Hitno je potrebno staviti pod kontrolu cijene određenih roba i usluga! O tome postoji cijeli set zakonskih i podzakonskih rješenja, koja se ne primjenjuju. Zbog čega? Ekonomija nam se nalazi u stanju stagflacije.
.
Kancer
Stagflacija je kancer za privredu. Skoro neizlječivo stanje. Stanje postojanja istovremene inflacije i recesije (stagnacije). Prosječna stopa inflacije u BiH za 
2010. godinu iznosi preko 3%. Sudeći po prvom mjesecu 2011. godine, te prema brojnim analitičarima, za tekuću godinu nas očekuje, u optimističnom scenariju, najmanje uduplanje stope inflacije iz 2010. godine. Klasična ekonomska misao stopu inflacije do 2% smatra produktivnom, poticajnom. Sve preko toga je destruktivno.
S druge strane, recesija hara zemljom. Nezaposlenost je ogromna (oko 30%), sa tendencijom uvećanja, za šta možemo zahvaliti najnovijoj ekonomskoj politici Vlade RS, odnosno povećanju postojećih poreza (i uvođenju novih) i doprinosa, koje direktno terete privredu koja grca pod dugovima. Kao dodatni negativni faktor jeste apsolutno neprilagođena i nediferencirana stopa PDVa, jer je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u regionu i druga zemlja u Evropi koja koristi samo jednu poresku stopu. Iako državni organi prognoziraju rast BDP Republike Srpske u 2011. od 2,5%, jasno je da se radi o krajnje nerealnim projekcijama, na šta i ostali ekonomisti ukazuju (prof. dr Aleksa Milojević u svojoj knjizi ‘Program oporavka i napretka Republike Srpske’ govori o pogrešnom računanju BDP u RS).
U zadnjih mjesec dana su značajno poskupili: nafta i naftni derivati, ostali energenti, hrana i prehrambeni proizvodi, stočna hrana, voda, usluge prevoza, grijanja. Poskupljenje električne energije i komunalnih usluga je pitanje dana. Cijena potrošačke korpe se uvećava, a standard stanovništva smanjuje. Kako preživjeti kada 75% stanovništva prima manju platu od cijene koštanja potrošačke korpe? Šta će se dešavati sa visinom penzija (čije kretanje ionako nije usklađeno sa nerealno nominalnim povećanjem prosječne plate)? Fondu PIO prijeti skora platežna nesposobnost.
.
Zakon, Uredba, Odluka..
Tokom 2009. godine je u RS donesen Zakon o regulisanju cijena. Član 6. tog Zakona predviđa državni intervencionizam, u slučaju nestabilnosti na tržištu i vanrednih okolnosti. Ako rast cijena pšenice, mesa, mlijeka i vode od najmanje 20% u kratkom vremenskom roku nije vanredna okolnost, onda ne znam na šta se pomenuti Zakon odnosio. Istina, 13. januara 2011. godine, Vlada RS je donijela Odluku o listi proizvoda i usluga od posebnog značaja za zaštitu standarda stanovništva, na osnovu koje Odluke se misli ograničiti cijena proizvoda i usluga sa liste, uz pomoć Uredbe o davanju saglasnosti na cijene određenih proizvoda i usluga. Uredba opet postoji još od 2008. godine, ali ne obuhvata proizvode i usluge koje su definisane 13. januara 2011. Postoji i Uredba o ograničavanju marži u prometu robe, donesena krajem 2009. godine, no ista nije mogla da spriječi rast cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, budući da je poskupljenje te grupe proizvoda uzrokovano rastom na svjetskom tržištu (pšenica, mlijeko). No, zato služe (da li?) državne robne rezerve. Portparol Vlade RS, Vera Sajić, 15. maja 2008. godine, prilikom donošenja Uredbe o davanju saglasnosti na cijene određenih proizvoda i usluga, je izjavila: ‘Vlada RS smatra da je zaštita potrošača jedino moguća stvaranjem boljih uslova privređivanja to jest jačanjem konkurentske sposobnosti domaće proizvodnje i stavljanjem u funkciju robnih rezervi kao katalizatora značajnijih poremećaja na tržištu.’
