ZAGREB, U pregovorima o izmjenama hrvatskog Zakona o radu (ZOR) jedno od najspornijih pitanja je status radnika koji se zapošljavaju putem agencija za privremeno zapošljavanje, iako takvih radnika trenutno u Hrvatskoj ima oko 8.000, jer sindikati smatraju da se predloženim rješenjima iznajmljeni radnici dovode u “robovski odnos”, što će pogoršati i ukupan položaj hrvatskog radnika.
Kako bi moglo napraviti analizu rada agencija za privremeno zapošljavanje, koja bi poslužila za izradu što kvalitetnijih zakonskih odredbi, Ministarstvo rada i penyionog sistema Hrvatske obavezalo je sve agencije da im do kraja februara dostave potrebne podatke – koliko radnika zapošljavaju, koje su stručne spreme i zanimanja, na koje vrijeme se zapošljavaju itd.
Iako u Hrvatskoj agencije za privremeno zapošljavanje rade već desetak godina, službeno se ti podaci ne znaju, a predstavnici agencija nisu bili voljni javno razgovarati o svom radu i novim zakonskim odredbama.
Savjetnik ministra rada i penzionog sistema Hrvatske Marina Kasunić Peris izjavila je Hini da je do sada podatke dostavilo 45 agencija, a 13 još uvijek nije.
U te smo agencije poslali inspekcije i kad dobijemo podatke od svih, napravićemo analizu. Po dosadašnjim podacima i grubim procjenama može se reći da te agencije zapošljavaju oko 8.000 radnika, što je oko 0,3 odsto svih zaposlenih u Hrvatskoj, kaže Kasunić-Peris.
Po zanimanju ih ima iz svih struka, od čistača, referenata i prodavača do osoba s upravljačkim obrazovanjem. Takođe se vidi da su skoro svi ugovori s radnicima potpisivani na određeno vrijeme, dodaje Kasunić-Peris.
Jedna od predloženih odredbi protiv koje se najviše bune sindikati jest ona o primanju naknade dok je radnik zaposlen u agenciji, a nije iznajmljen korisniku.
Po sadašnjem zakonu, radnik koji je u radnom odnosu u agenciji u vrijeme dok nije ustupljen korisniku ima pravo na prosječnu minimalnu platu koju je imao u zadnja tri mjeseca dok je radio kod korisnika.
Ta je odredba, ističe Kasunić Peris, posljedično rezultovala time da se s unajmljenim radnicima uglavnom potpisivao ugovor na određeno vrijeme kod poslodavca, jer je u protivnom agencijama to bio trošak.
Zbog toga se u izmjenama ZOR-a predlaže da se agencija i radnik mogu dogovoriti o potpisivanju ugovora i na neodređeno vrijeme, te o visini naknade koju bi dobivali dok nisu iznajmljeni korisniku.
Iako predlagač te izmjene smatra korakom naprijed, sindikati smatraju da se time radnici dovode u još nepovoljniji položaj – bili bi tobože zaposleni, a naknada im može iznositi samo jednu kunu.
Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata upozorava da bi u tom slučaju radnici bili u goroj poziciji nego da su prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje. Bili bi zaposleni, a imali bi samo kunu naknade, što je daleko manje negoli naknada za nezaposlenost.
Sindikati predlažu da se ta naknada utvrdi u iznosu minimalne plate. Sever ističe da treba točno utvrditi što je to plata unajmljenog radnika, odnosno da mora biti ista kao i plata usporednog radnika kod poslodavca kod kojeg je unajmljeni radnik radio. Zatim, unajmljeni radnik mora imati sva prava kao i radnici kod poslodavca, a što se propisuje i Direktivom EU-a.
Sever ocjenjuje da se predloženim zakonskim izmjenama dodatno liberalizuje rad agencija i ozakonjuje nezakonito, pa se time radnici dovode u “robovski odnos”.
S druge strane, Ministarstvo rada Hrvatske ističe da će se novim ZOR-om sačuvati prava radnika koji se zapošljavaju preko agencija, jer prema njima poslodavac mora jednako postupati kao i prema redovno zaposlenim radnicima.
U predloženim izmjenama zakona stoji da ugovorena plata i drugi uslovi rada ustupljenog radnika ne smiju biti utvrđeni u iznosu manjem, odnosno nepovoljnijem od plate, odnosno drugih uslova rada radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima.
Drugi uslovi rada su radno vrijeme, odmori i dopusti, osiguranje mjera zaštite na radu, zaštita trudnica itd. Izuzetno se kroz kolektivni ugovor između agencije i sindikata mogu ugovoriti i drugačiji uslovi rada za iznamljenog radnika.
Hrvatska je u sadašnji ZOR već prenijela pravnu stečevinu EU o načelu obaveze jednakog postupanja prema radnicima koji se zapošljavaju putem agencija.
U pojedinim članicama EU već se ranije otvorilo pitanje imaju li, temeljem načela jednakog postupanja, unajmljeni radnici jednako pravo ne samo na platu, već i druga materijalna prava kao i radnici kod korisnika.
Sud pravde EU-a još nije zauzeo stajalište kako treba tumačiti pojam plate, već se to tumačenje prepušta nacionalnom zakonodavstvu.
Zagrebački Županijski sud nedavno je, na tužbu nekih radnika koji su privremeno radili u HT-u, presudio da agencije za privremeno zapošljavanje moraju radnicima koje su ustupili kompanijama uz istu platu za isto radno mjesto isplaćivati i sva materijalna prava koja po kolektivnom ugovoru ili drugim propisima imaju ostali radnici u tim kompanima, npr. božićnicu i regres.
U EU privremeni radnici čine oko 2,5 odsto radne populacije, a svaka zemlja ima svoj nacionalni zakonski okvir kojim je to uredila . Hina