TUZLA – Goran Stojak živi samo nekoliko stotina metara udaljen od tuzlanske Termoelektrane. Pola svog života je potrošio na borbu protiv nepodnošljivog zagađenja koje dolazi iz ove termoelektrane. On i žitelji Bukinja više od dvije decenije bezuspješno pokušavaju da zaustave nekontrolisano zagađenje i ispuštanje po život opasnih polutanata koje svakodnevno, u ekstremnim količinama, moraju da udišu. Najteže je, kaže Stojak, tokom jeseni i zime kada je, zbog maksimalnog rada svih blokova, ispuštanje štetnih polutanata i nekontrolisano zagađenje alarmantno.
„Tu živim 45 godina, ne znam osobu koja je umrla prirodnom smrću. Kada dođe zima, djeca 15 dana ne izlaze napolje, jer ne mogu uhvatiti zrak. Toliko je zagađeno da smrdi, a kiselina ujeda za oči. Najveći je broj karcinoma pluća, gotovo svi ljudi umiru mladi“, priča Stojak.
Egzaktne podatke o emisiji polutanata u Bukinju koji dolaze iz Termoelektrane niko ne zna. Monitoring kvaliteta vazduha Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona ne pokazuje relevantne podatke. Mjerna stanica u Bukinju je često u kvaru. Na web stranici Monitoring kvaliteta zraka piše da kontinuirani podaci mogu sadržavati nevalidne vrijednosti zbog moguće trenutne neispravnosti analizatora. Kontinuirani satni podaci sumpordioksida, koji najviše ugrožava zdravlje stanovništva Bukinja, ne postoje, a nema podataka ni za suspendovane čestice PM 2,5.
„Dešava se da pojedini analizatori ne rade. Pokušavamo da tempiramo da svi analizatori rade u zimskim uvjetima kada su veća zagađenja, a ljeti pokušavamo da ih servisiramo“, naglašava pomoćnik ministra za zaštitu okolice i prirode Tuzlanskog kantona Goran Mišić.
Vrijednosti PM-a dvostruko više od dozvoljenih
Centar za ekologiju i energiju Tuzla u saradnji s lokalnom zajednicom izvršio je nezavisna mjerenja zagađenja vazduha u Bukinju. Instalirali su uređaj za kontinuirani monitoring još većih čestica PM 10 koji je krajem prošle i početkom ove godine 174 dana mjerio polutante u zraku.
Prosječne vrijednosti PM 10 su iznosile 87,3 µg/m kubnih, dvostruko više od zakonske godišnje granične vrijednosti od 40 µg/m kubnih i četiri puta više od preporučene godišnje vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije od 20 µg/m kubnih.
„Zagađenje PM 10 česticama je bilo iznad graničnih vrijednosti koje su definisane direktivama EU, Svjetske zdravstvene organizacije i koje su u krajnjoj liniji transplantirane u našu legislativu. Ja mislim da je po zakonu 20 i nešto dana dozvoljeno prekoračenje tih graničnih vrijednosti. To znači da smo tri mjeseca, ne uključujući drugi dio zime, bili, praktično, u stalnom prekoračenju tih vrijednosti. Oprema koju smo mi koristili je baždarena u Federalnom hidrometerološkom zavodu, ona je u skladu s opremom koju koristi taj zavod“, navodi Denis Žiško, koordinator u Centru za ekologiju i energiju Tuzla za program energija i klimatske promjene.
„Taj dim napravi se kao jedan oblak. Jedva dolaziš do zraka. Čim je pala noć, do ujutro sve je otišlo u tačku. Apsolutno se nisu slagale mjerne stanice Bukinje i naša. Totalno, nije mogla da mjeri, non-stop se začepljavala, filteri su bili blokirani“, ističe Stojak.
Mjerenje PM 10 čestica je značajno, navode u Centru za ekologiju i energiju Tuzla, zbog zakonske obaveze koju imaju nadležne institucije kada je u pitanju reagovanje u alarmantnim situacijama.
