SARAJEVO, Najveći akumulirani gubitak na kraju 2017. iskazao je SKB Mostar u iznosu od 72,9 mil. KM, uz prednjačenje i po akumuliranim ukupnim obavezama od 105 mil. Po akumuliranim obavezama slijede UKC Tuzla – 50,4 mil., UKC Sarajevo – 47,6 mil., KB Zenica – 24,4 mil., KB Dr. Safet Mujić – 16,4 mil., ŽB Dr. Fra Mihovil Sučić – Livno – 13,6 mil., OB Konjic – 10 mil. KM…
Skoro dvije milijarde konvertibilnih maraka, tačnije 1.941.678.114 KM, bilo je na raspolaganju zdravstvenom sektoru u 2017. godini. Podaci su ovo koje je prikupio i obradio Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH u dokumentu „Obračun sredstava u zdravstvu“ za 2017. godinu iz jula prošle godine. Podaci ukazuju da je novca bilo značajno više – 132,5 miliona KM ili 7,3% u odnosu na 2016. godinu, odnosno čak 280,7 miliona KM ili 16,9% kada se usporedba radi s 2015. godinom.
Razlozi ovome povećanju ukupno ostvarenih sredstava su povećanje broja zaposlenih u Federaciji BiH, tj. povećanja ukupne privredne aktivnosti u Federaciji BiH, kontrole uplate doprinosa od strane Porezne uprave, kontrola koje provode inspekcijske službe, te povećanja broja privatnih zdravstvenih ustanova u Federaciji BiH koje su dostavile podatke za Obračun za 2017. godinu, navedeno je u ovom dokumentu.
Skoro dva miliona osoba imalo je zdravstveno osiguranje u Federaciji u 2017. godini, tačnije 1.975.447, od čega 1.295.857 – nosioci osiguranja ili 65,6%, a članovi porodice osiguranika 679.590 ili 34,4%. Zdravstvenim osiguranjem „pokriveno“ je na nivou Federacije BiH 89,74% stanovništva, što je smanjenje za 1,17% u odnosu na 2016. godinu. Razlozi – smanjenje broja osiguranih lica za 23.655, te broja stanovnika za 5.038.
Prema prikupljenim podacima, zdravstvenu zaštitu, odnosno raspoloživi novac u iznosu od 95%, osigurali su zaposleni i to kroz doprinos za obavezno zdravstveno osiguranje. Udio zaposlenih u strukturi ukupnog broja zdravstveno osiguranog stanovništva vidljiv je u sljedećem dijagramu.
Prosječan prihod u Federaciji po osiguranom licu u obaveznom zdravstvenom osiguranju u 2017. godini bio je viši za 40 maraka i iznosio je 610 KM. Najniži je bio u Srednjobosanskom kantonu – 464 KM, a najviši u Kantonu Sarajevo – 861 KM. Razlike, kako je navedeno u „Obračunu sredstava u zdravstvu“ proističu najvećim dijelom iz visine sredstava za obavezno zdravstveno osiguranje, ali i niza drugih faktora definiranih odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju po kojima kantoni mogu utvrđivati samostalno politiku u raspodjeli sredstava za zdravstvenu zaštitu (stepen obuhvata stanovništva obaveznim zdravstvenim osiguranjem, visina osnovica i stopa za obračun doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, stepen zaposlenosti, visine plaća zaposlenih, stepen naplativosti sredstava od doprinosa, visina učešća osiguranih lica u troškovima zdravstvene zaštite i dr.).
Iako se zakonski, na načelima solidarnosti i uzajamnosti, garantira jednako pravo na zdravstvenu zaštitu svim osiguranim licima u Federaciji, stvarnost je nešto drugo. Osiguranici u svim kantonima ne ostvaruju jednaka prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja niti imaju jednakopravan pristup svim nivoima zdravstvene zaštite i odgovarajućim zdravstvenim ustanovama, prije svega zbog manjka novca.
