BANJALUKA, MOSTAR – Javne nabavke su podložne raznim manipulacijama namještaju se uslovi, “cijepaju se nabavke”, dogovaraju ponuđači i u takvim uslovima se raspoređuju ogromni iznosi javnog novca. Samo preko, najmanje transparentnih, pregovaračkih postupka za dvije godine u BIH je utrošeno više od 525,4 miliona KM što ima pogubne rezultate za privredu, koja stagnira.
Javna nabavka je proces kupovine dobara ili usluga od strane javnog sektora, čiji je cilj osigurati najbolju vrijednost za javni novac. To u praksi u BIH izgleda malo drugačije.
Javna je tajna da svaki objavljeni tender u BIH ima “svog izvođača radova”, firmu kojoj je taj “ugovor namijenjen” i prije objave javne nabavke. To pravilo važi za sve vrste poslova od građevinskih radova, nabavka raznih roba, te unosnih ugovora u IT sektoru, u kojem se potpisuju ugovori teški milione maraka.
Takve okolnosti “hrane” korupciju, što šteti privredi, jer se sa jedne strane neadekvatno troše milioni maraka javnog novca. Sa druge, se stvaraju monopoli jer se prednost daje preduzećima/kompanijama koju tu prednost nisu stekli zato što su efikasni ili dobri u svom poslu, već obično zbog dobrih veza sa političkim vrhom u BIH.
Da gore navedeno nije samo puka priča pokazuju dostupne informacije.
Pod lupom mali broj nabavki, a problema puno
Statistika pokazuje da Agencija za javne nabavke BiH na godišnjem nivou isprati samo manji dio javnih nabavki, u 2020. godini 521, a u 2021. godini 717. Iako su manji uzorci, manjkavosti nije nedostajalo i kod praćenih slučajeva uočeni su propusti kod ugovorih tijela i kod ponuđača.
Između ostalih utvrdili su da hitnost kao razlog za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavijesti nije obrazložen u skladu sa u Zakonom; da ne postoje interne procedure u slučajevima izuzeća iz člana 10. Zakona o javnim nabavkama, koji definiše dodjelu ugovora o javnoj nabavci prema međunarodnim pravilima.
Isto tako, su utvrdili da su uslovi za kvalifikaciju diskriminatorni i favorizujući, a osim toga ustanovljeno je i takozvano ,,cijepanje nabavki” radi izbjegavanja primjene odgovarajućeg postupka javne nabavke, nedostavljanje izvještaja o okončanim postupcima javne nabavke, nedostavljanje dokaza kvalifikovanosti u utvrđenom roku, odustajanje od dodjele ugovora nakon e-aukcije, te postojanje kolizije u svim pojavnim oblicima, kao što je dogovaranje ponuđača, podjela tržista te prateće ponude.
Poručuju da na uočene slabosti i propuste ugovornih organa koje se ponavljaju, Agencija djeluje edukativno, kroz objave stavova i informacija putem Portala javnih nabava i na web stranici Agencije.
Također, traže od ugovornog tijela da otklone nepravilnosti, ukoliko je to moguće.
“Agencija podnosi zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka i dostavlja određene predmete nadležnim tužilaštvima u slučajevima kada je kroz praćenje utvrđeno da ugovorna tijela ponavljaju greške, posebno kod nabavki veće vrijednosti, odnosno učestalosti grešaka”, naveli su u ovoj Agenciji.
Poseban problem pregovarački postupak bez objave obavijesti
Informacije koje stižu iz ove Agencije pokazuju da je kod javnih nabavki posebno problematičan dio koji se odnosi na pregovarački postupak bez objave obavijesti. To je posebno alarmantno kada se vide iznosi sredstava, javnog novca koji se godišnje kroz ove ugovore potroše.
Naime, u 2020. godini u BiH je proveden 1.741 pregovarački postupak na osnovu kojih je zaključeno 2.062 ugovora i potrošeno 190.593.884 KM bez PDV-a.
U 2021. godini je proveden 1.153 pregovarački postupak, a zaključeno je 1.239 ugovora putem kojih je potrošeno ukupno 334.814.397 KM bez PDV-a.
“Pregovarački postupak bez objave obavijesti je netransparentan postupak javne nabavke, koji se može provoditi samo u slučajevima koji su definisani Zakonom o javnim nabavkama. Uslovi za primjenu ove vrste postupka javne nabavke su strogi, i u svakom od slučajeva potrebno je da bude ispunjeno kumulativno više uslova, da bi se primijenio ovaj postupak. Međutim, kroz postupak praćenja uočeno je da ugovorna tijela primjenjuju ovu vrstu postupka i onda kada nisu ispunjeni uslovi za primjenu”, naveli su u Agenciji.
