BANJA LUKA, Ne dozvoljavajući da ih etika i moral sputavaju u olakšavanju školovanja i zaposlenja djece, profesori na Pravnom fakultetu u Banjaluci, ali i sudije i tužioci, kao nosioci pravosudnih institucija u Republici Srpskoj, svjesno ili ne, ugrozili su temelje na kojima počiva ova izuzetno osjetljiva oblast, eliminišući kvalitet i uspostavljanjem institucije nepotizma.
Korupcija na najvišem stepenu obrazovanja, Pravnom fakultetu, te nepotističko zapošljavanje u pravosudnim institucijama, imaju drastične i dalekosežne posljedice, jer će se eliminisati najstručniji kadar, a njihova mjesta popuniti osobe koje to ne zaslužuju i koje će ovaj obrazac napredovanja i usavršavanja prenijeti i utkati na sljedeće akademske generacije bez mogućnosti iskorijevanja ove pojave dugi vremenski period.
Uz ograđivanje da sigurno postoji i poneki izuzetak, gdje su potomci uticajnih na pojedinim konkursima zaista bili najkvalitetniji kadar, primjeri gdje su magistrate i doktorate dobijali na katedrama roditelja, zaposlenja u institucijama u kojima je uticaj njihovih bližnjih nesporan, pokazuju da ovako masovna pojava ne može biti slučajnost, već svjestan izbor roditelja da, ne hajući za šire društvene posljedice, djeci “na tacni” daju ono, što najčešće ostaje nedostižno ljudima “bez leđa”, bez obzira koliko više truda i vremena da su posvetili svom usavršavanju.
Kod mame i tate na katedri
Tako će ostati zabilježeno da su na katedri Vitomira Popovića, koji je inače profesor Međunarodnog poslovnog prava, za vrijeme dok je obavljao funkciju dekana Pravnog fakulteta u Banjaluci, magistrirali i njegov sin Aleksandar, i kćerka Jelena, a Aleksandar je kasnije i doktorirao.
Oboje su pripravnički staž obavili na Okružnom sudu u Banjaluci, da bi Aleksandar potom prešao u Pravobranilaštvo RS, a kasnije se angažovao u advokaturi, u okviru koje je dobijao izuzetno jake predmete. Među njegovim klijentima u to doba bili su Hidroelektrane na Trebišnjici (HET), BIRAČ, Elektroprivreda Republike Srpske, Komercijalna banka, Nova banka, Unikredit banka, Malbašić, Rafinerija nafte Brod i drugi. Interesantno, većina pomenutih klijenata prestala je sa angažovanjem advokatske kancelarije Aleksandra Popovića, nakon što je njegov otac Vito nakratko, oko lokalnih izbora 2016. godine bio “van vlasti”, i kada se približio pojedincima iz opozicije na nivou RS.
Slično prethodnom primjeru, i Matej Savić, sin Snežane Savić, profesorice Teorije države i prava na banjalučkom Pravnom fakultetu, te sudije Ustavnog suda RS i člana pravosudne komisije, magistrirao je, a potom i doktorirao na katedri svoje majke. Potom je zaposlenje pronašao kao asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci.
Da im, kada je bar posao u pitanju, porodično “cvjetaju ruže”, pokazuje i primjer Snežaninog supruga Zvonka Savića, inače vlasnika preduzeća “Comesgrafika” d.o.o. iz Banjaluke, preduzeća koje najvećim dijelom posluje sa institucijama koje se finansiraju iz budžeta Republike Srpke. Ova firma štampa publikacije, knjige, rokovnike, kancelarijski materijal i slično Ministartsvu finansija RS, Univerzitetu u Banjaluci, Univerzitetu u Istočnom Sarajevu i drugima.
