NEUM – Prelazak sa tradicionalnog na programsko budžetiranje koje je i pred BiH u bliskoj budućnosti, predstavlja veliki izazov za javni sektor. Tome doprinosi i činjenica da BiH u svom ustavnom uređenju ima 14 vlada i isto toliko odvojenih budžetskih procesa na koje se nadovezuju gradovi i opštine sa svojim lokalnim, ali ne i zanemarivim budžetskim procesima.
O značaju programskog budžetiranja za građane i uticaju na efikasnost i transparentnost u trošenju javnih sredstava razgovarali smo s višom konsultanticom za javne finansije Ministarstva finansija Crne Gore Natašom Obradović na marginama 2. Kongresa javnog sektora BiH koji je u organizaciji konsultantske kuće Revicon održan u Neuma.
„Ključna promjena koju donosi programsko budžetiranje je što fokus prelazi sa kontrole potrošnje po stavkama na odgovornost za učinak. To korisnicima budžeta daje veću slobodu u raspolaganju sredstvima koja koriste za pružanje usluga građanima u zamjenu za veću odgovornost za rezultate koje ostvaruju. Veća sloboda, veća odgovornost i bolja usmjerenost javnih resursa ka postizanju ciljeva od koristi za građane“, objašnjava Obradović.
Prema njenim riječima, programski budžet je odgovor na slabosti uočene kod tzv. tradicionalnih budžeta u upotrebi u BiH u kojem se sredstva dodjeljuju prema stavkama, odnosno ekonomskim kategorijama.
„Stavke su odobrena sredstva za npr. plate, materijalne troškove i kapitalne izdatke koji ne ukazuju na ciljeve koji se postižu određenih troškom“, objašnjava Obradović.
Više transparentnosti i odgovornosti
Ona ističe da izrada programskog budžeta podrazumijeva i značajnije učešće javnosti i interesnih grupa u cilju poboljšanja transparentnosti i odgovornosti, što su i ključni principi reforme javnih finansija.
„Proces izrade programa budžeta treba biti otvoren za savjetovanje s građanima i interesnim grupama kako bi se osiguralo da njihove potrebe i prioriteti budu uzeti u obzir. Javnosti, takođe, trebaju biti dostupne i informacije o učinku programa kako bi mogli pratiti utrošak javnih sredstva i da li se postižu ciljevi“, kaže Obradović.
Ona objašnjava da su informacije o učinku kao svetionici u oluji.
„Oni nam omogućavaju da pratimo kako programi funkcionišu u stvarnom svijetu i da li pravilno usmjeravamo resurse. Samo kroz razvoj dobrih informacija o učinku postaje moguće uporediti budžetske troškove svakog programa sa rezultatima koje pruža zajednici”, kaže Obradović.
Programsko budžetiranje
Programsko budžetiranje unapređuje kredibilitet budžeta i odgovornost za upravljanje budžetom i vodi poboljšanoj fiskalnoj transparentnosti.
Novi zahtjevi koji se postavljaju reformom preduzimaju se sa ciljem unapređenja pružanja usluga javnog sektora i nadovezuju se na opšti cilj kojim se vlade obavezuju na odgovornost za ostvarenje ciljeva koji vode transparentnijoj primjeni razvojnih strategija i planskih dokumenata uz adekvatne mjerljive rezultate.
Najčešći izazovi s kojima se zemlje susreću pri implementaciji programskog budžetiranja, precizira on, jesu nedostatak kapaciteta, otpor promjenama, kao i nedostatak razumijevanja i podrške ključnih aktera.
„U odgovoru na te izazove, moj savjet je dalji razvoj kapaciteta u smislu edukacije i profesionalizacije službenika javne uprave, komunikacija sa svim relevantnim akterima i softverska podrška koja će omogućiti pravovremenu evidenciju informacija o učinku budžeta“, kaže Obradović.
Ona na kraju upozorava da implementacija programskog budžetiranja zahtijeva vrijeme, te da proces mora biti dobro planiran, postepen i kontinuirano unapređivan na osnovu povratnih informacija i iskustava.
CAPITAL