„Jedino u TK se ne mjeri PM 10, nego se mjeri PM 2,5 koji nije detaljno obrađen u našoj legislativi. Za PM 2,5 ne postoje dnevne i satne granične vrijednosti definirane u našim pravilnicima i zakonima. Postoje nekakve prosječne godišnje vrijednosti koje se praktično ne mogu koristiti u planovima interventnih mjera. Kada bi se mjerio PM 10, kao i u ostalim kantonima, to bi se moglo uključiti u planove interventnih mjera i reagovati kada se prekorači to zagađenje koje je definirano u našim pravilnicima“, upozorava Žiško.
Suprotno mišljenje imaju u resornom kantonalnom ministarstvu: „Mi imamo takvu opremu koja mjeri PM 2,5. Tačno je da nemamo satne granične vrijednosti, ali isto tako nemamo za PM 10. Ne bi se tu, kada bi se proglasile pojedine epizode upozorenja, ništa promijenilo kada bi mjerili PM 10. Mjerenje PM 2,5 tako se mjeri u čitavom svijetu, to su manje čestice, to je povoljno za građane“, pojašnjava Mišić.
Prije tri godine Vlada Tuzlanskog kantona je sačinila plan interventnih mjera koji je precizirao uslove proglašenja epizoda pripravnosti, upozorenja i uzbune. Utvrđene su granične vrijednosti samo za sumpordioksid, azotdioksid i ozon, ali ne i za suspendovane čestice PM 2,5 koje su najopasnije za zdravlje stanovništva. Kada se udahnu, ove čestice štete plućima i srcu, a mogu čak ući i u krvotok, upozoravaju zdravstveni stručnjaci i navode da njihovo toksično djelovanje može izazvati moždane udare i prerane smrti.
Mortalitet veći za 50 odsto
Uticaj polutanata i teških metala koji se emituju iz Termoelektrane Tuzla i njenih odlagališta šljake na zdravlje stanovništva koje živi u neposrednoj blizini u naseljima Bukinje, Šićki Brod, Plane i Divkovići je mnogo veći nego na stanovništvo u naselju Solina koje je udaljeno 10-ak kilometara od Termoelektrane, pokazale su stručne analize. Morbiditet i mortalitet stanovništva u naseljima koja se nalaze u okolini Termoelektrane veći je za čak 50 posto.
„Radili smo analizu Soline i ova četiri područja uz Termoelektranu, sve ove bolesti su češće u tim mjestima, nego u Solini. To je jasno“, zaključuje Nurka Pranjić, koordinatorka Federalnog ministarstva zdravstva u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
Postojeći blokovi u Termoelektrani Tuzla koji koriste mrki ugalj i lignit emituju oko 2000 tona PM 10 čestica godišnje. Znatno više, oko 50 hiljada tona godišnje, emituju sumpordioksida. Izgradnjom novog modernog bloka s evropskom tehnologijom, Bloka 7, emisija štetnih polutanata mogla bi biti smanjena za osam puta, predviđaju stručnjaci.
Prekomjerno zagađenje će biti nastavljeno, nakon što je Federalno ministarstvo okoliša i turizma prekinulo postupak izdavanja okolinske dozvole za postrojenja odsumporavanja na blokovima 5 i 6 koji najviše zagađuju okoliš. Studija procjene uticaja na okoliš nije dobila zeleno svjetlo jer nije adekvatno riješeno pitanje otpada postrojenja za odsumporavanje.
„Elektroprivredi je na neki način jeftinije nastaviti trovati građane od ulaganja u smanjenje zagađenja. Ulaganjem u takvo postrojenje neminovno je sljedeći korak je da mora poskupjeti električna energija“, smatra Žiško.
„Taj gips kao neopasni otpad je bilo predviđeno da se odlaže na postojećim šljačištima, to je bilo neprihvatljivo nevladinim organizacijama i lokalnoj zajednici. Neshvatljivo je da udišemo sumpordioksid, mogli smo ga imati izdvojenog iz zraka, odloženog na neškodljiv način kako se radi u čitavom svijetu. Velika je greška da su se EP BiH i TE Tuzla povukle, zbog čega mi, svi građani, trpimo“, pojašnjava Mišić.
