BEOGRAD, Riječ lizing se odavno odomaćila na Balkanu, ali je prva asocijacija kupovina automobila na ovaj način, ili druge robe.
Međutim, u posljednje vrijeme sve učestalije se pominje i zapošljavanje na lizing, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).
Riječ je o privremenom angažmanu radnika, uz posredovanje agencije za poslove, za koji su firme zainteresovane, ali za nižu platu u odnosu na stalno zaposleno osoblje.
Zdravstvenu knjižicu ovjeravaju u agenciji, ne mogu da dobiju kredit od banke i teško mogu da računaju na stalno zaposlenje, pa u sindikatima upozoravaju da postoji opasnost od modernog ropstva. Međutim, pošto u većini zemalja regije stopa nezaposlenosti prelazi 20 odsto, mnogi nemaju alternativu, pa umjesto da čekaju na biroima prinuđeni su da prihvate bilo kakav posao pod bilo kojim uslovima.
Poslodavci smatraju da ne čine ništa nelegalno jer je privremeno iznajmljivanje radnika rasprostranjena praksa i u svijetu i da je to pozitivno uticalo na funkcionisanje tržišta rada i konkurentnost. Naravno, njima je jeftinije da plate proviziju agenciji, nego da preuzmu na sebe obaveze, kao što su plaćeno bolovanje, odmor, otpremnine i druge benefite na koje mogu da računaju stalno zaposleni.
Sindikati u Srbiji procjenjuju da ovakvih radnika ih ima bar 50.000, a iz dana u dan raste broj agencija koje posreduju u njihovom angažovanju. Zbog ušteda kompanije sve više iznajmljuju radnu snagu koja je u besposlici prinuđena na uslove koji su često na granici eksploatacije, piše Zoran Glavonjić u tekstu “Srbija: sve brojniji ‘radnici na lizing'”.
U Hrvatskoj je u posljednjih 10 godina registrovano više od 60 agencija za privremeno zapošljavanje i ustupanje radnika poslodavcima na određeno vrijeme. Prema Zakonu o radu trebalo bi da imaju ista prava kao i stalno zaposleni radnici, ali u praksi su rasprostranjene zloupotrebe i eksploatacija, tako da su ovi radnici, na čijim leđima se bogate i agencije i poslodavci, sami pretvaraju u “stvar” ili “broj”, navodi Ankica Barbir Mladinović u priči “Hrvatska: prisutni i radnici ‘drugog reda'”.
Za razliku od susjednih zemalja, u Bosni i Hercegovini, o “iznajmljivanju radnika na lizing” rijetko se govori, a i malo se zna.
Iako je bilo slučajeva da agencije iznajmljuju radnike, najčešće u bankama, koje su u većini slučajeva strane u Bosni i Hercegovini, za takvo zapošljavanje nema zakonskog uporišta, ali ni javne polemike o radničkim pravima, koja su ugroženi takvom praksom – piše Aida Đugum u tekstu “Veliki broj bh. radnika u statusu ‘robova'”.
Rad na lizing u Crnoj Gori ne postoji, ali samo terminološki, jer je u upotrebi izraz – ustupanje radnika, što ovaj vid radnog angažmana ne čini povoljnijim za radnike, čak i u okolnostima kada se ne može reći da je zakon na bilo koji način prekršen. Razlog za to je osjećaj nesigurnosti radnika, kojima su na ovaj način uskraćena prava koja bi imali da su stalno zaposleni, navodi Esad Krcić u priči “Crna Gora: teško do stalnog zaposlenja”.