BANJA LUKA, Obzirom da sam ekonomista rada, razmišljanje o vještinama onih koji traže posao, radnicima i studentima u svijetu rada koji se mijenja, predstavlja sastavni dio moje radne svakodnevnice i dio dijaloga kojeg vodim sa kreatorima politika i akademskom zajednicom. 
Ali šta je sa vještinama poslodavaca?
Da li menadžeri i izvršni direktori posjeduju potrebne vještine da bi omogućili rast firmi i njihov uspjeh u integriranim globalnim tržištima i složenim poslovnim okruženjima? I što je takođe jako važno, da li imaju vještine za maksimalno iskorištavanje potencijala za rast koje bi mogle dovesti do otvaranja radnih mjesta?
Znamo da bolje prakse upravljanja vode ka većoj produktivnosti firmi i, potencijalno, većem broju radnih mjesta. Sadašnje procjene ukazuju da se oko polovine promjene BDP-a po stanovniku objašnjava razlikama u inputima – radna snaga i kapital – a druga polovina razlikama u ukupnoj produktivnosti faktora (Total Factor Productivity – TFP).
Iako je TFP tradicionalno „crna kutija“ koja obuhvata sve što ekonomisti ne mogu mjeriti, struka je u posljednje vrijeme ostvarila napredak na skidanju tog crnog vela. Između ostalog, vidimo da ulaganje u bolje prakse upravljanja firmama (za što su potrebne vrhunske upravljačke vještine) vode ka povećanju TFP.
Na primjer, studija kontroliranog slučajnog uzorka u prerađivačkom sektoru je otkrila da primjena naprednih praksi upravljanja dovodi do većeg povećanja produktivnosti: nakon konsultantske intervencije koja je koštala oko 250.000 USD po firmi, profit se u tipičnoj firmi povećao u prvoj godini za 325.000 USD.
Može li se ovo primijeniti u kontekstu druge zemlje?
Pogledajmo Bosnu i Hercegovinu, za koju je nedavni izvještaj Svjetske banke pokazao da je rast TFP između 2009. i 2014. bio blizu nule. Iako u zemlji nema mjerenja učinka menadžmenta firmi, indirektni dokazi ukazuju da Bosna i Hercegovina zaostaje po ovom faktoru, što između ostalog utiče na konkurentnost.
U posljednjem Izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma o globalnoj konkurentnosti, podfaktori koji smanjuju rangiranje zemlje po konkurentnosti (rangirana na 91. mjestu) ukazuju na pitanja vezana za prakse upravljanja – kao što su lošije pozicije kad su u pitanju rizik poduzetništva (103. mjesto), rast inovativnih kompanija (128.) i prihvatanje neuobičajenih ideja (112.).
Jedan od razloga zašto firme ne prihvataju napredne upravljačke prakse je, prema određenim akademicima i praktičarima, taj što menadžeri ne znaju da ne znaju. To se često naziva ‘problem percepcije’. Jednostavno rečeno, menadžeri ne znaju ili ne priznaju (čak ni sebi) da bi mogli biti bolji menadžeri i usvajati bolje upravljačke prakse. Na kraju krajeva, zašto bi iko pokušavao popraviti nešto što se čini da djeluje?
Razne se stvari mogu uraditi da se pomogne menadžerima da shvate da mogu biti bolji. U osnovi, dokazi da prihvatanje naprednih praksi upravljanja vodi ka rastu firme, čak i otvaranju radnih mjesta, u zavisnosti od uskih grla i sektora, mogu biti od koristi za promjenu načina razmišljanja.
U nastojanju da se prevaziđu ovi izazovi, Svjetska banka, u saradnji sa Švedskom agencijom za međunarodni razvoj i saradnju, sponzorira projekt poticanja poslovnog razvoja, pod nazivom Podrška za savjetovanje o poslovnom menadžmentu, što je intervencija vezana za potražnju radne snage, koja se nadovezuje na intervenciju o kojoj govori prethodni blog.
Pilot intervencija ima za cilj pružanje besplatne prilagođene podrške za poslovno savjetovanje određenom broju malih i srednjih preduzeća. Podršku za implementaciju pruža konsultantska firma Deloitte. Očekuje se da kroz ove usluge menadžeri uvide početne koristi od preuzimanja rizika i usvajanja novih praksi upravljanja. Već je preko 40 firmi iskazalo interes za ove usluge, a zainteresirane firme imaju vremena do kraja mjeseca da se prijave za učestvovanje u ovoj pilot intervenciji.
Firme koje su zainteresovane da budu dio ovog projekta mogu poslati svoje aplikacije do 31. januara 2019. putem linka: https://www2.deloitte.com/ba/bs.html
Ali i organi vlasti će tu imati svoju ulogu. Širenje informacija o naprednim praksama upravljanja koje daju rezultate, novim tržištima koja bi mogla biti profitabilna za firme i sveukupnim ulaganjima u upravljačke vještine, su stvari koje vlasti mogu provoditi u saradnji sa privatnim sektorom, da bi se prevazišao problem percepcije i unaprijedila produktivnost. Politike poput ovih bi trebale nadopuniti one za koje često čujemo i koje se odnose na unaprjeđenje poslovnog okruženja, kao što su olakšanje pristupa kreditu, pojednostavljenje procedura, borba protiv korupcije, itd.
Da zaključimo, ako želimo da firme maksimalno iskoriste prilike, trebamo podržati upravljačke vještine onih koji donose odluke na nivou firme. Bolje upravljačke prakse će dovesti do rasta firmi i bogatstva zemlje