No, Direkcija za robne rezerve RS nije intervenisala na tržištu, budući da trenutno ima na zalihama samo 5.000 tona pšenice! Kao posljedica toga jeste, da smo prisiljeni da uvozimo pšenicu, po trenutnim cijenama koje su abnormalno visoke (na svjetskim merkantilnim berzama, pšenica se nalazi na istorijskim najvišim nivoima), umjesto da putem robnih rezervi povećavamo ponudu i nivelišemo cijenu pšenice, brašna i hljeba kao osnovne životne namirnice! Dakle, postavlja se pitanje čime se bavi Direkcija za robne rezerve RS, šta je sa ugovorima o čuvanju i zanavljanju pšenice i kukuruza? Slična stvar se dešava i u Federaciji BiH, gdje već danima vlada nestašica brašna, a na šta je Vlada Federacije 14. februara 2011. odgovorila ograničavanjem marži, pozajmicom brašna kantonalnim robnim rezervama, te snabdijevanjem narodnih kuhinja sa najnužnijim prehrambenim proizvodima. Srbija će vrlo vjerovatno potpuno zabraniti izvoz žitarica, štiteći domaće tržište.
Nadalje, u Odluci o listi proizvoda i usluga od posebnog značaja za zaštitu s
tandarda stanovništva, kao proizvod od posebnog značaja nisu uvršteni nafta i naftni derivati. Da li Vlada smatra da poskupljenje derivata nafte (rast za oko 10% u maloprodaji) i gasa (rast za preko 50% u maloprodaji) nije udar na životni standard? Tokom 2008. godine, Aleksandar Litvinjenko, direktor Rafinerije Bosanski Brod, izjavljuje: ”S obzirom na to da ćemo imati manje transportne troškove, a time i niže cijene derivata, postojaće svi uslovi da osvojimo tržište”. Pa ipak, vidimo da su cijene naftnih derivata domaće rafinerije – sasvim tržišne, a nikako manje od toga. U tri upita, dva ka resornim ministarstvima, i jednom ka regulatornom tijelu za energetiku, nisam dobio odgovor da li trgovci naftom i naftnim derivatima ostvaruju ekstra profit na račun potrošača.
.
Banke
Poseban problem privredi predstavljaju kamatne stope. Ako vaše preduzeće nije sretnik, u smislu da dobije povoljan kredit IRB, a imajući u vidu da od prikupljanja kapitala na berzi nema ništa, ostaje vam tradicionalni način finansiranja komercijalnim bankarskim kreditima.
Novca u bankama ima, ali su problem restriktivni uslovi finansiranja, kao i kamatne stope. Kako imamo najviše kamatne stope u okruženju, postavlja se pitanje mogu li se finansirati novi privredni kapaciteti, u recesionim uslovima, uz nepovoljne uslove koje nude komercijalne banke? I, uopšte, treba li teret krize da padne na one koji jedini proizvode novu vrijednost (privreda)? Jer, tamo gdje postoji jaka država, ista se može pokušati boriti i sa nepovoljnom bankarskom kamatnom politikom. Hrvatska premijerka Kosor razmišlja o uvođenju bankarskog poreza. Njemačka premijerka Merkel najavljuje uvođenje bankarskog poreza od 2012. godine. U Mađarskoj, sredinom 2010. godine je uvedeno oporezivanje banaka na ograničeni period kojim se planira prikupiti 15 puta više sredstava nego što banke plaćaju kroz porez na dobit. Da to nije neozbiljna mjera, Erste grupacija je odgovorila zatvaranjem 17 filijala u Mađarskoj.
Kako vidimo, put kroz stagflaciju će biti bolan.
Za kraj, citiraću prof. dr Rajka Tomaša, koji je prije nekoliko godina odlično predvidio situaciju u kojoj se nalazimo:
‘ Pred vlastima u BiH je do sada najveći ekonomski izazov. Nečinjenje, pogrešna ekonomska politika, politizacija situacije i improvizacije neće pomoći. Za rješavanje stagflacije treba ekonomsko znanje. Godinama je ekonomija potiskivana i pretvarana u ekonomiju politike, ali se ovdje vratila kao bumerang zvani stagflacija. Iskustvo pokazuje da veliki broj političara nije dobio bitku protiv stagflacije i nestali su sa scene. Ostale su samo ružne uspomene na period njihove vlasti. Oni koji su dobili tu bitku počeli su da vjeruju više u ekonomsku nauku nego u vlastitu ideologiju. Šta će biti u Bosni? Jednostavno i najvjerovatnije rješenje biće nečije saopštenje da BiH ne prijeti stagflacija i da vlasti imaju jasnu viziju rješavanja svih problema, a stagflacija je priča kojom se zabavljaju dokoni profesori. U tom slučaju, opredijelićemo se za spontani izlazak iz stagflacije, čiju će cijenu platiti stanovništvo drastičnim smanjenjem standarda ‘.
.
