PODGORICA, Bilbordi na ulicama, panoi u izlozima agencija i većih firmi u Budvi, Kotoru, Baru i dalje su dvojezični: na ruskom i srpskom, ili, na „crnogorskom“, nude se „njedvižimosti“ odnosno nekretnine – od stanova i vila do hotela i hektara zemljišta.
Ali, njih, bogatih Rusa – više nema. Baš kao ni prebogatih Iraca, Ukrajinaca, Engleza i drugih tajkuna, tj. investitora iz bijelog svijeta koji su koliko još do prije tri godine za komad obale Jadrana trošili stotine miliona.
– Moglo se prodati bukvalno sve – sjeća se tog doba Sveto Lutovac, vlasnik agencije za nekretnine u Budvi. – Sada ne kupuje baš niko ništa, više prometa imali smo za vrijeme bombardovanja 1999!
Ne pomaže ni što su cijene u posljednje dvije godine gotovo prepolovljene u odnosu na „ruski bum“ iz 2007. i 2008. Recimo, kvalitetan stan u administrativnom dijelu, centru Budve, prošle nedjelje je nuđen po cijeni od svega 1.500 evra po kvadratu. Uzalud, nema interesenata, baš kao ni za još oko 10.000 stanova, izgrađenih a neprodatih i neuseljenih na cijelom crnogorskom primorju u ovih nekoliko godina.
Vlasnik agencije „Lutovac“, osnovane prije dvije decenije među prvima u Crnoj Gori, jedan je od malobrojnih učesnika u ovim procesima koji danas hoće javno da analizira šta se sve dešavalo i zašto je neslavno završen „investicioni bum“.
– Svjetska kriza jeste jedan od razloga što je prodaja nekretnina najgora u posljednjih 20 godina – objašnjava Lutovac. – Ali, da sve stane kumovala je i nespremnost i slaba pripremljenost države i državnih organa da se suoče sa enormnom tražnjom. Uz nestručnost posrednika, prevare, loše i pogrešne informacije, velike probleme investitorima donjela je slaba administracija koja se nije organizovala u skladu sa zbivanjima, počev od sudske procedure, ovjera i drugih sitnica do nedostatka planova, urbanističkih rešenja i stručne pomoći. Ispalo je da su mnogobrojni kupci dovedeni u zabludu. Bilo je, izgleda, bitno samo na brzinu uzeti novac.
Stotine miliona evra je, ipak, ušlo u Crnu Goru. Bogati kupci plaćali su najčešće kešom, uz basnoslovne provizije koje im je za posredovanje uzimao ko je stigao: turističke organizacije, firme registrovane za sasvim druge poslove, taksisti, pojedinci… Među „dilerima“ nekretnina vladao je, a i sada je na djelu, pravi rat ko će prije „uloviti“ bogatog Rusa i ponuditi mu „lager-listu“ garsonijera, stanova, hacijendi, praznih placeva, ekskluzivnih kuća, cijelih turističkih naselja. A stranci su kupovali, ne pitajući za cijenu, i na moru i na sjeveru Crne Gore. Puste livade i zaboravljeno zemljište odjednom je počelo da vrijedi na stotine hiljada evra…
– Sve je u ovoj oblasti prije tri godine ličilo na one američke filmove o naseljavanju nepregledne prerije. Bilo je bitno obilježiti teritoriju! Kada je kriza izmjenila profil kupaca, čiji prohtjevi su se bitno promjenili, nije, međutim, izmjenjen način rada ni posrednika u prodaji, ni države – kaže Sveto Lutovac. – Propuštena je velika šansa.
Kupci široke ruke prestali su da dolaze, a rezultat je, između ostalog, i agonija građevinskih firmi i pojedinaca koji su se svojevremeno debelo zadužili i gradili cijele zgrade. Danas grcaju u kreditima, kupaca ni na vidiku.
Propali su, u međuvremenu, i neki od investitora, poput ruske poslovne imperije „Miraks“, koja je uložila stotine miliona evra u izgradnju naselja Zavala u Budvi, a onda od svega digla ruke. Ni u Kolašinu, Grblju, na Luštici, ostrvu Mamula i mnogobrojnim morskim uvalama, na hektarima zemljišta prodatog za debele pare, uglavnom Rusima, nisu nikli planirani hoteli, golf igrališta, marine, kockarnice…
Prevaranti u Rusiji nude brda i doline
Politička, pa ekonomska krilatica koja se u Crnoj Gori često čula u istoriji – „Hoćemo Ruse!“ – postala je, tako, opet aktuelna. U pozadini cijele priče, pak, govorka se da cijeli scenario nije baš slučajan. Navodno, u crnogorski investicioni raj prste je umješala i visoka politika pa je zbog interesa zapadnih sila i Evropske unije namjerno povučena „ručna“ i zaustavljen uticaj ruskog kapitala u ovom dijelu Balkana. Ko će ga znati… tek – ruska bajka je, očito, završena.
SAMI ZA SEBE
Legalnim agencijama za nekretnine naročito smeta što su se Rusi zatvorili u sopstvene krugove. Tako su vremenom nikle mnogobrojne posredničke firme Rusa koji žive u Crnoj Gori. Oni, prosto, „hapse“ svoje sunarodnike, koji su došli da nešto kupe, već na aerodromu u Tivtu, ubeđuju ih da mogu da budu prevareni od Crnogoraca, pa se kupoprodajni ugovori na kraju završavaju mimo domaćih agencija. Tako se, između ostalog, gubi i dio poreza na proviziju. Novosti