Pandemija povećala broj ugovora
U 2020. godini putem pregovaračkih postupaka najviše su nabavljane robe, a uočeno je da preovladava medicinska oprema i sredstva te sredstva za ličnu higijenu, što je razumljivo s obzirom na pandemiju virusa korona.
“Također, u razdoblju pandemije, a posebno u periodu mart – juni 2020. godine, pojedina ugovorna tijela su primjenjivala pregovarački postupak zbog hitnosti za nabave koji se ni na koji način ne mogu dovesti uvezu sa pandemijom COVID 19”, naveli su u Agenciji.
Osim kod nabavke robe uočen je i problem kod procedura koje se odnose na nabavku nepredviđenih i dodatnih radova. Navode da je u preko 70 odsto slučajeva proveden pregovarački postupak za nepredviđene radove.
“Iz čega proizilazi da dokumentacija koja se priprema za izvođenje radova (projekat i druga dokumentacija) ukazuju na loše pripreme koje prethode realizaciji projekata. U ovim slučajevima se mogu desiti različiti oblici zloupotreba, posebno kada se radi o projektima velike vrijednosti”, istakli su u Agenciji.
Puno nepravilnosti
Ako se posmatra 2021. godina (1.153) zaključen je manji broj ugovora putem pregovaračkog postupka u odnosu na 2020. (1.741) i 2019. godinu (1.546).
“Međutim, iako je zaključen manji broj ugovora, vrijednosno je utrošeno više javnih sredstava u odnosu na 2019. i 2020. godinu. Jedan od razloga za ovo je poremećaj u prometu roba, usluga i radova zbog pandemije virusa korona i to ne samo na tržištu BiH, već globalno”, rekli su u Agenciji.
Uočili su da žalbeni postupci za pregovaračke postupke bez objave u 2021. godini traju duže u odnosu na rokove definisane Zakonom, a što je stvorilo probleme u tokovima snabdijevanja ugovorih tijela.
Sumirajući prethodni period u Agenciji su naveli da je praćenje pregovaračkih postupaka ukazuje na slijedeće probleme: pregovarački postupak bez objavljivanja obaviještenja zbog hitnosti je u porastu u odnosu na 2019. i 2020. godinu, zbog pandemije COVID 19; nisu ispunjeni kumulativno postavljeni uslovi za primjenu pregovaračkog postupka; nakon prestanka vanrednog stanja u RS i stanja elementarne nepogode u FBIH, nastavljena je upotreba pregovaračkih postupaka za nabavu roba, usluga i radova, a vezano za pandemiju Covid 19.
Prekršajni postupci
Zbog utvrđenih nepravilnosti Agencija za javne nabavke BiH je u 2020. godini podnijela 26 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. U 2020. godini, osam zahtjeva je procesuirano od čega je sedam odluka pravosnažno i jedna nepravosnažna što, kako navode u Agenciji, ukazuje na sporost sudova u procesuiranju zahtjeva.
“Takođe u 2020. godini pravosnažno je riješeno 14 predmeta iz 2019. godine, od čega je u 11 slučajeva optuženi proglašen krivim i novčano kažnjen, a u tri slučaja postupak je obustavljen zbog nenadležnosti Agencije”, naveli su u ovoj Agenciji.
U 2020. godini Agencija je u određenim slučajevima imala osnovanu sumnju da je počinjeno kazneno djelo, i te je predmete dostavila tužilaštvima, ali nisu naveli o kojem broju se radi.
Agencija je u 2021. godini podnijela 51 zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a u dva slučaja je imala osnovanu sumnju da je počinjeno kazneno djelo, i te je predmete dostavila tužilaštvima.
U 2021. godini sudovi u BiH su riješili 35 predmeta i to: šest prekršajnih zahtjeva iz 2019. godine, 18 iz 2020. godine, devet iz 2021. godine i u dva slučaja je obustavljana istragu.
Malo radnika, puno javnih nabavki
Agencija je u protekle dvije godine imali poteškoća u radu, zbog nedostatka kadrova i sredstava, jer kako navode, budžeti u 2020. i 2021. godinu nisu usvojeni na vrijeme.