ŠTO SU PRIHODI VEĆI, USLUGA JE SVE GORA
Potrošnja i izdaci su u 2017. godini iznosili 1.853.969.388 KM i veći su za 43,6 miliona KM u odnosu na 2016. godinu. Od ukupne potrošnje na tekuću potrošnju odnosi se 1.802.849.511 KM, a na kapitalne izdatke svega 51.119.877 KM. Kapitalna ulaganja bila su manja za čak 25% odnosno za 17,1 milion.
Dakle, zdravstvo je 2017. godinu zaključilo s prihodima većim od rashoda i to zavodi zdravstvenog osiguranja uknjižili su 55 miliona dobiti, javne zdravstvene ustanove 43 miliona, dok su privatne 2017. godinu završile sa skoro 41 milionom. Sveukupno 138.828.602 KM.
„Može se zaključiti da je finansijska situacija u zdravstvu Federacije BiH u cjelini, posmatrano u odnosu na 2016. godinu, povoljnija“, navedeno je u Obračunu.
Međutim, pozitivan finansijski konto u 2017. godini samo je privid jer su akumulirani gubici i obaveze iz prethodnih godina i dalje omča oko vrata federalnog zdravstvenog sistema. „I dalje su duge liste čekanja na pojedine zdravstvene usluge i lijekove, nestašica pojedinih lijekova, neujednačen obim prava osiguranika na zdravstvenu zaštitu po kantonima, nepostojanje kapaciteta za liječenje određenih oboljenja u Federaciji i dr.
Zavodima zdravstvenog osiguranja (10 kantonalnih i 1 federalni) bez obzira na akumuliranu konsolidiranu dobit u 2017. godini nedostaje skoro 55 miliona za pokrivanje dubioza iz ranijih godina. S druge strane, javne zdravstvene ustanove imale su akumulirani konsolidirani gubitak od 76 miliona uz ukupne akumulirane obaveze od 279 miliona maraka.
Najveći akumulirani gubitak na kraju 2017. iskazao je SKB Mostar u iznosu od 72,9 mil. KM, uz prednjačenje i po akumuliranim ukupnim obavezama od 105 mil. Po akumuliranim obavezama slijede UKC Tuzla – 50,4 mil., UKC Sarajevo – 47,6 mil., KB Zenica – 24,4 mil., KB Dr. Safet Mujić – 16,4 mil., ŽB Dr. Fra Mihovil Sučić – Livno – 13,6 mil., OB Konjic – 10 mil. KM…
Upravo u ovakvoj situaciji Vlada je utvrdila i po hitnom postupku u Parlament uputila Zakon o finansijskoj konsolidaciji javnih zdravstvenih ustanova u FBiH. Razlog je jednostavan sistem – resetovati i osloboditi balasta dugova. Riječ je o zakonu kojim se uređuje finansijska konsolidacija javnih zdravstvenih ustanova čiji su osnivači općine, kantoni i Federacija i koje uzastopno u periodu od tri godine, a zaključno s krajem decembra 2016. godine, bilježe negativno poslovanje.
Novac za finansijsku konsolidaciju univerzitetskih kliničkih bolnica tražit će se u federalnom budžetu, dok će saniranje kantonalnih i općinskih bolnica pasti na teret njihovih osnivača. Postići likvidnost i solventnost, ojačati odgovornost u upravljanju rizikom u poslovanju te povećati kvalitet i efikasnost u pružanju zdravstvenih usluga, ciljevi su zakona koji će čekati novu vladu i novu većinu za rješavanje starih problema, s kadrovima koji su već oprobani na čelu javnih zdravstvenih ustanova. Naime, u članu 66. Zakona o zdravstvenoj zaštiti precizira se ko može biti direktor.
KAKO SE POSTAJE MENADŽER U ZDRAVSTVU
Direktor zdravstvene ustanove mora imati medicinski, stomatološki odnosno farmaceutski fakultet, najmanje pet godina radnog iskustva u struci, znanje o zdravstvenom menadžmentu koje dokazuje sertifikatom o obavljenoj edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta, odnosno završenoj specijalizaciji iz zdravstvenog menadžmenta ili završenom postdiplomskom studiju iz zdravstvenog menadžmenta, te ispunjavati i druge uslove propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom.
