BEOGRAD, Najmanje 100.000 radnika u Srbiji sa nestrpljenjem iščekuje da im vlada podigne minimalnu cijenu rada. Kolika će ta povišica biti još nije izvjesno, ali sva tri tijela u Socijalno-ekonomskom savjetu – gdje se i odlučuje o njenom budućem iznosu – imaju sasvim različite vizije.
Predstavnici poslodavaca tako ocjenjuju da se sadašnja cijena minimalne satnice od 95 dinara može povećati za svega – dinar. Sindikalci računaju da bi jedina realna povišica bila ona od deset dinara, dok članovi Vlade kažu da je prava cijena „negdje na sredini“.
– O minimalnoj cijeni rada se upravo raspravlja – kaže ministar za rad i socijalnu politiku Rasim Ljajić. – A koliko će ona biti znaće se najkasnije do 8. aprila, kada se očekuje da članovi Socio-ekonomskog savjeta napišu sporazum sa detaljnim planom izlaska iz krize. U njemu bi bio upisan i fiksni iznos minimalca.
Pošto će ova cijena biti „zakucana“ do kraja godine, Ljajić smatra da bi trebalo da bude veća od one koju nude poslodavci, ali ne sasvim po mjeri sindikata.
Prve naznake su da bi mogla da iznosi 100 dinara, jer je Vlada već sada spremna da „pokrije“ onu od 98 dinara.
Sindikalci ocjenjuju da je i ta projekcija – nepovoljna.
– Cijena rada se utvrđuje na svakih šest mjeseci i to na osnovu privrednog rasta, inflacije i ostalih parametara – kaže Dragan Zarubica, potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata Srbije. – Ako je u prošloj godini zvanična inflacija bila 10,5 odsto, onda je sasvim logično da se za bar toliko podigne i minimalac.
Zarubica dodaje da je čak i ovakva povišica nedovoljna jer su sve cijene „koje kontroliše država“ porasle između 20 i 30 odsto, a potrošačka korpa je dostigla 54.000 dinara:
– Ko može da preživi sa tih 18.270 dinara koliko bi iznosila minimalna zarada po našoj projekciji? Osnovne prehrambene namirnice su poskupjele za 40 odsto, gorivo za najmanje 30, struja upravo za 15, a sve su plate bile zamrznute. Pri tom nas iz države neprestano uvjeravaju da bruto društveni proizvod raste. Pa zašto onda da se neki dinar ne prelije i u džepove radnika?
U Savezu samostalnih sindikata Srbije sumnjaju da ovakvo opiranje podizanju minimalca proizilazi iz pretpostavke da mnogi državni službenici rade ispod cijene, iako se to ne očekuje. A kalkulišu i da u realnom sektoru najmanje 50 odsto radi za najmanju zakonsku satnicu.
– U suprotnom ne bi bilo razloga za ovoliki otpor, a ni izdvajanja ne bi bila velika – nastavlja Zarubica. – Poslodavci pak ne žele značajnije uvećanje jer im to znači i dodatne rashode. A u realnom sektoru najmanje 50 odsto prima minimalac, pa i manje od toga.
Da poslodavci zaista ne žele dodatna opterećenja potvrđuju i u Uniji poslodavaca i podsjećaju da su, samo u prošloj godini, dobili 17 novih nameta. Novi bi im, kako ocjenjuju, bili pogubni.
– Činjenica je da ljudi teško žive, ali u Srbiji je raditi postalo luksuz upravo zato što je radno mjesto skupo za poslodavce i dok se neoporezivi dio zarade ne bude povećao na iznos minimalne zarade nema prostora za njeno dalje povećavanje, bez štete za sama radna mjesta – kaže Dragoljub Rajić, iz UPS. – Privreda Srbije će se tek u drugoj polovini godine vratiti na nivo iz 2009. godine i može se očekivati da zarade počnu da se podižu tada sa realnim rastom, a ne u trenutku kada smo još na nivou ispod jeseni 2008. godine.
Zato je je Nebojša Anatancković, predsjednik UPS i član Socio-ekonomskog savjeta, predložio svojim kolegama u ovom tijelu računicu po kojoj bi cijena rada mogla da bude najviše 97 dinara:
– Zbog trenutne situacije u zemlji zarade se mogu povećati samo za razliku između godišnje inflacije. Pošto je na početku 2010. minimalni radni sat iznosio 87 dinara, a na kraju godine 95, znači da je cijena rada uvećana za 9,2 odsto. Ukupna godišnja inflacija je, međutim, bila 10,3 odsto. Dakle, razlika za koju treba podići zarade zaposlenima je 1,1 odsto, što na sadašnji iznos od 95 dinara po radnom satu iznosi 1,045 dinara. Radnicima, opet, preostaje samo strpljenje. Dok država ne presječe.
Evropska korpa
Prosječna potrošačka korpa promjenjena je početkom godine i sada, po novim evropskim pravilima, ima 26 artikala više – sadrži ih ukupno 75! U njoj su od sada kukuruzno brašno, spanać, zelena salata, paradajz, smrznuto povrće, šargarepa, konzervisano povrće, suve šljive, pomorandže, čajne kobasice, slanina, svinjska rebra, viršle, jetrena pašteta, svježa morska riba, a dodato je i nekoliko vrsta hljeba i peciva. Po novoj metodologiji umjesto četvoročlanog obuhvata tročlano domaćinstvo. Za njeno pokriće je, po staroj metodologiji bila potrebna 1,01 prosječne neto zarade, a po novoj 1,33.
Srbi na začelju
Srbija ne može da se pohvali svojim minimalcem. Sa 16.530 dinara mjesečno na začelju smo liste evropskih zemalja. Od nas su lošiji Albanci i Bugari, koji rade za 123 evra, Crnogorci sa 130 evra, Bugari za 122. U rangu smo sa Rumunima. U susjednoj Hrvatskoj je situacija znatno bolja. Minimalna zarada iznosi 387 evra. A u Sloveniji je još veća. Tamo je najniža cijena rada 562 evra. Najbolje su plaćeni radnici u Luksemburgu. Zagarantovni iznos u ovoj zemlji je čak 1.641 evro. Prati je Irska, gdje radnik zarađuje najmanje 1.462 evra, a treća je Belgija sa 1.387 evra.
Stalno natezanje
Minimalna cijena rada trebalo je da bude promjenjena još 1. januara, ali će se odluka donijeti tek u aprilu. Da ovo nije izuzetak pokazuju i prethodna usklađivanja. Posljednje povećanje minimalne zarade bilo je u novembru, iako mu je kalendarski rok padao još u junu. Tada je zbog blokade Socio-ekonomskog savjeta cijenu presjekla država. Ni povećanje prije toga nije proteklo kako zakon nalaže. Iako su ga radnici iščekivali u januaru 2010. godine, dobili su ga tek u aprilu. Novosti