PEKING, BBC je i ranije izvještavao da se mnogi zapadnjaci boje zbog širenjai i sve veće snage Kine, a nedavno je to bila i jedna od tema u Davosu.
“Spomenite temu Kine u pristojnom razgovoru i najvjerovatnije će te čuti žalopojke o damping cijenama, jeftinim proizvodima, krađi poslova i resursa”, napisao je Tim Veber, urednik BBC-jeve veb stranice, koji je izvještavao iz Davosa.
Ričard Levin, predjednik Univerziteta Jejl, kaže kako tolika ekonomska moć izaziva strah i neprijateljsku nastrojenost, naročito u zemljama poput SAD-a i to tokom izborne godine. A te će se brige, piše BBC-jev Veber, samo povećati.
Kineska ekonomija, koju čini 1,3 milijarde ljudi, brzo raste, oko 10 odsto godišnje. Već sada je to druga najveća ekonomija u svijetu. Neki su se na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu pitali može li se uopšte Kinu više zvati “ekonomijom u razvoju”.
Paskal Lami, šef Svjetske trgovinske organizacije, upozorava da će kineski ekonomski rast “naletjeti na probleme javne percepcije”.
“Postoji percepcija da iza svakog kineskog biznisa stoji kineski službenik. Da Kina grabi resurse. Da je riječ o novom kolonijalnom ‘nečemu'”, objašnjava dodajući kako bi javnost zbog svega toga mogla doći do zaključka da “Kina ne igra po pravilima”.
Lami se međutim ne slaže s tim percepcijama. Kaže ipak kako Kina mora svijetu poslati jasnu poruku da zaista pati od zaostajanja.
“Svijet se pita je li Kina siromašna zemlja s puno bogatih ljudi ili je bogata zemlja sa puno siromašnih ljudi”, objašnjava.
Kina se međutim toliko brzo razvija da je teško razlučiti, piše Tim Veber.
Džon Zao, šef kineske kompanije, Honi Kapitala, podsjetio je elitu u Davosu da je ne tako davno pekinška vlada bilo kojem Kinezu koji bi putovao van zemlje poručila “izrađujemo vam fina odjeljenja kako ne biste izgledali siromašno”.
Htio je reći zapravo da ovih dana Zapad izvan Kine vidi samo bogate stanovnike te zemlje, zbog čega dobijaju pogrešan utisak. “Oni su bogati, ali oni su manjina. Većina Kineza i dalje je siromašna”, poručuje.
“No, što je sa sumnjivom reputacijom kineskom po pitanju poslovanja u inostranstvu?”, pita Veber, pa kaže kako Zao to pravda “početničkom greškom”.
Kineska vlada nije znala što učiniti sa svim tim deviznim rezervama, kaže, pa su učinili ono što su svi drugi činili – kupili su američke državne obveznice. Priznaje kako postoji “nekoliko loših kineskim kompanija” koje namjerno varaju, ali da većina njih ipak pokušava da uče i slijediti pravila. “Sada imamo stogodišnju istoriju korporacijskog upravljanja”, objašnjava.
Robert Greifeld, glavni direktor američke elektronske berze akcija NASDAK, dodaje kako i SAD ima bogatu istoriju “korporativnih nedjela”. Primjećuje i kako kineske kompanije imaju nezasit apetit da nauče o standardima izvještavanja zapadnih korporacija.
Ipak, problem sa Kinom je puno veći od same percepcije kompanijskih izvještaja, kaže Stiven Roač, bivši lider azijske filijale Morgan Stenlija koji je sada zaposlen na Univerzitetu Jejl.
Stvar je u stvarnim ekonomskim neravnotežama, gdje kineski potrošači i kompanije previše štede, dok Zapad štedi premalo, prenose agencije.
