Kako je „ukradena“ Poštanska štedionica RS

BANJA LUKA, Poštanska štedionica AD Banjaluka u skoro dvije decenije od sumnjivog osnivanja, koje dobro upućeni zovu i „krađom vijeka“ u Republici Srpskoj, praktično ničemu ne služi, ali nikad nije zvanično ugašena niti likvidirana, saznaje portal Inforadar.

O tome šta tačno radi preduzeće nastalo iz nekad moćne Poštanske štedionice RS, kojem je Agencija za bankarstvo RS još daleke 2001. ukinula dozvolu za obavljanje bankarskih poslova, zvanične institucije ne žele da govore, a prema saznanjima našeg portala, ono godinama tavori s jednim zaposlenim – i to direktorom (!), i gomila gubitke.

Sve je počelo 1998. godine odlukom da Poštanska štedionica RS, svojinskom transformacijom, preraste u Poštansku štedionicu AD Banjaluka.

„Ideja mi se u početku činila odličnom, jer sam vjerovao da bi nova štedionica mogla da postane neka vrsta državne banke, ali sam ubrzo shvatio da je taj posao i više negu sumnjiv“, kaže za Inforadar naš dobro upućeni sagovornik, čovjek kojeg smo „pronašli“ nakog dugog istraživanja i koji je pristao da govori za naš portal pod uvjetom anonimnosti.

IMAGINARNIH MILION I PO MARAKA

On je, naime, imao detaljan uvid u dokumentaciju (dio je u njegovom posjedu) na osnovu koje je „posao“ i odrađen. Prevara je bila očigledna – uplata osnivačkog uloga od nekih 1,5 miliona KM izvršena je imaginarnim novčanim sredstvima.

Naime, Poštanska štedionica AD Banja Luka, koju je tek trebalo osnovati, Pošti kao svom osnivaču dala je kredit u visini njenog osnivačkog uloga. Posao je odrađen tako što su u Poštanskoj štedionici ispunili nalog Službi društvenog knjigovodstva (SDK) da sredstva prenese Pošti kao kratkoročni komercijalni kredit.

„U Pošti su potom ispunili naloge SDK-u da se ta zamišljena sredstva, kad im prispiju na račun kao stvarni komercijalni kredit, istog trenutka vrate Poštanskoj štedionici AD Banja Luka, kao njen osnivački ulog. U Poštanskoj štedionici AD ispunili su još jedan nalog za SDK – da taj osnivačku ulog, plaćen zamišljenim sredstvima, odmah vrati nazad Pošti, sada kao ‘replasman zamišljenih para’, odnosno kao dugoročni kredit. Onda su svi ti nalozi odneseni u SDK, gdje ih je sačekao ‘čovjek na vezi’. On je sve te naloge istovremeno realizovao, a rezultat te operacije bio je da je bez ijedne prebijene pare osnovana banka – Poštanska štedionica AD Banjaluka“, otkriva naš izvor detalje neviđene prevare.

Potvrda sveukupnog, sumnjivo odrađenog posla, kaže, stigla je nakon godinu, kada se pojavio prvi nezavisni revizorski izvještaj koji je uradila revizorska kuća Deloitte, na čijem je čelu tada bio Mladen Ivanić (koji s ovevremenske distance nije mogao da kaže nešto više o tome bez adekvatne pripeme i vlastitog podsjećanja).

REVIZIJA NIKAD NIJE UŠLA U PŠ BL

„Konstatovano da je izvještaj sačinjen bez uvida u početno stanje! Ako je Poštanska štedionica AD Banja Luka pravni sljedbenik Poštanske štedionice RS, nije valjda da pravni prethodnik nije imao nikakve imovine i da su mu svi računi bili prazni? Nemoguće! Pa, preko Poštanske štedionice RS godinama je išla i isplata penzija svim penzionerima Srpske, a svojevremeno su i brojni građani kod nje imali svoje štedne knjižice koje mnogi, zbog ratnih zbivanja, nisu ni zatvorili“, ističe naš izvor.

Kad smo već kod revizije, Inforadar je dobio potvrdu da Glavna služba za reviziju RS nikad nije ušla u Poštansku štedionicu AD Banjaluka. Iako je glavni revizor Jovo Radukić do pred kraj prošle godine bio član Nadzornog odbora štedionice, na naša pitanja o njenom poslovanju, finansijskim izvještajima i eventualnim nalazima odbora, stigao je kratak odgovor:

„Gospodin Radukić od 8. novembra 2017. nije više član Nadzornog odbora PŠ, a naša služba tamo nije radila reviziju“, naveli su revizori.

Da se bilo kakvom „revizijom“ ili preispitivanjem poslovanja štedionice do dan danas niko ozbiljno nije bavio, svjedoče i zvanični podaci APIF RS (Agencije za posredničke, nformatičke i finansijske usluge), do kojih je Inforadar, takođe, došao.

Naime, u 2016. godini, prihodi Poštanske štedionice bili su 961 KM, a rashodi 152.472 KM, što znači da su godinu završili sa više od 150.000 KM gubitka, i to sa jednim zaposlenim? Još je sporniji podatak da je akumulirani gubitak do visine kapitala, na dan 31. decembar 2016. godine, premašio 5,5 miliona KM!

Interesantno je da te brojke nisu nasekirale ni Ministarstvo finansija RS, kao većinskog vlasnika štedionice. Na pitanja šta tačno radi jedan zaposleni u PŠ, ko preduzeće kontroliše i šta sa milionskim gubicima, iz resora finansija najprije su odbili da odgovore, a na naše insistiranje tek su poslali neku vrstu statistike.