Njihovi službenici pregledali oko 30.000 obavještenja, vezanih za javne nabavke na različitim web stranicama, ali da se prati relativno ograničen broj predmeta zbog nedovoljne kadrovske popunjenosti Agencije.
“Da bi Agencija pristupila obradi predmeta praćenja, potrebno je vršiti pretraživanja na Portalu javnih nabavki, i to svih vrsta obavijesti. Ako se ima u vidu činjenica da je u 2021. godini objavljeno 47.319 različitih obavijesti, ne uključujući izvještaje za postupke nabave male vrijednosti (konkurentski zahtjev za dostavu ponuda i direktni sporazum), obuhvat od 717 obrađenih predmeta praćenja je mali uzorak, ali dovoljan da se uoče slabosti sistema i postupanja ugovorih tijela koja nisu u skladu sa Zakonom, odnosno da se uoči napredak u sistemu javnih nabavki”, kazali su u Agenciji.
Smatraju da je ostvaren značajan napredak nadogradnjom informacionog sistema ,,E-nabave” i to u dijelu definisanja rokova, kao i automatskog obavještavanja u slučajevima prekoračenja vrijednosnog razreda, neokončanog postupka javne nabavke, kao i drugih elemenata, koji ,,ograničavaju” ugovorno tijelo u skladu sa Zakonom.
“Međutim, ograničeni resursi Agencije, u pogledu finansijskih i kadrovskih kapaciteta, primarni je razlog ograničenog broja praćenja, kao i pokrenutih prekršajnih postupaka”, naveli su u ovoj Agenciji.
Javne nabavke podložne korupciji
Pored nadležnih institucija javne nabavke su predmet interesovanja i nevladinog sektora, koji pažljivo prati situaciju, jer svi ti sklopljeni ugovori predviđaju trošenje stotine miliona maraka javnog novca. Jedna od organizacija je i Transparency international BiH.
“Zbog velike količine novca koja se troši za nabavke dobara u okviru javnih nabavki ova oblast je naročito podložna korupciji. Najveći problemi upravo zbog toga jesu dosluh između ugovornih organa i preferiranih ponuđača, ali nerijetko i dogovori između samih ponuđača koji dijele tržište na način da se jedan ponuđač prijavljuje na jedan tender bez konkurencije, drugi na drugi i tako redom, nudeći robe, radove ili usluge za najveću moguću cijenu koja bi u slučaju zdrave konkurencije bila oborena na realnu tržišnu. S druge strane, ugovorni organ koji preferira određenog ponuđača ograničavanjem konkurencije, netransparentnim postupcima, usko određenim tehničkim specifikacijama i preopterećivanjem zahtjeva za učešće raznim uslovljavanjima može demotivisati i spriječiti od učešća mnoge druge ponuđače, u konačnici dodjeljujući ugovor tom jednom po pravilu višestruko preplaćujući predmet nabavke”, ističe Damjan Ožegović iz TI BiH.
Objašnjava da je upravo zbog toga korupcija najprisutnija u segmentu pripreme svakog postupka javne nabavke, prije samog objavljivanja.
“Nakon ovoga slijedi postupak realizacije ugovora, kada zbog manjka sistema nezavisnog nadzora kvalitetno izvršenje ostaje neisplaćeno. Prema procjenama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj korupcija poskupljuje ugovore o nabavkama prosječno za 20 do 25 odsto, dok u nekim slučajevima gubici iznose i preko 50 odsto ukupne vrijednosti zaključenih ugovora”, kazao je Ožegović .
Naglašava da su iskustva iz proteklih nekoliko godina, pokazala da je najpodložnija oblast za razne mahinacije su radovi i usluge koji su teško mjerljivi, naročito obimniji i zahtjevniji radovi ili IT usluge.
“Neka od rješenja koja bi mogla biti od koristi su svakako povećanje transparentnosti i nadzora kroz detaljnije propise, praćenje izvršenja svakog ugovora, jačanje kapaciteta i integriteta javnih organa i ponuđača, a s tim uvezi sprečavanje zloupotreba kroz strožije odredbe o sukobu interesa i ograničenja za sklapanje ugovora između povezanih lica. Također, jačanje odgovornosti kroz povećanje sankcija i uvođenje posebnih krivičnih djela u sve krivične zakone bi umnogome bilo od koristi, a uz to ne treba zanemariti ni prijedloge uvođenja posebnog inspektorata u oblasti javnih nabavki i instituta građanskog nadzornika, odnosno mogućnosti da za nabavke većih vrijednosti kao kontrolor i učesnik u postupku nastupaju pravobranilaštva, tužilaštva, revizori, organizacije civilnog društva i svi drugi subjekti koji imaju interes zaštite javnog dobra,” kazao je Ožegović.
