BRISEL, Lideri zemalja evrozone nisu uspjeli da na briselskom sastanku pronađu rješenja i mjere kojima bi bila zaustavljena kriza, što podrazumijeva 110 milijardi evra za oporavak Grčke i 85 milijardi evra za oporavak Irske.
Iako zemlje evrozone imaju nekih 700 milijardi evra u nekoliko fondova, jer je Međunarodni monetarni fond podržao Evropski fond za financijsku stabilnost (EFSF), finansijsko tržište još ne daje naznake da kriza može biti razriješena.
Evropski političari su zato počeli da razmatraju radikalna rješenja i ideje koje su na dosadašnjim sastancima bile samo skicirane ili marginalizovane – javlja Radio “Slobodna Evropa”.
U nastavku je navedeno nekoliko mogućnosti koje su razmatrane, njihove dobre i loše strane, ocjena od 1 do 10 i stepen vjerovatnosti da će biti provedene u djelo.
Među evropskim liderima i financijskim stručnjacima odnedavno se širi priča da će Evropska centralna banka (ECB) kupiti dug najzaduženijih perifernih zemalja evrozone. Prema mišljenju stručnjaka iz londonskog “Evolušn sekjuritisa”, program kupovine morao bi biti podešen na jedan do dva biliona evra da bi problem bio riješen.
Pojedinačni pristup svakoj zemlji koji je do sada primjenjivan nije uspio smiriti finansijsko tržište. Ono što je naizvjesnije, a ujedno i najjednostavnije, jeste da će u narednom periodu ECB ići u korak sa njihovim programom kupovine, tako što će otkupiti veliki dio duga perifernih zemalja i Italije. Ključno je zaustaviti rast duga. Španija i Italija zajedno moraju posuditi oko 500 milijardi evra iduće godine.
Nekoliko članova savjeta Evropske centralne banke protivi se mogućnosti otkupa obveznica, jer to, kako tvrde, nije u skladu sa njenim ovlaštenjima.
Prednost ovog koraka jeste da se može jednostavno realizovati i da ECB može vrlo brzo krenuti s navedenim aktivnostima. Ali nekoliko članova vijeća Evropske centralne banke se protivi ovom programu koji, kako tvrde, nije u skladu sa njenim ovlaštenjima.
“Ovo bi moglo povući Centralnu banku da počne kupovati obveznice u još širem obimu. Ali, to bi ECB moglo udaljiti od njenih ovlaštenja, što bi posebno u Njemačkoj povećalo zabrinutost za dugoročnu stabilnosti evra“, kaže Tomas Mazer, vodeći ekonomist u “Dojče bank”.
Stručnjaci za finansijska pitanja u okviru evrozone već danima razgovaraju o mogućnosti da se poveća fond Evropske finansijske stabilnosti (EFS) u kojem i nakon pomoći Irskoj ima 650 milijardi evra.
Član Savjeta ECB i predsjednik “Bundesbanke” Aksel Veber izjavio je da povećanje fonda EFS ima smisla, pri čemu su europski lideri predložili da se sredstva fonda udvostruče na 1,5 biliona evra.
Međutim, brzo proširenje fonda bi bio politički vrlo osjetljiv potez. Nekoliko zemalja evrozone se protivilo osnivanju fonda – dok druge, poput Finske, mogu aktivirati fond jedino uz pomoć parlamenta koji ne želi da odobri dodatno trošenje kojem su se protivili i sami birači.
S obzirom na postojeću krizu i činjenicu da je EFSF mehanizam za koji su zemlje evrozone, imalo bi smisla barem proširiti već postojeći program, što podrazumijeva stroge uslove za zemlje koje posuđuju, te strogi nadzor MMF-a.