BRISEL, Brzo ukidanje slobodnog viznog režima za BiH nije moguće, pošto bi zakonska procedura trajala godinu dana, a za suspenziju nije ni usvojena procedura na nivou EU, rečeno je Srni u diplomatskim izvorima u Briselu.
“Poslije `ranog upozorenja` Belgije o povećanju broja azilanata iz BiH pokreće se dogovoreni monitoring mehanizam koji se sastoji u uskoj saradnji dvije zemlje, Evropske komisije i Fronteks agencije. Biće provedena analiza rizika i naći će se metode rješenja problema”, pojasnio je diplomatski izvor.
On je dodao da je Belgiji poznato da su vlasti u BiH reagovale 21. septembra.
U diplomatskoj kancelariji belgijske Ambasade u BiH ranije je rečeno da je u posljednje dvije sedmice oko stotinu građana BiH zatražilo azil u toj zemlji, što je više zahtjeva nego tokom 2010. godine. Navedeno je da će takvo ponašanje ugroziti i imati loše konsekvence za trend bezviznog režima koje BiH ima, te da će, ukoliko se nastavi, Belgija tražiti da EU preduzme odgovarajuće mjere.
U Belgiji je u ovom mjesecu – 21. septembra 72 državljana BiH tražilo azil, u avugust 81, a ranijih mjeseci ta brojka se kretala oko 30.
Aleksandra Štiglmajer iz Instituta Evropska stabilizacijska inicijativa (ESI), navodi da je broj državljana BiH koji u Belgiji traže azil gotovo neprimjetan s obzirom da u toj zemlji bude podneseno oko 2 000 aplikacija svakog mjeseca.
Prema njenim riječima, procenti azilanata iz BiH u Belgiji su veoma niski, kao i u cijeloj EU.
“Do maja ove godine – posljednji mjesec za koji Evrostat ima brojke za cijelu Uniju – mjesečno je u prosjeku bilo 105 azilanata iz BiH, što je mjesečno čak 40 odsto manje nego prošle godine. Zahtjevi se uglavnom odbijaju”, pojasnila je Štiglmajerova.
Sagovornici Srne u Briselu podsjećaju na problem Belgije sa azilantima iz Srbije i Makedonije i napominju da je riječ o o velikim brojkama zbog kojih su neke zemlje članice prozivale Srbiju i ministra unutrašnjih poslova Ivicu Dačića da nešto preduzme.
Ona je navela da je prošle godine bilo 25 000 azilanata iz Srbije i Makedonije, a da su vlasti uspjele pročešljati 16 000 zahtjeva i da je samo dva odsto dobilo azil.
“U većini tih zahtjeva azil je dat na osnovu drugih okolnosti, a ne progona države nad pojedincem. Na primjer, dat je u humanitarnim slučajevima kada se ljudi ne mogu liječiti na Balkanu od neke bolesti ili žrtvama prisilne prostitucije, a u nekim slučajevima ugroženosti od krvne osvete”, ispričala je Štiglmajerova.
Prema njenim riječima, ESI institutu smeta što se krivica neprestano svaljuje na zemlje porijekla, odnosno Balkana i od njih se traži da preduzmu mjere i spriječe ljude da traze azil.
“Mi mislimo da je pitanje i u dužini procedure. Lažni azilanti, u mnogim slučajevima Romi, traže zemlje u EU u kojima procedura odgovora na zahtjev traje duže. Ne pokušava se dobiti azil u Austriji, gdje se zahtjevi rješavaju za sedam dana ili u Francuskoj za dvije sedmice”, objašnjava Štiglmajerova.
Ona smatra razumljivim što neko ko dolazi iz skromnih životnih uslova može da iskoristi period dok čeka rješenje na azil iako unaprijed zna da će odgovor biti negativan.
“Za to vrijeme može da ima smještaj, hranu, zdravstvenu zaštitu, djeca mogu da idu u škole. Ali, pravi azilanti to vrijeme žive u neizvjesnosti, jer je njihov cilj stvarno da dobiju azil, a ne da iskorištavaju sistem”, dodala je Aleksandra Štiglmajer.
Holandija i Francuska su još u vrijeme usvajanja bezviznog režima za BiH i Albaniju tražile da bude usvojena i procedura suspenzije i taj prijedlog Evropska komisija treba da potvrdi Evropski parlament, a nakon toga Savjet EU.
Srnini sagovornici navode da nema garancija bi taj prijedlog Evropske komisije bio prihvaćen, dok Štiglmajerova navodi da nije vjerovatno da bi Evropski parlament glasao da iz procedure isključi samog sebe.