DABLIN, U Irskoj se s velikom pažnjom posmatra grčka kampanja oko programa za otplatu dugova. Ali ne i s puno simpatija. Jer i Irci još uvek imaju problema sa velikim dugovima. Smatraju kako Grci treba da imaju isti tretman.
Dablin, kvart Grand Kanal Dok. Ovde cijene nekretnina rastu brže nego u ostatku zemlje. Na mjestu gdje je nekada vladalo sivilo, danas dominiraju inovativna arhitektura, luksuzni apartmani i restorani.
U ovom živahnom kvartu nalazi se i studio rok-grupe U2, a tu su i evropske centrale Fejsbuka i Gugla.
Vidno blagostanje u “Silicon Dock-u” i stalni priliv investicija izgleda da potvrđuju ono što je nedavno objavio dnevni list “Irish Independent”: “Mi više nismo PIIGS.” Ova skraćenica koja neodoljivo podseća na “pig“ (engleski: svinja) nastala je prilikom nabrajanja prezaduženih evropskih zemalja: Portugalija, Italija, Irska, Grčka i Španija.
Ružna sjećanja
Irska se zaista ne može više tek upoređivati s izmučenom Grčkom. “Trojka“, koju čine predstavnici Evropske centralne banke (ECB), Komisije EU (EK) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i koja je nadzirala sprovođenje grčkih reformi, danas je u Irskoj samo jedno ružno sjećanje. Stopa nezaposlenosti je opala sa rekordnih 15 na jedanaest odsto. Iako je emigracija akutan problem na zapadu i jugu zemlje, broj iseljenika snažno opada – sinhronizovano s porastom nacionalne ekonomije.
Irsku ipak još uvijek, kao i Grčku, muči težak, možda i pretežak teret: dugovi. Irska godišnje za podmirivanje dužničkih obveza izdvaja dva puta više nego što ulaže u svoju infrastrukturu. Sjećanja na svakidašnji život u kriznoj ekonomiji su još svježa, Irci vrlo dobro razumiju teškoće Grka. U Dablinu su, baš kao i u Atini, zbog programa sanacije, odnosno novih poreza i dadžbina, na ulice izašle hiljade demonstranata.
Grčka kao opomena
Od početka recesije Irska je sa svakim pogledom na Grčku popravljala raspoloženje. Grčka je Ircima bila podsjećanje da je sve moglo biti i puno gore. U irskim medijima postoji širok konsenzus oko toga da Grčka zaslužuje rasterećenje, ali vlada je izričito protiv dužničkih olakšica.
Protekle sedmice je ministar finansija Majkl Nunan pred parlamentarnim odborom izjavio da neće podržati otpis dugova, a ni pokušaje izbacivanja Grčke iz evro-zone. Čini se da nova grčka vlada predlaže “nemoguće“ prijedloge s ciljem popunjavanja preteće finansijske rupe, žali se Nunan.
On je, barem djelimično, u pravu, kaže Elan Gregori u svom antikvarijatu u centru Dablina. Trgovina knjigama je tokom recesije bila nesiguran posao, a i danas je – bez obzira na privredni zalet. Jak evro “poskupio“ je uvoz retkih knjiga iz Velike Britanije i SAD. Pogrešno je, kaže Gregori, nuditi Grcima posebno regulisanje otplate dugova, kada su vremena za ljude poput njega i dalje teška.
“Ukoliko bi Evropska unija iz bilo kog razloga odlučila Grcima da popusti, Irci bi bili jako ljuti.“
Osjećaj (ne)sigurnosti
Simas Kofi, profesor ekonomije na Univerzitetu u Korku, dugo vremena je bio jedan od rijetkih koji su trvdili da Irska, a i Grčka, nemaju pravo da prebacuju odgovornost za svoje greške na međunarodne organizacije. Odgovornost počinje kod kuće, smatra Kofi.
Jedan od centralnih irskih problema je neodgovorna podjela kredita, za šta su bile odgovorne banke, ali i nedovoljno jasno regulisanje finansijskog tržišta. Problem nisu dugovi, koje Grčka ionako jedva vraća, već „privredni sistem koji ne funkcioniše“, tvrdi profesor.
“Grčkoj ne treba opraštati dugove. Ali kraj nesigurnosti mora doći, odnosno treba joj osjećaj sigurnosti, osjećaj koji upravo nastaje u Irskoj.“ Deutsche Welle