Autor: Siniša Božić
[email protected]
12 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Neki problemi su pomenuti pa preskočeni, a neki prenaglašeni. Osnovni problem je potpuno nerazumijevanje makroekonomskog okvira i uslovljenosti u ravnotežnoj formuli. Cjenovna inflacija nikako nije najveći problem, to bi bila monetarna inflacija. Umjesto monetarne inflacije mi imamo nabildane deficite javnih potrošača i ambiciozne političare koji misle da samo upotrebom volje mogu napumpati ekonomiju. Uz hroničnu ogromnu korupciju imamo narušeni makroekonomski okvir i šanse za oporavak leže samo u promjeni faktora koji odlučuju o svemu. što se tiče kamatnih stopa odgovor na to pitanje nije u rukama banaka, kao što i IRB plasmani (sa niskom kamatom) ne mogu pomoći posrnuloj privredi.
Što se uvaženog prof. Tomaša tiče, ovi političari će izgleda otići sa scene, ili možda ima neka kontradikcija u citiranom navodu. Nažalost komentar ne ostavlja dovoljno mjesta za polemiku.
Sta znaci potpuno razumijevanje makroekonomskog okkvira, narocito sta to znaci u zemlji kao sto je BiH. I kako to da cjenovna infalcija nije najveci problem, zapravo u situaciji u kojoj su zarade male bez izgleda za rast cjenovna infalcija je takodje problem za najveci broj gradjana. Ovde ne treba ni spominjati monetarnu inflaciju jer ocigledno autor prethodnog komentara nije razumio srz objavljenog teksta. Kamatne stope jesu u rukama banaka, ne mislite valjda da neki ‘Pera’ odlucuje o njima. Sam koncept IRB-a je pogresan i neadekvatan trenutno stanju ekonomije. O toj instituciji i ne treba trositi rijeci. Nazalost 99% politicira i ne razumije trzisnu ekonomiju, osim u onom dijelu kad pune svoje dzepove.
@BSavic ako mislite da ne treba trošiti riječi na 650 miliona KM plasmana, onda nemojte uopšte trošiti riječi i na ostalo ovdje navedeno. Cijenovna inflacija je egzogena, sve što ovdje vidimo je posledica tržišnih okolnosti, dok je monetarna inflacija endogena i kreiraju je vlasti. Stoga i tvrdim da je veći problem kreiranje budžetskih deficita i njihovo pokrivanje kreditnim zaduženjem. Kada budete računali kamatnu stopu za tržište možda ćete i shvatiti koliko je u vašim rukama, a koliko u tuđim (pri tome mislim i na domaće vlasti). S vama ću se složiti da političari malo ili slabo razumiju makroekonomiju, ali ću vam skrenuti pažnju da je i malo naučnika dalo ozbiljan doprinos izučavanju BH stvarnosti.
kada je u pitanju višak novca u bankama, ja bih to uzeo sa rezervom, veliko je pitanje koliko ima stvarnog(opipljivog) novca, a koliko virtuelnog kojeg proizvode same banke, onim prvim bismo lako izmjerili stanje privrede i dobili realnu sliku, da nije ovog drugog. Imam utisak da je ovaj drugi na strani vlasti, pa se obilato koristi za friziranje i BDP-a i inflacije i dr. Bojim se da realni novac odlazi iz BIH, što je naročito izraženo smanjenjem potražnje za istim zbog visine kamata, uslova obezbjeđenja, skupoće tog novca, što možda i same strane banke rade da bi smanjile potražnju jer je i njima jasno da je privreda na izdisaju i da ovde nemaju kvalitetnu klijentelu za razliku od drugih svjetskih država koje imaju perspektivu i lagano ali sigurno se dižu iz krize!
Godinama komentarišem i diskutujem o cijeni nafte, kao glavnom energentu u RS uz električnu energiju: činjenica je da se sve Vladine uredbe i drugi akti odnose na posledice, a ne uzrok, ako je marža na mlijeko, hljeb, ulje, i dr. u maloprodaji snižena na 8% 2008.godine, prije svega ne možemo govoriti da tu postoji tržišna ekonomija, ali ono što je bitnije, država uzima 17% na iste te proizvode, zašto je preduzetnik u nepovoljnijem položaju, on ima troškove manipulacijom, prodajom, razne namete i druga opterećenja koja treba iz tih 8% nadoknaditi i da eventualno njemu nešto ostane, ako je veleprodajna cijena litra mlijeka 1.21KM+PDV,on kalkuliše 8% što je dvanaest feninga, a PDV od 17% na razliku iznosi 0,23KM, dakle država uzima duplo, koliko on litara mlijeka treba prodati da bi platio, samo npr: doprinose i poreze za dva radnika i sebe na minimalac?
