– Niko od nadležnih nije kontrolisao da li Gipsara plaća naknadu od 3,2 odsto od ukupnog prihoda
– Republika Srpska izgubila milione zbog 12 godina duge priče o odobravanju koncesije
– Ugovori potpisivani između povezanih firmi, gips završavao na crnom tržištu
– Načelnik Šipova Milan Kovač bio čovjek biznismena Radojice Ratkovca u rudniku gipsa
BANJALUKA/ŠIPOVO – Ni 12 godina otkako je šipovačka Gipsara “Volari” podnijela zahtjev za dodjelu koncesije za eksploataciju rudnika gipsa, koncesioni ugovor nije potpisan. Za sve ove godine rudnik je eksploatisan na osnovu rješenja tadašnjeg Ministarstva privrede, energetike i razvoja RS, a u Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva RS tek sada namjeravaju da provjere da li Gipsara ispunjava obaveze, kako bi postupak dodjele koncesije bio okončan, otkriva portal CAPITAL.
To praktično znači da niko od nadležnih već više od deceniju nije vodio računa o tome da li Gipsara “Volari” plaća naknadu u visini od 3,2 odsto od ukupnog prihoda ostvarenog prodajom ili korišćenjem sirovine na ležištima Dočići i Orlovača.
“Ministarstvo će preko nadležniih organa provjeriti da li privredno društvo ispunjava svoje obaveze, kako bi procedura bila okončana ili zaključivanjem ugovora o koncesiji ili prestankom postupka dodjele koncesije. Gipsara ‘Volari’ eksploatisala je gips na osnovu rješenja ministarstva kojim se odobrava eksploatacija. Pravilnikom o dopunama Pravilnika o načinu utvrđivanja visine koncesione naknade propisano je da preduzeća koja posjeduju rješenja, a kojima nije određena visina naknade, dužna su da plaćaju naknadu u visini od 3,2 odsto od ukupnog prihoda ostvarenog prodajom ili korišćenjem mineralne sirovine”, stoji u pisanom odgovoru za CAPITAL iz resornog ministarstva.
Premda godinama nisu vodili računa, u ministarstvu sada kažu da je “ovo izuzetno vrijedan kapacitet” te da “podržavaju svaku inicijativu koja može dovesti do boljeg stanja u ovom preduzeću”.
Zaboravili su, očigledno, da je preduzeće svoje pogone ugasilo prije četiri mjeseca, a i da radnici traže zarađeno.
Koncesiona priča traje od 2005. godine
Gipsara “Volari” podnijela je zahtjev za dodjelu koncesije 27. i 30 septembra 2005. godine za eksploatisanje ležišta Orlovača i Dočići, a postupak dodjele koncesije počeo je 2006. godine kada je Ministarstvo privrede, energetike i razvoja RS donijelo rješenja prema kojem postoji javni interes za dodjelu koncesije.
Posao je odavno trebalo da bude završen, a Republika Srpska da ubire prihod od koncesione naknade, međutim, Gipsara “Volari” puštena je niz vodu.
“Članom 67. Zakona o koncesijama propisano je da će se postupci dodjele koncesija pokrenuti prije stupanja na snagu ovog zakona okončati u skladu sa odredbama Zakona o koncesijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 25/02, 91/06 i 92/09)”, stoji u odgovoru resornog minisarstva.
Ratkovcu i Kovaču dobro dok nadležni ćute
Sve ovo i te kako je, kako tvrde radnici, koristilo vlasniku, kontroverznom prnjavorskom biznismenu Radojici Ratkovcu, koji je prije petnaestak godina privatizovao gipsaru.
Trideset radnika traži sedam neisplaćenih plata, a na površinu izlazi afera za aferom. Najbolji gips u bivšoj Jugoslaviji “Volari” su proizvodili samo povremeno, to je, tvrde, prodavano „na crno“. Plate su isplaćivane „na ruke“, u kešu.
Više nisu mogli da izdrže pa su predstavnici sindikalne organizacije „Volara“ presavili tabak i dokumentaciju proslijedili Državnoj agenciji za istrage i zaštitu SIPA.
Iza malverzacija, ističu, osim Ratkovca, stoji i aktuelni načelnik Šipova Milan Kovač, koji je prnjavorskom biznismenu tada pomogao prilikom privatizacije, „a zauzvrat dobio mjesto direktora ‘Volara’“. Sve je počelo 5. avgusta 2003. godine potpisivanjem ugovora između Ratkovčevih firmi – Gipsare “Volari“ s jedne i „R&S Company“ iz Prnjavora s druge strane. Ipred šipovačke Gipsare dokument, koji je u posjedu CAPITAL-a, potpisao je upravo Kovač.
Kako bi izbjegao plaćanje poreza, ali i „oprao“ ogromne iznose, prema Ratkovčevom ugovoru, Gipsara prihvata „da da ekskluzivitet za nabavku repromaterijala, ambalaža i opreme te da sve vrste proizvoda isporuči firmi ‘R&S Company’“. Gipsara je ovo, dakako, plaćala gipsom koji je, prema tvrdnjama radnika i sindikalaca, završavao na crnom tržištu.
Proizvodili bez plate
Konkretno, od 18. maja do 5. septembra prošle godine preostalih 30 radnika proizvelo je 100 šlepera gipsa vrijednog oko 600.000 KM. Njihovi lični dohoci za jednu godinu ravni su vrijednosti 36 šlepera. Radili su, očigledno, džaba, jer novac nije završio na njihovim računima. Poreskoj upravi RS Ratkovac na ime neuplaćenih poreza i doprinosa duguje više od 1,5 miliona KM.
Sve ovo se, kažu, radi samo iz jednog razloga – kako bi firma ostala bez radnika, otišla u stečaj i bila prodata za nekoliko desetina hiljada maraka potpisniku svih ugovora Milanu Kovaču.
Današnji načelnik Šipova, međutim, ima drugu priču – sve čini da Gipsaru podigne na noge, ali je niko, tvrdi, ne želi jer pala tržišna cijena gipsa. Radnici, ističe, lažu.
„Ugovor je potpisan jer sam želio da kupim pakericu. Sve sam morao da remontujem, jer se ručno pakovalo. Tada sam Ratkovcu, većinskom vlasniku Gipsare, ponudio da budem direktor i da nabavim pakericu. On je to kupio novcem firme ‘R&S Company’, a ja sam mu plaćao gipsom. Danas su radnici zatvorili firmu. Oni stalno štrajkuju“, kazao je Kovač nedavno za CAPITAL.
Tvrdi da nema informacija o preprodaji gipsa na crno, ali potvrđuje da se godinama eksploatisalo bez koncesije.
„'Gipsara’ nema koncesioni ugovor. Tržište je loše, cijena je 10 feninga. Da bi ponovo radila, potrebno je najmanje 7,5 miliona evra ulaganja. Imamo investitore, ali niko ne želi da uloži novac na tu cijenu gipsa. Evropa zna za taj gips. Da je nekome u interesu, došao bi. Nije to rudnik zlata“, pokušao je da objasni Kovač.
Branio je i bivšeg poslodavca Radojicu Ratkovca, navodeći da su njegove firme vratile sve kredite „Gipsare“, „o čemu radnici ne govore“.
Inače, Ratkovac je većinski vlasnik ribnjaka “Saničani” u kojem su pretprošle godine radnici ostali bez plata. Poreska uprava RS blokirala je račune ribnjaka i pokrenula hipoteku. Takođe, od 2010. godine njegova firma “Guber” vlasnik je srebreničke banje i hotela.
CAPITAL: Žana Gauk