Obrazlaže se to zdravstvom kao karakterističnim poslovnim sistemom od posebnog javnog interesa i da je teško biti menadžer bez nepoznavanja medicine. Shodno ovoj odredbi Zakona koji je na snazi od 2010. godine, Zavod za javno zdravstvo Federacije, u saradnji s Ekonomskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu i Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Mostaru uz učešće Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, uz saglasnost federalnog ministra zdravstva godišnje organizira kontinuiranu profesionalnu edukaciju iz oblasti zdravstvenog menadžmenta.
Tri su nivoa edukacije (SHCE 1, SHCE 2 i SHCE 3) u trajanju od 265 sati nastave. Polaznici nakon toga dobijaju certifikat Federalnog ministarstva zdravstva o poznavanju zdravstvenog menadžmenta. Troškovi kotizacije po polazniku iznose: za osnovni nivo, SHCE 1 1.600,00 KM, za srednji nivo, SHCE 2 1.800,00 KM, a za napredni nivo, SHCE 3 2.300,00 KM. Dakle, za 33 dana po osam sati nastave i zdravstveni ste menadžer kojem su vrata za direktorske pozicije otvorena. Preostaje još da osigurate političku podršku. Cjelokupan sistem postavljen je tako da mu na čelu mogu biti samo oni koji su dugove i pravili.
Ni u jednoj bolnici u Evropi u kojoj sam bio doktor nije direktor, navodi predsjednik Ljekarske komore FBiH Harun Drljević.
“U svakoj bolnici imate medicinskog direktora, to je medicinski autoritet koji donosi važne medicinske odluke, a komercijalisti su obično direktori bolnica. Zdravstveni menadžment mora se mnogo ozbiljnije prihvatiti unutar ekonomske nauke, ne samo medicinske, ali je važno da unutar menadžmenta koji vodi jednu zdravstvenu ustanovu postoji medicinski autoritet. Danas su kod nas direktori ljekari koji u toku svoje edukacije nemaju nikakvo predznanje iz zdravstvenog menadžmenta, nego to završavaju u obliku nekih kurseva. Ja lično mislim da je bolje da direktori javnih zdravstvenih ustanova budu ekonomisti, komercijalisti, koji će o medicini učiti na kursu, a da postoje medicinski direktori kao stručni autoriteti unutar zdravstvenih ustanova. To bi bilo jako korisno.”
Za predsjednika Saveza strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH Rifata Rijada Zaida nema dileme ko je krivac:
“U manjoj mjeri sistem, to je isključiva odgovornost menadžmenta tih ustanova, 99% je krivnja na direktorima zdravstvenih ustanova. Nema opravdanja. Nažalost, u našoj državi ti i takvi direktori bivaju nagrađeni boljim pozicijama, a ono što ostave iza sebe je ustvari jedna čista pustoš. To dovodi do toga da nema osnovnog materijala za liječenje”.
S druge strane, dr. Ante Kvesić, koji je od 2002. godine na čelu Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, svoje odgovornosti za dubiozu od 72,9 miliona uz nagomilane obaveze od 105 miliona u odgovoru za naš portal ne vidi. Ujedno radi i kao dječiji hirurg u ovoj bolnici.
“Razlozi lošeg stanja općenito u zdravstvu, pa tako i u SKB Mostar, višestruki su. Ono što bih želio izdvojiti kao glavni problem jeste činjenica da smo u proteklih 15-20 godina uveli stotine novih usluga, od invazivne kardiologije, kardiokirurgije, laparaskopske kirurgije itd., a izvori financiranja su ostali isti. Oni se, kako je i poznato, izvršavaju po tzv. paušalu. Dva su, po mom mišljenju, dugoročna načina rješenja financiranja bolnica: Prvo je, ono za što se svih ovih godina zalažem, uvođenje plaćanja po jedinici izvršene usluge.Drugi način financijske konsolidacije bolnica je lako moguće i izvedivo smanjenjem broja pruženih usluga. Pitanje je samo je li to dobro za pacijente i što s njima?! Zakon o financijskoj konsolidaciji javnih zdravstvenih ustanova će donijeti jedan iznimno značajan vjetar u leđa i rješenje trenutnih financijskih problema s pretpostavkom da se pristupi trajnom i sustavnom rješenju financiranja bolnica o kojem sam govorio u prethodnom odgovoru.Primjerice, i u Republici Hrvatskoj svake se godine dodatno „ubrizga“ nekoliko milijardi kuna za zdravstvo.”