Za vrijeme dok je pokojna profesorica Milena Raković predavala Finansijsko pravo na banjalučkom Pravnom fakultetu, kao asistent je zaposlen njen sin Đorđe, koji je danas profesor “Nasljednog prava” na istom fakultetu. Zanimljivo je i to da ni pomenuti sin Snežane Savić, niti sin Milene Raković, na konkursima za asistente, nisu imali protivkandidate. Prethodno je Đorđe ekspresno završio banjalučki Pravni fakultet, za manje od četiri godine, dok je njegova majka predavala na pomenutom fakultetu, a nakon što je postao asistent, magistrirao je u Zenici, gdje je njegova majka takođe bila profesorica. Kasnije je i doktorirao te je, kako smo i naveli, danas profesor u Banjaluci. Milena Raković bila je istaknuta članica Saveza nezavisnih socijaldemokrata, dok je njegov otac bio u suprotnom političkom taboru, u Srpskoj demokratskoj stranci, a mnogi smatraju da je upravo pomenuti porodični politički balans zaslužan za uspješnu karijeru Đorđa Rakovića.
Takođe, sin Marka Rajčevića, profesora Poslovnog prava na Pravnom fakultetu u Banjaluci i sudije Ustavnog suda RS, Srđan Rajčević, Pravni fakultet je završio vanredno, za svega dvije i po godine, potom magistrirao te preuzeo direktorsku poziciju u Agenciji za informaciono društvo RS. Time se izdvojio među ostalim primjerima, kojima je za završetak ovog fakulteta trebalo četiri i više godina.
Jelena Marković Vukadinović, kćerka profesora Radovana Vukadinovića, posao asistenta na Pravnom fakultetu u Banjaluci, na katedri za međunarodne odnose, na kojoj predaje i njen otac, je dobila uprkos tome što nije državljanin Bosne i Hercegovine, što je grubo kršenje zakona.
Pomenuti konkurs, na kojem mjesta, npr. nije bilo za Predraga Raosavljevića, koji je postdiplomske studije završio na Kolumbija univerzitetu, kao pravnik radio u sjedištu UN u Njujorku, a doktorirao na Pravnom fakultetu u Beogradu, bio je sporan i za prosvjetnu inspekciju RS, koja je zatražila poništenje konkursa. Međutim, tročlana komisija nije izvršila naredbu, te je istrajala u odluci da kćerka profesora Vukadinovića dobije posao.
U komisiji su bili, u tekstu već spomenuti, Vito Popović i Marko Rajčević, inače bliski profesoru Vukadinoviću, koji su i vlastitim primjerima dokazali da nemaju ništa protiv da se djeca profesora “poguraju” i da dobiju prednost u odnosu na ostatak generacije.
Inače, profesor Vukadinović je zaposlenje na banjalučkom Pravnom fakultetu dobio neposredno nakon što je Popović postao dekan istog fakulteta, a angažovan je na predmetu koji do tog trenutka nije ni postojao kao predmet u redovnom studijskom programu.
Miodrag Simović, profesor je na fakultetima u Banjaluci, Istočnom Sarajevu i Bihaću, bio je predsjednik, a sada je sudija Ustavnog suda RS, dopisni je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i član Predsjedništva Akademije, te inostrani član Ruske akademije prirodnih nauka. Sin Vladimir je magistrirao Krivično-procesno pravo, na katedri svog oca, potom postao stručni saradnik u Tužilaštvu BiH a kasnije i tužilac Tužilaštva BiH, na predmetima ratnih zločina.
Bez problema do dobrog zaposlenja
Pored “pomoći” tokom studiranja, mnoga djeca uticajnih roditelja nisu imala problema ni prilikom traženja posla.
Kćerke Obrena Bužanina, sudije Vrhovnog suda RS i bivšeg člana Visokog, sudskog tužilačkog savjeta BiH, Milana i Jovana, zaposlene su u Posebnom odjeljenju za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika kriminala, odnosno kao stručni saradnik u Osnovnom sudu Banjaluka. Za vrijeme dok je Jovan Čizmović bio predsjednik Advokatske komore RS, njegov sin Miloš je primljen za stručnog saradnika u Osnovnom sudu u Banjaluci, a nedavno je postao i sudija pomenutog suda. Inače, stariji Čizmović je jedan od najuticajnijih ljudi u pravosuđu Republike Srpske.
