodavaca Zoran Škrebić kaže da se kroz praksu i protekom vremena još jednom pokazao sav besmisao kriminalizacije neisplaćivanja plata radnicima.
“Jedna je stvar ka da je poslodavac pronevjerio novac pa nije isplatio plate, to je svakako krivično djelo i ono je već definisano. Sasvim drugo je kada se nađete u finansijskim problemima, kada vam poslovanje propadne i ostanete bez sredstava za plate. Niko ne propada namjerno, a tada je besmisleno krivično gonjenje jer novca svakako nema”, kaže Škrebić.
On kaže da je ovim odredbama skrenuta pažnja na poslodavce i prebačen posao tužilaštvima koja imaju preča posla, umjesto da se time bave oni koji su za to zaduženi, odnosno kontrolni organi.