BEOGRAD, Ministarstvo rudarstva i energetike razmotriće s ministarstvima trgovine i finansija najbezbolniji način za eventualno smanjenje akcize u cijeni goriva.
“Razgovaraćemo i s NIS-om i sa privatnim trgovcima. NIS snižavanjem svojih cena goriva pokušava da poveća promet na pumpama. Moraće, međutim, da se nađe rešenje kako da se stimulišu i ostali prometnici na tržištu i da se njima omogući sniženje maloprodajne cene na pumpama”, kaže Petar Škundrić ministar energetike.
On napominje i da je ranije bilo razgovora o izmjeni Uredbe o formiranju cijena tako da umjesto sadašnjeg načina obračuna koji uzima u obzir cijena sirove nafte na svjetskom tržištu i kurs dolara primjeni usklađivanje sa cijenom derivata na Mediteranu.
“Međutim, ova druga mogućnost predočena trgovcima oni su se listom složili da je bolje da ostane sve po starom i da se cena goriva usklađuje sa cenom sirove nafte. Kako god bilo, činjenica je da nema apsolutnog monopola NIS-a, jer se u Srbiju slobodno uvozi 60 odsto derivata. Uvoz evrodizela i TNG obezbeđuje prometnicima duplo veću maržu od propisane tako da se zarada kreće oko 9,5 dinara po prodatom litru goriva”, kaže Škrundrić.
Privatnici prate NIS koji forsira niže cijene
Inače, iako su nadležna ministarstva još u petak odobrila maksimalno povećanje cijena goriva za 4,11 dinara po litru tek juče su Naftna industrija Srbije i Lukoil odlučili da podignu maloprodajne cijene.
Privatni prometnici tvrde da NIS svojom cjenovnom politikom stvara nelojalnu konkurenciju koja može da ih dovede do propasti jer su prinuđeni da gorivo nabavljaju iz rafinerija te kompanije koja nije smanjila velenabavne cijene.
Međutim, činjenica da su mogli da drže cijene na nivou nižem od maksimalno propisanog stvara spekulacije da je zarada privatnih prometnika još uvek zadovoljavajuća. Takođe, postavlja se pitanje i da li su prije privatizacije NIS, kada je i državi bilo u interesu da prodaje gorivo po najvišim mogućim cijenama, pumpadžije bile u nekoj vrsti dogovora da drže maksimalne cijene naftnih derivata iako su postojali uslovi da budu niže.
Dijana Marković – Bajalović, predsjednica Komisije za zaštitu konkurencije, kaže da ne isključuje mogućnost da su se u ranijim slučajevima privatni prometnici derivata dogovarali da drže maksimalno dozvoljene cijene, ali da ipak vjeruje da su se rukovodili drugim kriterijumom.
“Moje mišljenje je da su prometnici naftnim derivatima jednostavno sledili cenovnu politiku NIS-a. U vreme kada NIS nije snižavao cene goriva to nisu činili ni ostali prometnici, a sada kada NIS to čini privatnici „prate“ tu kompaniju. Praćenje cenove politike koju sprovodi lider na tržištu je uobičajena stvar, a lider na tržištu naftnih derivata je NIS”, objašnjava naša sagovornica.
Goran Nikolić, urednik internet portala Ekonomija.org, ističe da su prometnici naftnim derivatima i ranije mogli da drže niže cijene naftnih derivata, ali da nisu imali razloga da ih smanjuju u odnosu na maksimalno propisane.
“U međuvremenu je došlo do pada prometa goriva zbog ekonomske krize. Zbog toga su se kompanije poput NIS-a odlučile na snižavanje cena u odnosu na maksimalno dozvoljene. Snižavanje cena prometnicima naftnim derivatima omogućava da prežive u uslovima ekonomske krize poslujući sa manjom dobiti ili čak sa nulom. Niže cene imaju za cilj da spreče pad prometa goriva”, naglašava Nikolić.
Bivši savjetnik za energetiku u Vladi Srbije Zorana Mihajlović – Milanović pak smatra da NIS koristi monopolski položaj i da su primjedbe privatnih prometnika opravdane.
“U ovom trenutku privatni prometnici uspevaju da prežive i pored nelojalne konkurencije NIS-a samo zahvaljujući tome što su cene goriva u Srbiji enormno visoke. Na duže staze to je neodrživo i ako NIS nastavi sa ovakvom cenovnom politikom privatni prometnici naftnim derivatima mogu biti uništeni. Dok god postoji Uredba o zabrani uvoza naftnih derivata postojaće i monopol. Tek kada Uredba prestane da važi stvoriće se tržišna utakmica jer će prometnici moći da uvoze naftne derivate iz inostranstva. U tim uslovima će opstati oni koji najbolje posluju i koji mogu da ponude najbolju cenu. Zasad takvi kriterijumi u uslovima monopola kakav postoji u Srbiji nisu adekvatni”, kaže Mihajlović-Milanović.
Gorivo papreno a lošeg kvaliteta
Naši derivati iako zadovoljavaju domaće standarde, rijetko koji bi, osim evrodizela, mogli da pređe granicu zemlje.
Gorivo proizvedeno u našim rafinerijama ima više olova od evropskog. Naš dozvoljni maksimum je 13 miligrama po litru, što je 2,5 puta više od evropskog limita od pet miligrama.
I dozvoljeni nivo sumpora od 650 miligrama po litru benzina kod nas je daleko veći u odnosu na EU gde je maksimum 50 miligrama. U analizama našeg goriva, srećom, nivo sumpora je ispod dozvoljene granice, ali je šest do sedam puta veći nego u benzinu u Evropskoj uniji.
“Propisi za kvalitet derivata kod nas su defnisani i prilagođeni uslovima proizvodnje u domaćim rafinerijama, dok su za evrodizel uvedeni evropski pravilnici”, kaže Ljubinko Savić, savjetnik u Udruženju za energetiku Privredne komore Srbije.
Srbija je i jedna od rijetkih zemalja gdje se proizvodi olovni motorni benzin, ali u NIS najavljuju da će do kraja godine obustaviti proizvodnju ove vrste goriva. Kod nas se proizvodi i dizel D2 koji ima najviše sumpora. Jedina svjetla tačka je evrodizel koji se od prošle godine pravi u NIS, a veliki dio se i dalje uvozi. U NIS bi ove godine trebalo da se proizvede 260.000 tona evrodizela po evropskim normama i to je dva puta više u odnosu na prošlu godinu. Politika/ Danas