Zarobljene institucije
Istakao je da dosadašnje iskustvo govori da neprocesuiranje i nekažnjavanje zloupotreba i korupcije jasno pokazuje političkoj zarobljenosti institucija, naročito pravosuđa.
“To negativno utiče na zainteresovane ponuđače i ozbiljno narušava konkurenciju, ali ono što je posebno sporno – pruža poruku nekažnjivosti svim eventualnim budućim počionicima legalizujući loše stanje u ovoj oblasti kakvo je trenutno”, rekao je on i napomenuo da nedavno usvojene izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama BiH neće suštinski unaprijediti borbu protiv korupcije u ovoj oblasti, a što je bio ključni zahtjev kroz 14 prioriteta na putu ka EU.
“Ni nakon pet godina rada na izmjenama ovog zakona i međunarodnih pritisaka i dalje nisu unaprijeđeni mehanizmi sankcionisanja prekršilaca zakona, kako u domenu prekršajne, tako i krivične odgovornosti, nisu proširene mogućnosti zaštite javnog interesa od strane nadležnih organa, nisu otklonjeni politički uticaji na imenovanja i rad članova Kancelarije za razmatranje žalbi, a dalji razvoj sistema e-nabavki i prateća transparentnost, izmjenama zakona su prolongirani za još godinu dana”, naveo je Ožegović.
Dodao je da pored toga nisu ojačani kapaciteti, niti mehanizmi nadzora institucija sistema javnih nabavki.
“To je posebno problematično iz ugla posljednjih amandmana koji su usvojeni u Parlamentarnoj skupštini BiH i koji će omogućiti ugovornim organima da tokom trajanja ugovora, zbog nepredviđenih okolnosti, povećaju njihovu vrijednost za dodatnih 30 odsto bez provođenja novog postupka. Imajući u vidu brojne zloupotrebe koje se u praksi dešavaju u segmentu realizacije ugovora, kao najnetransparentnijoj fazi ciklusa javnih nabavki, ove izmjene bi mogle otvoriti dodatni prostor za korupciju i izvlačenje javnog novca preko privilegovanih kompanija. Takođe, usuglašenim amandmanima godišnji prag za dodjeljivanje ugovora direktnim sporazumima bez javnog nadmetanja, povećava se sa 6.000 na 10.000 KM,” naveo je Ožegović.
Pogubne posljedice
Sve gore navedeno ne ide u prilog privrede, jer se daje prednost podobnim.
“Posljedice su katastrofalne, jer ne samo da narušavaju konkurenciju i omogućavaju dodatnu zaradu privilegovanim a ne najboljim kompanijama, nego onemogućavaju i praktično uništavaju poštene privrednike. Guše čitave sektore u kojima javne nabavke čine znatan dio ukupnog prometa i nemoguće se normalno razvijati bez pristupa takvim projektima i izvorima finansiranja”, rekao je ekonomski analitičar Igor Gavran.
Dodao je da je lakše domaćoj firmi bez političkih veza pobijediti na tenderu izvan države nego na vlastitom domaćem tržištu.
Objasnio je da je ovakav pristup čak dugoročno šteti i privilegovanim zato što gube svaki interes za unapređenje poslovanja.
“Kada jednom njihovi politički sponzori izgube uticaj na proces javnoj nabavki oni ne mogu opstati na tržištu, a stradaju radnici koji će njihovom propašću izgubiti posao”, naveo je Gavran.
Stvoreni monopoli
Istakao je da je aktuelna praksa u određenim oblastima već stvorila potpuni monopol i da “maltene cijela javnost zna unaprijed za koga je tender namješten i čija djeca, rodbina, kumovi ili prijatelji su javni ili skriveni vlasnici tih firmi”.
Smatra da trenutna praksa oko javnih nabavki samo potvrđuje da institucije odavno nemaju autoriteta.
“Ne znam da se autoritet i kredibilitet bilo kojeg nivoa vlasti i institucija u BiH može dalje i niže urušavati u odnosu na to gdje se do sada srozao. Jednostavno su javne nabavke jedan od elemenata ukupnog mozaika korupcije, nepotizma, nemorala, nerada, neodgovornost i svega ostalog čime se vlasti u BiH odlikuju”, zaključio je Gavran.
CAPITAL: VESNA POPOVIĆ