BEČ, U svijetu se trenutno grade 63 nuklearne elektrane u 15 država, dok se za tu mogućnost raspituje više od 65 zemalja koje dosad nisu imale takva postrojenja, pokazuje najnovija analiza Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), u kojoj se upozorava na nedostatak kvalifikovane radne snage u tom energetskom sektoru.
Na gradilištima nuklearnih elektrana širom Zapada može se primijetiti jedan čudan detalj: mnogi inženjeri i stručnjaci za izgradnju stari su oko 60 godina, neki su u tridesetim godinama, ali ih između tih godišta ima malo, tako da bi uskoro manjak radne snage mogao da preraste u krizu, prenio je Reuters.
Glavni uzrok očekivane nestašice kvalifikovanih radnika vezuje se za dva događaja iz prošlosti: havarija u nuklearnim elektranama u SAD 1979. godine i Černobilju 1986.
Nuklearni sektor su u prvih nekoliko decenija svog postojanja vodili i u njemu radili zaposleni koji su se školovali između ranih četrdesetih i kasnih šezdesetih godina prošlog vijeka.
Nakon dva pomenuta nuklearna incidenta, međutim, mnoge zemlje privremeno su obustavile svoje nuklearne planove, ili su ih čak potpuno ugasile i umjesto toga se okrenule dostupnijim fosilnim gorivima. Usljed toga studenti su okrenuli leđa nuklearnoj energetici, zapošljavanje je stagniralo, a veliki broj radnika je napustio sektor.
Takva je situacija u većem dijelu zapadnog svijeta. Francuska elektroenergetska kompanija EDF je tako saopštila da će se 50 odsto zaposlenih u nuklearnom sektoru te zemlje penzionisati do 2015. godine, a prosječna starost radne snage trenutno iznosi 43 do 44 godine.
U američkom nuklearnom sektoru je većina stručnjaka stara između 48 i 52 godine, dok u Velikoj Britaniji procjenjuju da će se čak dvije trećine njihovih vrhunskih stručnjaka u toj djelatnosti penzionisati do 2025. godine.
Nuklearna industrija u svijetu trenutno zapošljava oko 250.000 ljudi. Mnogi iz prve generacije radnika tog sektora su nedavno otišli u penziju ili planiraju da to učine u narednih nekoliko godine, pa će sa sobom odnijeti vještine i znanje potrebne za rad složenih i skupih projekata, baš u vrijeme kad nastupa nova “nuklearna renesansa”.
Pored toga, neki strahuju da bi Kina i Indija, države koje ostvaruju brzi razvoj svojih programa nuklearne energije, mogle da počnu da regrutuju radnike iz Evrope i Sjeverne Amerike.
Više od dvije trećine reaktora koji se trenutno grade u svijetu nalazi se u Aziji, uglavnom u Kini, gdje se gradi više od 20, a u planu je još 40 postrojenja. Prema podacima IAEA, Kini je potrebno 1.200 diplomiranih inženjera nuklearne energetike i tehnologije godišnje.
Menadžeri nuklearnih elektrana u Aziji navode kako njihove najbolje inženjere često šalju da rade na novim projektima, što ukazuje na veliku tražnju.
“Problem nuklearnog sektora Kine je što oni imaju previše mladih, a nedovoljno starijih radnika. Ekspanzija je tako brza da im nedostaje iskustva”, izjavio je direktor IAEA za upravljanje znanjem u nuklearnoj energetici, Janko Janev.
Njegov kolega iz iste organizacije zadužen za planiranje u nuklearnoj energetici, Hans-Holger Rogner, podsjetio je da su kompanije, kad je cijena uranijuma naglo skočila 2007. godine, “maltene otišle u staračke domove i pozvale penzionisane stručnjake za nuklearnu energetiku da se vrate na posao umjesto što zaludno provode dane u stolicama za ljuljanje”.
“Mislim da će se uskoro dogoditi nešto slično i da će se vratiti stariji stručnjaci”, istakao je Rogner. Nezavisne novine
Mnogo nuklearki, a malo inženjera