Koliko država može progutati kad uzima duplo više? čime to ona doprinosi položaju i tog poslodavca i tih radnika i samim tim privrede uopšte? da li se kroz to može izvući i realna slika koliko radnika se finansira kroz privredu, a koliko kroz budžet i zašto je samim tim i razlika plata u realnom sektoru i javnom tolika!?
sa druge strane strateški energent je nafta, ali njena cijena ne podliježe nikakvoj kontroli, ograničenju ili sl. da li je to ravnopravan tretman prema subjektima na tržištu? svejedno svi koji imaju bilo kakve veze sa ekonomijom znaju da ustvari i ograničenje marži znači udar na privredu bez ikakvog efekta na standard građana, ali zašto na taj način stavljati u neravnopravan položaj? energent čini veći udio u kilogramu hljeba nego brašno, struja da se napravi i plin ili slično, a zatim gorivo za rasturanje po maloprodajnim objektima, sigurno čini i do 35% proizvođačke cijene!
Osim toga nije problem u skupoći nego u potrošnji, treba stimulisati proizvodnju, ali i potrošnju, a to je moguće samo drastičnim smanjenjem administracije, diferentnom stopom PDV, uvođenjem neoporezivog dijela dohotka na određen period(godinu-dvije), ukidanje onih 12feninga za autoputeve po litri goriva i drugim nepotrebnim nametima, momentalno uvođenje otkupa viškova žita od domaćih proizvođača i ugovaranje cijena za narednu žetvu, povećanje poticaja, uvođenje plavog dizela, te najvažnije, odrediti tačan procenat sredstava budžeta za poljoprivredu i to u najmanjem iznosu od 10% ukupnog godišnjeg budžeta, izmjena Zakona o javnoj upravi, da bi se mogli viškovi otpustiti uz povoljnije uslove otpremnina i drugih davanja i još mnoge druge radikalne mjere!
@nezaposlen
Nerealno projektovana potrošnja (javna) izaziva sve ove poremećaje, a kada tome dodamo kapitalne investicije koje imaju sumnjive efekte, nema razloga da se ne uvjerimo u preopterećenost privrede. Što se tiče cijene energenata smatram da je cijena električne energije podcijenjena, ali ni to nije čudno kada u strukturi domaće potrošnje domaćinstva učestvuju sa 52% a privreda sa 23%. Kada sve postane socijala dobiješ začarani krug, gdje glava jede sama sebe počevši od repa.
Kao prvo glavni uzrok svega je prekomjerna potrošnja države a time i indirektno dudžetski deficiti koje ista stvara za održavanje te potrošnje. Ako hoćžemo da ipak nešto isčupamo iz ove zemlje u ekonomskom pogledu onda je to davanje ekonomiji prioritet ispred politike. To znači da nas u 19:30 ne bombarduju ustavnim promjenama. Što se tiče cjenovne inflacije tu vidim ograničenu ulogu države jer mi uglavnom imamo “uvoznu” inflaciju u vidu poskupljenja naftnih derivata koja je, složićete se, input u velikom broju proizvoda. Državi nije u intereseu da smanji akcize na naftu jer je to ogroman gubitak državnih prihoda. Autor navodi mđarski porez na banke koji je ako se nevaram 0,33% ukupne aktive i komentarise da je erste napustio. POslije obljavljivanja teksta citao sam (mislikm na blumbergu ili hrt) da ovaj porez nije doneo planirane prhode tako da je upitna njegova sprovodljivst ovde kad vec nije u zemlji clanici EU-a. Resurse treba usmjeravati u izvozne grane i država da ih podržii (manji porezi, garancije itd) znači čisti merkantilizam i da se revidira cefta sporazum zbog koje cijla bih trpi.
