Kadrovsko ćutanje

Piše: Darko Momić

Kadrovska politika je politika svih politika, a ako je suditi po kadrovskoj politici vlasti u Srpskoj, jedini zaključak je da Republika Srpska dobro stoji s obzirom na kadrovska rješenja i koga sve vlast imenuje na najodgovornije funkcije.

Ali veliko je pitanje do kad će biti tako, pogotovo što od prošle sedmice o njenom trezoru računa vodi Dragana Čavka, čije reference za funkciju pomoćnika ministra finansija za trezoru su, najblaže rečeno, nikakve. Ako se u reference ne računa uzimanje honorara umjesto bivšeg muža i frontmena muzičkog benda „Čiča Gliša“ za nastupe u javnom preduzeću „Akvana“.

Nažalost, zgražavanje javnosti na to kadrovsko rješenje nije imalo nikakav uticaj na one koji o tome odlučuju, pa je Čavka u resoru za trezor zamijenila univerzitetskog profesora Zorana Babića koji je podnio ostavku na tu funkciju, jer se nije mogao nositi sa odgovornošću koju zahtijeva ta funkcija.

Navodno negodovanje ministarke finansija Zore Vidović i samog premijera Radovana Viškovića na prijedlog Socijalističke partije da Čavka kao njen kadar bude imenovana za pomoćnicu ministra finansija za trezor ostaće samo navodno negodovanje. Ne samo da im ne ide u prilog ako su bili protiv, a imenovanje sproveli u djelu, već to dodatno potvrđuje da su najviše institucije Srpske obični partijski kotari, a partijska knjižica osnovna referenca za dolazak na neku funkciju, dok su stručnost i znanje apsolutno nebitni i nepotrebni, čak i nepoželjni.

Da zlo bude veće, Čavka je povratnik na visoku funkciju u Vladi Srpske, jer je do prije par godina bila pomoćnik ministra za resor turizma i ugostiteljstva, a kao što smo svjedoci, te dvije grane privrede naprosto cvjetaju. Turizam je na visokim granama, jer tinejdžeri iz Slovenije svakog vikenda dolaze u Banjaluku zbog jeftinog pića po klubovima, a ugostiteljstvo je na takvom nivou da je diploma konobara do te mjere obezvrijeđena da novi zakon o ugostiteljstvu predviđa da nije uopšte potrebna za rad u hotelima i restoranima. Dodatno poražava saznanje da su sami ugostitelji izlobirali tu zakonsku odredbu da bi mogli da zaposle koga bilo i dođu do bilo kakve radne snage. Ali kamo puste sreće da je Čavka jedino katastrofalno kadrovsko rješenje vlasti u Srpskoj.

Kao što policajci u svakoj stanici znaju ko je najbolji policajac među njima, tako i u svim ostalim institucijama zaposleni najbolje znaju ko je najbolji među njima. I kada im onda politika za šefa ili šeficu imenuje nekoga ko se u taj posao razumije kao načelnik Šipova Milan Kovač u bonton, onda je iluzorno očekivati da će ti zaposlenici dati sve od sebe i da će ta institucija dati rezultate.

A kad je riječ o pomenutom načelniku Šipova, on jeste na tu funkciju izabran glasovima građana, a ne odlukom Vlade, ali ga je kao svoj kadar iznjedrila najjača vladajuća stranka. Iz koje nismo mogli da čujemo nijednu riječ povodom njegovog kočijaškog, nek oproste kočijaši, psovanja i vulgarnosti izgovorenih novinarima zato što su pisali o povlaštenom položaju njegove drvne industrije.

Tim ćutanjem, imenovanjem „čavki“ na visoke funkcije, davanjem na značaju kojekakvim „ćurlama“ i puštanjem u institucije raznih „kika“ najglasnije se šalje poruka kakvi kadrovi imaju podršku vladajuće strukture. A dokle će Republika Srpska stići i gdje će sa takvom kadrovskom politikom na kraju završiti, to svako pametan vidi. I ćuti. Takva su vremena.