„Poštanska štedionica AD Banjaluka upisana je u sudski registar u martu 2008., a njen većinski vlasnik, sa 78,28% kapitala je Republika Srpska, dok ostatak pripada Fondu PIO RS. Vlada je 2011. godine donijela zaključak o pripajanju PŠ preduzeću Pošte Srpske, ali do toga nije došlo zbog neslaganja pošta sa načinom i uslovima takve statusne promjene“, odgovorili su iz Ministarstva finansija te pojasnili da PŠ posluje „u skladu sa odredbama Zakona o privrednim društvima“.

ODLUKA O „BIJELOJ ZGRADI“ FALSIFIKAT

To „poslovanje“ Poštanske štedionice koje, međutim, proizvodi gubitke, u APIF-u se vodi kao „iznajmljivanje i poslovanje sopstvenim nekretninama ili nekretninama uzetim u zakup“. A da su nekretnine poseban dio više nego sumnjive priče, svjedoči podatak da je PŠ postala vlasnik čuvene „bijele zgrade“ u srcu Banjaluke, koja je godinama pripadala poštama.

„Bijela zgrada u kojoj je smještena Poštanska štedionica uredno se vodila u poslovnim knjigama, gruntovnici i katastru kao vlasništvo i posjed Pošta Srpske, a lansirana priča da su Pošte i tu zgradu unijele u ‘akcionarsku’ Poštansku štedionicu ne pije vode“, tvrdi za Inforadar naš drugi sagovornik, jedan od pravnika koji je imao detaljan uvid u dokumentaciju.

Pojašnjava da je više puta vidio originalni zapisnik sa sjednice Upravnog odbora Pošta Srpske iz decembra 1997. godine, na kojoj je, navodno, takva odluka donesena, te kako je shvatio da to pitanje nije ni bilo na dnevnom redu i da je eventualna odluka o „bijeloj zgradi“ zapravo – falsifikat.

„U tom aktu, koji se pojavljivao u mnogim usmenim i pismenim izvještajima sa tačnom naznakom datuma donošenja i broja djelovodnika pod kojim je protokolisan, a koji mi nikad niko nije pokazao, objekat je procijenjen na svega nekih 100.000 KM. A radilo se o luksuznoj zgradi korisnog poslovnog prostora od oko 1.000 kvadrata i još toliko pripadajućeg zemljišta, i to sve u strogom centru Banja Luke“, pojašnjava on.

Što se nekretnina tiče, u Ministarstvu finansija se, kažu, bave samo činjeničnim stanjem, a ono glasi:

„Poštanska štedionica u svom vlasništvu ima poslovni objekat zvani ‘bijela zgrada’, sa pripadajućim zemljištem, kao i suteren, prizemlje, četvrti sprat i zajedničke prostorije u ulici Veselina Masleše 3 (Robna kuća Kastel, op.a.).  Sve nekretnine su upisane na PŠ sa 1/1 vlasništva“, navode u resoru finansija.

Ipak, ni kao većinski vlasnik i, u tom smislu najodgovorniji za sudbinu Poštanske štedionice AD Banjaluka, Ministarstvo finansnija RS nema odgovor zašto nijedan pokušaj rješavanja statusa očigledno beskorisnog preduzeća nije uspio.

Naime, Vlada RS je u junu 2009. godine zadužila Ministarstvo finansija i Fond PIO, kao suvlasnika, da pokrenu likvidaciju Poštanske štedionice, da bi zaštitili sredstva tog preduzeća. Međutim, radnici su onemogućili održavanje Skupštine akcionara na kojoj je ta odluka trebalo da bude usvojena. Odluci se usprotivio i Sindikat zaposlenih, pa je, uz obrazloženje da žele da sačuvaju radna mjesta, Vlada 2011. godine odustala od likvidacije i donijela odluku da Poštansku štedionicu preuzmu Pošte Srpske.

SVA PITANJA BEZ ODGOVORA

Menažment Pošta odluku je odbio, uz obrazloženje da ona nema nikakvu ekonomsku opravdanost, već tada upozoravajući na milionski gubitak štedionice, ali i na 28 zasposlenih koji bi, kako su naveli, vjerovatno bili tehnološki višak.

„Zaposleni u Poštanskoj štedionici imaju posebne ugovore o radu s propisanom veoma visokom otpremninom, što bi nas koštalo više od 600.000 maraka“, obrazložili su tada u Poštama.

Ni to, logično obrazloženje, nije rezultiralo konačnim rješenjem. Umjesto toga, Vlada donosi odluku da će Poštanska štedionica Banjaluka nastaviti da radi sa jednim zaposlenim i baviće se izdavanjem poslovnih prostora koje ima u svom vlasništvu, dok će preostali radnici biti proglašeni viškom i dobiti otpremnine za koje je predviđeno ukupno 635.484 KM.

Na kraju, brojni pokušaji Inforadara da dođe do direktora ili bilo kakve informacije o trenutnom poslovanju i stanju u Poštanskoj štedionici Banjaluka, ostali su bez uspjeha. Na pitanja – da li i kome predaju izvještaje o poslovanju i imaju li rješenje za nagomilane dugove, odgovori nikad nisu stigli, iako su, i po Zakonu o slobodi pristupa informacijama, svi rokovi davno istekli.

To što već 17 godina, otkako joj je Agencija za bankarstvo oduzela dozvolu, a Fond PIO RS uskratio posao podjele penzija, štedionica praktično ništa ne radi i što, s druge strane, nikad nije otkriveno gdje su završila sredstva nekad moćne Poštanske štedionice RS, do danas nikog nije zabrinulo.

Da zlo bude veće, kako Inforadar pouzdano saznaje, dobar dio „sumnjive“ dokumentacije proslijeđen je pravosuđu RS, ali istraga u tom slučaju nikad nije otvorena. Inforadar

* Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)