Sin pravobranioca Slobodana Radulja, Srđan Radulj, zaposlen je u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove (RUGIP) Republike Srpske kao zamjenik direktora, a svojevremeno je bio i pomoćnik ministra pravde BiH, gdje je zaposlen bez obzira što je njegovo prethodno radno iskustvo bilo i više nego skromno. Iako zbog funkcija ne mogu biti formalni članovi političkih stranaka, i Slobodan, i njegov sin Srđan Radulj, su imali nesebični pomoć Demokratskog narodnog saveza. Aktuelni pomoćnik ministra pravde RS, inače član DNS-a, Slobodan Zec, suprugu Branku je zaposlio u Pravobranilaštva RS, gdje je ekspresno došla do pozicije sekretara ove institucije.
Krajem prošle godine, u Okružno javno tužilaštvo Banjaluka zaposleni su, na pozicije stručnih saradnika, Igor Bajić i Danko Mitrović, inače sinovi dugogodišnjih republičkih javnih tužilaca, Živane Bajić i Branka Mitrovića. Primjeri su nastavili da se nižu i ove godine, na konkursu za prijem stručnih saradnika u Okružno javno tužilaštvo Banjaluka, zaposleni su Stefan Radić i Željka Glušac Babić. Prvi je sin Drene Marin, sudije Okružnog suda u Prijedoru a drugi zaposleni kćerka Dragice Glušac, tužioca Republičkog javnog tužilaštva.
Suprugu Darka Kremenovića, predsjednika banjalučke Advokatske komore, savjetnika potpredsjednika Narodne skupštine i bivšeg pripravnika najpoznatijeg banjalučkog advokata Miroslava Mikeša, Marinu Kremenović, inače zaposlenu u Poštama Srpske, pokušali su, putem političkog uticaja, preko Narodne skupštine “progurati” na poziciju člana Odbora za žalbe RS. Međutim, plan su osujetili poslanici Socijalističke partije, koji, iako dio vladajuće većine, nisu dali zeleno svjetlo za pomenuto personalno rješenje.
Izuzetno loša poruka
Uglješa Vuković, analitičar iz Transparency International-a, ističe za eTrafiku da su primjeri nepotizma i drugih koruptivnih praksi u postupku zapošljavanja u javnom sektoru sveprisutni i a da se već nekoliko godina unazad najveći broj prijava korupcije, koje dobija TI BiH, odnose upravo na ovu oblast.
“Posljedice su mnogobrojne, i one sigurno utiču na kvalitet rada javnih organa, stvaranje osjećaja pravne nesigurnosti, a najviše se odražavaju na gubitak povjerenja građana u rad pravosudnih institucija i u rad javne uprave. I to se veoma teško obnavlja. Kako se boriti protiv ove pojave? Rješenje nije samo u upornim i stalnim izmjenama zakonodavnog okvira, iako tu naravno treba biti dosljedan i u svim dijelovima javnog sektora uspostaviti javnu konkurenciju. No, iskusktva nam govore da to nije dovoljno. Neophodno je stvoriti javni i medijski pritisak koji će uticati na npr. nezavisne institucije da se više posvete ovoj temi i da iskoriste svoja ovlašćenja kako bi se u potpunosti profesionalizovao rad u javnom sektoru. To su institucije kao što su Agencija za državnu upravu, Ombudsmani, VSTV, i druge”, zaključio je Vuković za naš portal.
Koliko je pravosuđe u Republici Srpskoj i cjelokupnoj Bosni i Hercegovini na niskim granama pokazuje i podatak da je samo u 2017. godini TI BiH zaprimio čak 20 predmeta koji se odnose na pritužbe u radu osnovnih/opštinskih i kantonalnih/okružnih sudova, te 11 prijavakoje su se odnosile na rad tužilaštava. Takođe, u toku prošle godine TI BiH je zaprimio pet prijava koje su se odnosile na neregularnosti prilikom zapošljavanja administrativnog i stručnog osoblja u okružne sudove na teritoriji Republike Srpske, od kojih su se tri prijave odnosile na javne konkurse za popunu upražnjenih radnih mjesta u okružnim sudovima u Banjaluci i Istočnom Sarajevu.
