BEOGRAD, Da je na tržistu očigledan nedostatak konkurencije na svakom koraku, stalno govore domaći eksperti, a s vremena na vreme potvrde i međunarodna istraživanja.
U posljednjem istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma o rezultatima antimonopolske politike Srbija se našla na 130 mjestu na listi od ukupno 133 zemlje na koje se odnosi istraživanje. Problem je u toliko veći što je monopol naizraženiji u proizvodnji i trgovini osnovnim životnim namiricama.
U svjetlu globalne ekonomske krize, kupovna moć u Srbiji dodatno je pala, ali ne i cijene osnovnih životnih namirinica. i statistika EU koja inače bilježi da je ovde sve duplo jeftinije u odnosu na razvijeni dio Evrope to ne kaže za hranu. Tu su cijene skoro u rangu evropskog prosjeka.
No kada se ti podaci ukrste sa zaradama dobija se još sumornija slika, srpskoj plati od oko 360 evra u prosjeku nedostaje još najmanje 50 evra da pokrije prosječnu statističku potrošačku korpu. Iskustvo, međutim, govori da sve ovo nije posljedica već poslovično niskog životnog standard i još manje aktuelne krize.
Predsjednica komisije za zaštitu konkurencije Dijana Marković Bajalović kaže da potrošači i dalje plaćaju ceh zatvorenog tržišta i da je kartelsko udruživanje najizraženije u proizvodnji i prodaji hrane.
“Na liniji proizvođači hrane i trgovci nesporno postoje dogovori. Opet imate jako usitnjene proizvođače primarnih poljoprivrednih proizvoda koji ne mogu da se suprotstave otkupljivačima odnosno onima koji prerađuju poljoprivredne proizvode, znači vrši se eksploatacija te njihove nemoći u dogovaranju uslova otkupa poljoprivrednih proizvoda”, kaže ona.
Sprega na koju ukazuje Marković Bajalović nije nepoznata javnosti. Jedan od posljednjih primjera ticao se dogovora uljara pa i mljekara o jedinstvenoj cijeni svojih proizvoda. Otkupna cijena mlijeka snižena je za oko 20 odsto što međutim nije imalo uticaj na pad cijene u prometu.
Naprotiv, kaže Sanja Bugarski proizvođač i član Asocijacije mljekara Vojvodine. “Tri dinara su podigli cenu mleka, niko ne zna zašto, kada i kako, i na osnovu čega i gde je tu proizvođač. Ja sam proizvođač i ja sam tu znači prva u lancu, zašto se mlekara ne buni, mislim ako mlekara dođe po sirovinu kod mene, odnese u svoju fabriku, preradi, isto to spakuje i odveze na vrata jednom trgovačkom lancu i za to trgovački lanac treba da zaradi nekih 30 odsto, a na nekim proizvodima i 40 posto jer ga stavi u policu! Pa ‘ajte, molim vas. Mislim ko je tu lud. Znači, ovo nije sada monopol od strane Salforda kao kuće koja najveću količinu mleka prerađuje, tu su očigledno uigrani pet direktora koji sednu i dogovore se i to su karteli”, kaže ona.
Ipak o kartelskom udruživanju za sada se samo priča dok sankcije izostaju. Razlog – nedavno poboljšanom zakonu nedostaju i podzakonski akti kako bi nadležna komisija konačno mogla da djeluje. No kada se i to pitanje riješi problemi neće izostati, kaže Dijana Marković Bajalović.
“Na samom početku komisija je relativno lako dolazila do dokaza zato što učesnici na tržištu nisu bežali od toga da u svoje ugovore stave zabranjene klauzule. Međutim, naša saznanja su da sad kako je donet novi zakon sve kompanije proveravaju svoju dokumentaciju da bi iz nje izbacile sve ono što je suprotno odredbama našeg zakona tako da će preći na drugi način dogovaranja, znači usmene dogovore ili neke tajne dogovore koje je zapravo mnogo teže otkriti i dokazati”, dodaje ona.
Plan je da se ovaj problem prevaziđe uvođenjem institucije zaštićenog svedoka, što se kao veoma dobro pokazalo u dosadašnjoj evropskoj praksi, nastavlja ova sagovornica BBC no ipak ističe da od komisije ne treba očekivati čuda jer je sadašnji tok privatizacije tako uredio tržište da prosto omogućava kartelizaciju.
S ozbirom da se to sada ne može ispraviti, jedino je rješenje otvaranje tržišta jer veća konkurencija utiče na cjenovnu politiku, smatra ekonomski analitičar Miroslav Prokopijević. “Trgovina je jako važan faktor i to je u Srbiji problem. O nekim drugim stvarima poput vanilinog šećera ili praška za pecivo da ne govorim gde ima firma koja pravi 80 posto i gde se vrlo otežava da dođu konkurenti”, objašnjava on.
Branislav Gulan, saradnik republičke Privredne komore, kaže da otvaranje tržišta ima i svoju lošu stranu. Ako se uzme u obzir sad je privatizacija prehrambene industrije dijelom i na ime uvoza već desetkovala proizvodnju posljedice po poljoprivredu bi mogle biti i veće.
“Poljoprivreda sa pratećim delatnostima donosi 50 posto ukupnog budžeta zemlje, a agrarni budžet iznosi samo tri posto. U ovom slučaju naš seljak i naša poljoprivreda ne može da parira hrani koja dolazi sa strane. Nama proizvodnja mleka pada, naše stočarstvo je palo na nivo stočarstva Srbije iz 1910. godine, a država samo donosi strategije. Posle svake strategije imamo pada proizvodnje. Prema tome stvar je da se u zemlji sistemski sve reši”, kaže on.
Ipak, zbog trenutnog stanja na tržištu čini se da u svemu ovome najgore prolaze kupci kao krajnja tačka u ovom lancu. B92, BBC