Najzagađeniji grad poslije Tuzle, koja prema interaktivnoj mapi Svjetske zdravstvene organizacije ima najlošiji kvalitet zraka u BiH i Zapadnom Balkanu, na području Tuzlanskog kantona je Lukavac. Najveći zagađivači su velika industrijska postrojenja Global Ispat Koksna Industrija, Sisecam soda i Cementara Lukavac.
Zijad Kasumović je od 1981.godine radnik GIKIL-a, nekadašnje lukavačke Koksare. S olakšanjem je, kaže, gledao izuzimanje dokumentacije o organizovanom kriminalu i hapšenje britansko-indijskog milijardera Pramoda Mitala kojem je vlast poklonila upravljanje ovom kompanijom, iako nikada nije uložio 45 miliona maraka na koje se obavezao ugovorom o osnivanju GIKIL-a.
Od 111 miliona maraka koje je GIKIL morao uložiti u ekološke projekte iz okolišne dozvole, investirano je samo oko pet miliona maraka. Nehumani uslovi rada, bez minimalne zaštite od otrovnih polutanata i hemijskih materija, jedan su od glavnih uzroka pojave raka glasne žice od kojeg Kasumović boluje.
„Imam karcinom desne glasne žice. Imao sam tri operacije, poslije treće čekam PH nalaz. Doktori koji su me liječili rekli su mi da mi u Lukavcu imamo najviše karcinoma grla. Vjerovatno je od fabrika. Nas četvorica imamo isti karcinom glasnih žica. Karcinoma drugih vrsta ima koliko hoćeš, po tome smo prvi na kantonu“, kaže Kasumović.
U posljednjih pet godina je zabilježeno oko 35 oboljelih od svih vrsta karcinoma u GIKIL-u, a u prošloj godini je registrovano oko 15 slučajeva.
„Koksara je davno trebala biti zatvorena, zato što u Koksari ima puno oboljelih ljudi od karcinoma. Povećan je broj novih karcinoma u Lukavcu, posebno kod radnika Koksare. Smrtnost je velika, skraćen je životni vijek, ne u starijem, nego u srednjem dobu kada su ljudi u produktivnom kapacitetu, što nam remeti budućnost“, upozorava doktorica Pranjić.
Tri zagađivača, jedna mjerna stanica
U Lukavcu postoji samo jedna mjerna stanica, iako su na malom području smještena tri velika industrijska zagađivača.
„Ovdje treba da postoji mreža stanica da pokrije cijelo područje. Prije rata su bile tri, ova je došla polovna. Najveća opasnost nije ovo što pokazuje mjerna stanica, nego ono što ne pokazuje, što nemamo mjerenja izuzetno teških otrova iz GIKIL-a“, navodi Bajazit Okić, potpredsjednik Foruma za zaštitu okoliša Općine Lukavac.
Mjerna stanica u Lukavcu vrši mjerenja emisija samo pet polutanata, SO2, NO2, O3, CO i PM 2,5. Plan interventnih mjera Kantonalne vlade je predvidio proglašenje epizodnih situacija samo kada su prekoračene granične vrijednosti SO2, NO2 i O3, ali ne i PM 2,5 koji je često zabilježen u prekomjernim količinama,znatno iznad dozvoljenih graničnih vrijednosti, posebno u zimskom periodu.
“Sedamnaest otrovnih polutanata iz GIKIL-a koji su izuzetni karcinogenici i spadaju u prvu grupu otrovnosti po međunarodnoj skali otrovnosti, oni se ne mjere na mjernoj stanici, niti ima pristup građanstvu u GIKIL-u”, ističe Okić.
“Od GIKIL-a bi mogle biti zagađujuće materije one koje se odnose na ugljikovodike. Mi smo ranije razmatrali mogućnost nabavke takvog analizatora. Međutim, taj analizator je jako skup. Morali bi uzeti od neke druge firme, jer ova firma od koje smo kupili ove, ne proizvodi takve analizatore. To bi značilo kompliciranje javnih nabavki. Mi nismo do sada imali zakonsku obavezu, ne mjerimo takve parametre ugljikovodonike u Lukavcu“, naglašava Mišić.