“Naveli ste sjajan primjer SKB Mostar, ili UKC-a u Sarajevu u ranijem periodu, pa i sada, gdje su zaista te dubioze drastično smanjivane, ali na drugoj strani imamo devastiranje doktorskog kadra, tako da nikada dva dobra sastaviti. Nećete promijeniti ništa time što ćete postaviti bilo koga, najboljeg ekonomistu na svijetu da dovedete. Mora se promijeniti sistem po kojem mi to prihvatamo kao politički plijen.”, ističe Zaid.
Promjene su nužne samo ko će ih pokrenuti?
“Morate znati da se kod nas priprema zdravstvena reforma kojoj niko ne vidi ni rep ni glavu, niti iko zna kako ona treba da izgleda. I niko ne smije u nju ni da krene jer to može imati velike posljedice, jer to može dovesti i do socijalnih nemira”, kaže Drljević, te dodaje: “Ta zdravstvena reforma mora početi reformom zdavstvenog dinara, a ne zakonima o saniranju duga. Vi ako imate loš sistem, a imamo, vi možete sanirati dug, ali za dvije godine ćete opet imati novi dug. Onaj ko izmišlja zakon o sanaciji očito nema ideju da osmisli novi sistem finansiranja i da uđe hrabro u reformu.”
“Na bruto plate i naknade u 2017. godini potrošeno je 762.340.644 KM, a na lijekove 477.949.050 KM”
Da li je sistem loš ili nije iz Federalnog ministarstva zdravstva nam nisu ni odgovorili. Hoće li reset sistema, ukoliko se Zakon o konsolidaciji usvoji, samo kratkoročno obrisati dugove. A sistemom će i dalje upravljati doktori s 265 sati menadžmenta. I koji su za neke, kako vidjesmo, jedini krivci. Ili treba provesti reformu koja bi, između ostalog, mogla dovesti i do smanjenja stope doprinosa. I do manje novca, ukoliko ne bude novih izvora finansiranja, kojeg sada u sistemu ima skoro dvije milijarde i kojim, prema trenutnim rješenjima, ne mogu upravljati menadžeri koje bi savjetovali doktori.
Dvije milijarde, a pacijenti čekaju nabavku reagensa, preglede, operacije. I možda neki novi budući reset odgovornosti za stanje…
BROJ JAVNIH ZDRAVSTVENIH USTANOVA U FEDERACIJI BIH
- 3 univerzitetska klinička centra (Sarajevo, Tuzla i Mostar)
- 7 kantonalnih bolnica (Bihać, Orašje, Zenica, Goražde, Travnik, RMC Mostar i Livno)
- 8 općih bolnica (Sanski Most, Gračanica, Tešanj, Bugojno, Nova Bila, Jajce, Konjic, Prim. dr. Abdulah Nakaš Sarajevo)
- 2 specijalne bolnice (Psihijatrijska bolnica Sarajevo i Bolnica za TBC Travnik)
- 4 lječilišta (Bihać, Gradačac, Fojnica, Olovo)
- 11 zavoda za specifičnu zdravstvenu zaštitu
- 79 domova zdravlja, s organizacionim jedinicama
- 21 apoteka, s pripadajućim organizacionim dijelovima (depoima)
- 11 zavoda za javno zdravstvo (od kojih 1 na nivou Federacije i 10 na nivou kantona) i
- Zavod za transfuzijsku medicinu Federacije BiH (Sarajevo)
U FBiH zaposleno je ukupno 32.853 zdravstvenih radnika!
Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)