BEOGRAD, Najmanje 700.000 stanovnika u Srbiji živi na rubu egzistencije, ali tek trećina njih dobija socijalnu pomoć od države. Kraj s krajem najteže sastavljaju stanovnici južne i jugoistočne Srbije, gdje se najteže dolazi i do posla i do državne pomoći.
Novim zakonom o socijalnoj zaštiti, koji je počeo da se primjenjuje, broj korisnika proširiće se za najmanje 80.000 imena, ali ni ovo neće značajno poboljšati standard najugroženijih. A, koliko je zaista Srbija siromašna, upravo je, na osnovu podataka prikupljenih od krajnjeg sjevera do juga zemlje, u srijedu u Vrnjačkoj Banji objavio ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić, predstavljajući socijalnu mapu direktorima centara za socijalni rad.
– U Srbiji je siromašan svako ko nije bogat. Nestala je čitava srednja klasa – ocijenio je Ljajić.
Prema podacima iz socijalne mape, najmanje 353.000 stanovnika živi sa manje od 8.000 dinara mjesečno. Najteže je starima i seoskom stanovništvu.
– Socijalnu pomoć prima 178.786 pojedinaca, a čak 40 odsto korisnika je u Vojvodini – rekao je Ljajić. – Možda bi se moglo zaključiti da su stanovnici sjevera bolje informisani i da su im usluge dostupnije, ali to nije dovoljan argument. Činjenica je da nemamo ujednačenu praksu, pa su u nekim centrima za socijalni rad zaposleni fleksibilniji, a u drugima rigorozniji.
Prema Ljajićevim riječima, upravo će ova mapa biti osnov za smanjenje birokratije, skraćenje procedura i dodjeljivanje pomoći onima kojima je najpotrebnija.
– Čak je 42.279 samačkih domaćinstava na selu. To je čitav jedan grad. Ako tome dodate i 50.000 onih koji se hrane u narodnim kuhinjama, dobijete još jedan ugroženi grad. A, 58.000 najsiromašnijih dobilo je prehrambeno-higijenske pakete, što je treći grad – objasnio je Ljajić.
Socijalnom mapom može da se predvidi i novi talas korisnika socijalne pomoći. Skoro 95.000 nezaposlenih ima iznad 55 godina, i oni veoma teško dolaze do posla. Među njima je 21.353 onih kojima je već prestalo pravo na novčanu naknadu sa biroa. I svi oni su potencijalni korisnici sistema socijalne zaštite.
U crnoj travi najbolje i najlošije
Najteže je doći do posla u Opovu, Doljevcu, Preševu, Krupnju i Malom Trništu, dok je najveća stopa mogućnosti zapošljavanja, paradoksalno, u Crnoj Travi i na Vračaru. Najmanje plate su u Ljigu, Osečini, Gadžinom Hanu, Doljevcu, Kuršumliji i Crnoj Travi, a najveće u Lajkovcu, Lazarevcu i Novom Beogradu.
Izrada mape koštala 700 evra
Prikupljanje podataka za socijalnu mapu trajalo je tri mjeseca i koštalo svega 700 evra. U ovoj mapi objedinjeni su podaci 130 centara za socijalni rad, PIO, Republičkog zavoda za statistiku, Nacionalne službe za zapošljavanje…
Procjene su da bi još temeljniji i obuhvatniji posao trajao tri godine i koštao čak 30 miliona evra. Novosti
Nestala srednja klasa u Srbiji