Industrijski zagađivači, među kojima GIKIL prednjači, često prekoračuju granične vrijednosti emisija štetnih polutanata definisanih federalnim Pravilnikom o monitoringu kvaliteta zraka i okolinskim dozvolama.
“Problem je što se okolinskom dozvolom zagađivačima dozvoljavaju mnogo veće količine od graničnih vrijednosti ispuštanja polutanata koje su dozvoljene zakonom. Nema kontrole i sankcija protiv nesprovođenja onoga što je dato u okolinskoj dozvoli”, upozorava Okić.
“Imali smo slučaj GIKIL-a da im se ne izda okolišna dozvola zato što nisu ispunili uslove iz prethodne okolišne dozvole. Imamo situacije da veliki broj zagađivača, ako bi se primijenili visoki standardi zaštite okoliša, koje smo mi preuzeli od EU, većina od tih velikih zagađivača koji su u nadležnosti Federalnog ministarstva, ti pogoni bi mogli odmah da se zatvore”, zaključuje Mišić.
A, zbog teških ekoloških incidenata, ispuštanja katrana i drugi otrovnih materija u rijeku Spreču te dugogodišnje prekomjerne emisije štetnih polutanata, GIKIL-u je odbijen zahtjev za novu okolišnu dozvolu i prijetilo je zatvaranje kompanije.
Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je podiglo optužnicu protiv pravnog lica GIKIL i generalnog direktora Debasish Ganguly. Ganguly je pobjegao iz države, za njim je raspisana međunarodna potjernica, a prema policijskim saznanjima trenutno se nalazi u Londonu.
GIKIL je priznao krivicu, izrečena mu je samo novčana kazna u iznosu od 100 hiljada maraka. Stanje u GIKIL-u se nije mnogo promijenilo. Komisija za pregled postrojenja i uređaja GIKIL-a u martu ove godine je utvrdila da su postrojenja za kondenzovanje, koksovanje i đubriva u tako lošem stanju da su moguće eksplozije i požari koji mogu izazvati nesagledive posljedice za GIKIL i okolinu.
PM čestice pogubne za zdravlje
U prošloj godini, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona, od 193 umrlih pacijenata kod kojih je konstatovana ishemijska bolest srca, najviše smrtnih slučajeva je zabilježeno u Tuzli 62, 25 u Lukavcu i 24 u Gradačcu. Ukupan broj pacijenata koji su umrli od hronične opstruktivne bolesti pluća je 117, najviše u Tuzli 38, 16 u Lukavcu i 16 u Živinicama. Maligna neoplazma bronhija i pluća bila je uzrok smrti ukupno 243 pacijenta, 70 iz Tuzle, 28 iz Živinica i 21 iz Lukavca.
“Može se reći da su PM čestice razlog za moždani udar u 29 slučajeva, 31% od hronične opstruktivne bolesti, 20 % raka pluća je posljedica PM čestica koje su prekoračene. 31% bronhitisa odraslih može biti razlog prekoračene vrijednosti zagađenosti zraka, prekoračene vrijednosti PM 2,5 kao i 23% bronhitisa kod djece”, navodi Selma Azabagić rukovodilac Službe za higijenu i zdravstvenu ekologiju Zavoda za javno zdravstvo TK.
“Smatram da je to jedna kritična situacija u kojoj nema mogućnosti da se nešto promijeni. Treba napraviti društvene presjeke i zaustaviti one pogone koji ubijaju ljude, prije svega djecu”, zaključuje doktorica Pranjić.
Bez obzira na ove poražavajuće podatke, vlast, nadležne inspekcije i pravosuđe su bili blagonakloni prema najvećim zagađivačima, koji su u većini slučajeva prolazili nekažnjeno za brojne ekološke incidente.
Jačanje ekološke svijesti građana, efikasnije inspekcijske mjere i pooštravanje kaznene politike u oblasti zaštite okoliša, samo su neki od konkretnih načina približavanja visokim evropskim standardima u oblasti zaštite okoliša koje naša država mora primijeniti na svom evropskom putu. Žurnal.info