BEOGRAD, Kroz korupciju u javnim nabavkama u Srbiji, procjene su, gubi se 750 miliona evra godišnje.
Firme sve manje vjeruju sistemu, pa se sve rijeđe i odazivaju na raspisane oglase. Posljednjih godina jedva se ispuni zakonski minimum od tri pristigle ponude. A razrađeni sistemi zaobilaženja slova zakona odavno su poznati.
Javni sektor javne nabavke izbjegava i krajnje legalno – preko akcije prikupljanja sredstava. Kupovinu za koju je zadužena određena budžetska ustanova, pod obrazloženjem da nema sredstava, ustupi nevladinom sektoru.
Pošto se nabavka finansira donacijama, a sprovode je nebudžetske organizacije, ne postoji obaveza poštovanja Zakona o javnim nabavkama. U praksi, posao se povjeri jednoj izabranoj firmi.
Iskustvo preduzeća koja su ranije pokušavala da dođu do posla finansiranog budžetskim novcem pokazuje da su najčešća dva modela zaobilaženja propisa.
Oproban sistem je da su sami uslovi tendera aspolutno prilagođeni određenim preduzećima.
Odredbe o broju zaposlenih ili obaveznom godišnjem prometu eventualnog izvođača čest su filter. Drugi metod je da se firma koja nudi jeftinije izvođenje eliminiše iz krajnje formalnih razloga – pa čak i loše ukoričene ponude.
– Ne tako davno na tenderu za izvođenje određenih građevinskih radova izabrana je skoro 700 miliona skuplja ponuda – kažu u Uniji poslodavaca Srbije. – Jeftiniji ponuđač je odbijen, jer naručiocu posla nije odgovarao izbor materijala i oprema. Na neke velike tendere, na primjer, ne stigne nijedna ponuda poznatih kompanija u inostranstvu. Oglas se kasno objavi na međunarodnim sajtovima, nekoliko dana prije isteka roka.
Dogovor
Ako se na tender i jave tri firme, to ne znači uvijek da su konkurentne. Naprotiv, povezana preduzeća izađu sa dvije ponude, kao dvije kompanije. Nije retko i da treća, prijateljska kompanija, i ne namjerava da dobije posao. Ponudu podnosi bez ikakve ambicije, već samo da se ispoštuje princip konkurentnosti i oglas ne poništi. Novosti
