KOZARSKA DUBICA – Preduzeće HPK Draksenić iz Kozarske Dubice jedan je od najreprezentativnijih primjera koliko je država loš domaćin i poslodavac. Nedostatak vizije, uz lošu upravu popunjenu stranačkim kadrovima, doveo je do propasti ovog nekadašnjeg privrednog giganta.
Kombinat hemijske prerade kukuruza osnovan je 1981. godine. Prije rata su zapošljavali preko 400 radnika, a u bivšoj državi imali su najveću i najsavremeniju fabriku za hemijsku preradu kukuruza, proizvodnju skroba i sirupa.
Proizvodi su bili veoma traženi, pa proizvodnja uglavnom nije mogla stići potražnju, a proizvodilo se mnogo. Radilo se u tri smjene gdje se godišnje prerađivalo 45.000 tona kukuruza.
Veliku korist imali su i lokalni poljoprivredni proizvođači kukuruza sa područja opštine kojima je bio zagarantovan otkup proizvoda.
Problemi ovog nekadašnjeg giganta kulminirali su tokom 2019. godine kada se uprava suočila sa nagomilanim obavezama. Zaposlenima su plate kasnile tri mjeseca, a nisu bili uplaćeni ni doprinosi.
Proizvodnja se postepeno obustavljala, a 2020. godine mašine koje su radile 40 godina su ugašene, dok je 140 radnika poslano kućama.
U prijedlogu za otvaranje stečaja koji je podnijela uprava preduzeća je navedeno kako je rad obustavljen zbog pandemije, niske cijene šećera, te uvođenja kvote prema najznačajnijem tržištu – Turskoj.
Takođe, naveli su kako je fabrika dotrajala, jer se nije investiralo u proizvodne pogone i opremu, pa je dolazilo do velikih gubitaka.
Stečaj je otvoren u septembru 2020. godine.
Prema zvaničnim podacima povjeriocima se duguje oko 15 miliona maraka, dok je imovina procijenjena na 20 miliona KM.
Republička, ali i lokalna vlast sve vrijeme su najavljivale strateškog partnera koji će privatizovati fabriku, ali se to nikad nije desilo.
Radnici su za propast okrivili nesposobnu upravu koju je predvodio kadar lokalnog SNSD-a Jovica Šuman koji je, kako tvrde, sve radio uz podršku Nadzornog odbora kojeg su opet činili članovi SNSD-a.
Šumana niko nije pozvao na odgovornost zbog propasti preduzeća. Naprotiv, nagrađen je funkcijom pomoćnika direktora u preduzeću Vode Republike Srpske.
Ako je nešto dobro u ovoj priči, onda je to podatak da su postrojenja na raspolaganju lokalnim farmerima koji imaju gdje da suše i skladište kukuruz.
Tu je i dio radnika koji čuva mašine i imovinu preduzeća koja je već nekoliko puta ponuđena na prodaju. Nadaju se kako će se pojaviti kupac koji će ponovo oživjeti proizvodnju.
CAPITAL: D. Tovilović
CAPITAL će u narednom periodu objaviti seriju video priloga o nekadašnjim privrednim gigantima koji su uništeni u toku privatizacije.
Iduće sedmice: Kako danas izgleda “Levita” Gradiška
