BEOGRAD, Borbe u Libiji imaju negativne posljedice po srpsku privredu koja je privremeno izgubila značajno tržište, naročito za građevinsku i farmaceutsku industriju.
Srbija je uvozila naftu iz Libije, a Libijcima najviše izvozila lijekove, ali su angažovani bili i građevinski radnici, čiji svi poslovi sada stoje.
Sa pustinjskog libijskog sunca pod beogradske oblake. Bore Ćorić dugo je gradio u Libiji, a sada je zbog rata “prekomandovan” na beogradski most.
Za srpske firme koje su se vratile iz Libije nije pala samo temperatura nego i zarada, jer važni projekti stoje. “Mi smo bili pred ugovaranjem velikog auto-puta upravo u rejonu oko Bengazija prema egipatskoj granici, oko 300 km, tako da nama je veliki interes da se sve ovo završi, da se situacija stabilizuje”, kaže Bore Ćorić, iz Eurogardi grupe.
Kompjutere, tehniku i automobile ostavili su u Libiji i za sada je sve na mjestu. Ni u saradnji sa Libijcima nikad nije bilo problema – iako su inženjeri manje iskusni od srpskih, nema probijanja rokova, a ugovorne obaveze se poštuju.
“Mi smo, hajde da kažem, imali uz Italijane neki specijalan status, posebno na političkom nivou je očigledno odnos koji je dobar još iz prethodnih vremena održan, što je nama mnogo značilo”, kaže Ćorić.
Tri godine zaredom, Srbija mnogo više uvozi iz Libije nego što izvozi. Promjena je nastala uvozom nafte, pa je deficit bio od 203 preko 90 do 143 miliona dolara prošle godine. Prije početka uvoza nafte, Srbija je pozitivno poslovala sa Libijom.
Gotovo pola robe koju Srbija izvozi u Libiju su lijekovi Hemofarma i Galenike. Drugu polovinu čine kontejneri, skele, pumpe, prese i montažne zgrade. U suprotnom pravcu ide nafta koja čini čak 99,9 odsto uvoza iz Libije – ostatak je polietilen, mjerači tečnosti, daljinomjeri i prenosnici.
“Mi gledamo na Libiju kao na veoma značajnog partnera za privredu Srbije, ali znatno više kao na potencijalnog partnera nego na osnovu onoga što smo do sada uspjeli da realizujemo”, kaže Zorica Jekić, iz Privredne komore Srbije.
Za odnose Srbije i Libije važni su i međudržavni sporazumi, a dva su trenutno na snazi – o telekomunikaciji i zdravstvu. Srpski predsjednik je posjetio Tripoli 2005. sa privrednom delegacijom i 2010. godine.
A kad borbe prestanu, Libiji će trebati ono što joj je nedostajalo i do sada, a čega Srbija ima u izobilju – vode. Rad na bunarima za vodu nova je šansa za srpske firme.
Povratak u pustinju želja je mnogih koji su tamo našli svoj rudnik zlata. “U svakom slučaju oni očekuju da ćemo se mi vratiti i da će se sve ovo riješiti. Je l’ biste se vi vraćali? Svakako, svakako. Moje iskustvo je jako dobro tamo, mnogo prijatelja imam, dobru smo saradnju imali”, kaže Ćorić. B92