3.rakovic stoji sve sto ste rekli, ali procitajte jos jednom moj prvi komentar. Dobro ste rekli, monetarna inflacija jeste endogena i dolazi od strane vlasti, ali i cjenovna je dijelom rezultat djelovanja ili nedjelovanja vlasti. Ne bih se slozio da je sve posljedica djelovanja trzisnih okolnosti. O plasmanima ne bih zaista da pricam bilo sta, ne vrijedi trositi rijeci. Ako je problem samo u cjenovnoj infalciji onda smo mi u super pozicij. Budzetski deficit je danas najnormalnija stvar. Koliko drzava ima koje nemaju deficit. Jedino o cemu treba diskutovati to je velicina deficita i razlog tog deficita. U ekonomiji pojavu treba posmatrati iz vise uglova. Ocekivao sam u najmanju ruku da cujem koje to faktore treba promjeniti kako je navedeno u prvom komentaru
@7 B.Savic
Nažalost, currency board aranžman u potpunosti eliminiše deficite i podrazumijeva hard budget constraint. Do 2006. godine budžetski deficit generalnog budžeta nije prešao 1% BDP, a i za to je bio kriv Fond zdravstva. Nakon uvođenja PDV došlo je do kreiranja deficita do nivoa od 10% BDP, iako su prihodi snažno rasli. Famozna GEK samo je razotkrila ova kršenja jasnih pravila. Bilo je tu još ponašanja koja su narušila zlatna pravila, ali to je sada prošlost. Što se tiče odgovora na pitanje šta uraditi postoje dvije vrste akcija: Prvi pravac bi bio racionalizacija države i budžeta, ako i fondova, na prvom mjestu zdravstvenog. Broj ministarstava, a danas ste vidjeli i svakojakih agencija množi se, a nivo tzv.subspecijalizacije buja. Plate budžetskih korisnika čine veliki dio budžeta i u projekciji do 2014. predviđeno je da fond poraste za oko30%. Mislim da je ovo očigledna vježba i da na broj od 1,4 miliona stanovnika imamo vladu za 4 miliona stanovnika. Fond zdravstva ima filijale u svakoj opštini, zaposlene i barata sa oko 500 miliona godišnje. Uvijek ispada nedovoljno.S druge strane javne nabavke od oko 1 mlrd godišnje su sve drugo samo ne transparentne, a što se tiče plaćanja zapazio sam najnoviji primjer gdje je najpovoljniji ponuđač ponudio rok od 660 dana. Upitajte se i zašto leže mnoga nepovučena sredstva kod stranih kreditora, ali kod IRB naprosto lete. Radi se o sposobnosti za dokazivanje ispunjavanja faza u realizaciji projekta. Grlom u jagode jeste brzo, ali je konačna faktura ogromna, a i vremenski faktor se osipa vremenom.
Alternativa ovom vidu makroekonomske politike je politika plivajućeg kursa i potpunog drugog seta alata i o tome se nažalost kod nas malo i površno raspravlja.
@rakovic
Prije svega, treba poceti od toga da malo vise postujemo jezik koji nam je maternji. Ali moram da budem iskren i priznam da ste istakli bitnu stvar koja govori u prilog tezi da je famozni sistem valutnog odbora davno prevazidjen. Sve dok on postoji nije moguce govoriti o nekoj posebnoj makroekonomiji i sama vlast nema instrumente da u ekonomskom smislu djeluje na pravi nacin, mada se moze postaviti pitanje da li postoje dovoljno strucni ljudi u BiH koji bi te instrumente znali da iskoriste.
Broj ministarstava se ne mjenja, ali agencija je sve vise. Ovde treba paziti sa izjavom. Ne znam zasto se drzite samo fonda zdravstva kad je jos veci problem sa fondom PIO, ali i sa drugim rupama bez dna. Za javne nabavke i tendere znaju vec svi tako da to nije neka novost. Ako vec imate podatak slobodno recite kolika sredstva kod stranih investitora stoje i koji su to investitori. I da, dobro primjecujete da treba drugi set alata. Pitam vas koji to alati mogu da budu upotrebljeni trenutno. A treba imati u vidu da ni potpuno plivajuci kurs ne predstavlja idealno rjesenje za neku makroekonomsku stabilnost.
@9
Plivajući kurs ne znači ukupno monetarno labavljenje, ali može u zoni restriktivne monetarne politike da dopusti fleksibilnost i mogućnost odgovora na tržišna kretanja. To bi značilo da i Centralna banka može da igra mnogo ozbiljniju ulogu od današnje, te bi dovelo do diversifikacije u finansisjkom sektoru. No to bi istovremeno značilo i mnogo odgovornosti u radu svih nivoa vlasti, mnogo više mjerenja i mnogo više znanja. naeću reći da za ovu situaciju ne treba mnogo znanja, ali su neka radna mjesta baš u debeloj hladovini.
@9
podaci se nalaze na nhttp://www.capital.ba/bih-platila-38-miliona-km-penala/#more-152002
nepovučena sredstva i penali
Da, podatak je manje vise tacan. Primjera radi, Zeljeznice RS su isto tako imale kredit odobren za remont i placale su penale. To je jadno i tuzno jer u normalnim zemljama kreditna sredstva se odmah ulazu. No vec je konstatovano da BiH nije normalna. Plivajuci kurs bi bio idealan u rasponu gornje i donje grancie, samo sto se u BiH prvo mora formirati klasicna Centralna banka a ne ‘duh Centralne banke’. A to sto sredstva kod IRB lete u odnosu na neiskoristene kredite je nesto o cemu ne vrijedi trositi rijeci, svi manje vise znamo sta je IRB.