Politički analitičar Velizar Antić ističe za eTrafiku da “institucija nepotizma” već odavno postoji, kako kod nas, tako i u zemljama okruženja.
“Mi nismo izuzetak, ali to nije razlog da se ne borimo protiv takve pojave u našem društvu. Ne samo da je nepotizam široko rasprostranjen u pravosuđu već i u drugim oblastima, a to je veliki problem ovog društva. Ako sudije ili profesori na fakultetima ili bilo kojoj drugoj funkciji svojoj djeci ostavljaju u nasljeđe te iste funkcije šalje se jedna loša poruka svima drugim generacijama, svim drugim mladim i vrijednim ljudima koji studiraju, rade i uče, da oni nemaju jednake šanse, kada naspram sebe imaju povlaštenu djecu uticajnih ljudi u društvu. I onda pričamo o tome kako nam ljudi odlaze odavde. Naravno da će da odlaze dok se ne urede neke stvari”, ističe naš sagovornik.
Sa druge strane, dodaje on, ova tema je i “mač sa dvije oštice” jer postoje djeca uticajnih ljudi koja su zaista kvalitetna i možda bolja od drugih protivkandidata na konkursima.
“Ali magistrirati baš na katedri vašeg roditelja ili se zaposliti baš u instituciji u kojoj je vaš otac ili majka među najuticajnijim ljudima, u najmanju ruku nije etički. Ne treba, dakle, u samom startu osuđivati ali je to kod nas postala masovna pojava, to nisu izdvojeni slučajevi, pa da povjerujemo da su to ljudi koji su i zaslužili da se nađu na određenim mjestima jer su kvalitetniji od ostalih kandidata. Masovna pojava nepotizma, što kod nas nesporno postoji, je ogroman problem za naše društvo, koji šalje izuzetno lošu poruku”, kaže Antić.
Ako se neko već na samom početku, dodaje on, “prošeta” kroz fakultet i preko veze odmah dobije zaposlenje u nekoj pravosudnoj instituciji, a takvih slučajeva je mnogo, sa pogubnim posljedicama takvog djelovanja ćemo se tek suočiti u vremenu koje je pred nama.
“Jer to su ljudi koji će uskoro postati sudije, tužioci, pravobranioci i slično, dakle stubovi pravosudnih institucija. Oni će trebati da dijele pravdu, a na samom startu svoje karijere su dobili taj tzv. teret, da su došli na nepravedan način. A oni su zaduženi za dijeljenje pravde. Pa to je potpuni apsurd. Moramo se protiv toga boriti. Sve mora što je moguće više da bude transparentno. Ne možete prosto na oglasu za posao da na intervjuu dobijate maksimalan broj bodova, a da su vam pritom ostali parametri osrednji ili ispodprosječni”, zaključio je Antić. eTrafika.net
Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
2 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
ovo je zlo ali još veće zlo je kada univerzitet u tuzli preko katedri u travniku pere novac i finansira međunarodni terorizam a travnickoj probranoj djeci dijeli diplome i to traje preko deset godina a američka ambasada hvali taj isti univerzitet u tuzli. mislim, ako američka ambasada finansira ove projekte treba malo da pogleda i tamo. zna ta ista ambasada ko je sadik latifagic, jedan kriminalac, zločinac i terorista koji je bio rektor univerziteta u tuzli a kasnije prorektor na američkom univerzitetu. kako o tome malo ne pišu. ovo za travnik samo treba ispitati finansijske tokove a to je najlakše ali eto nekima ne odgovara. politika gulenizacije bih preko obrazovanja je američki projekat
pitajte nešto o ovome i envera halilovića direktora agencije za visoko obrazovanje bih. i za njegovog rektorovanja univerzitetom u tuzli su se radile iste stvari. pitajte ga kako je u ratu zajedno sa sadikom latifagicom pozivao na ubijanje tuzlanskih srba