JABLANICA – Tog 19. oktobra 2010. godine, specijalci su upali u četiri ujutru bacajući topovski udar i suzavac i sa palicama nasrnuli na radnike koji su dežurali u fabrici. Radnici su se branili bacajući na njih granitne kocke. Neki od radnika su bili povrijeđeni, neki su pritvoreni, i većina se razišla kućama. Ovaj datum predstavlja vrhunac borbe obespravljenih radnika u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.
Protjerivanjem radnika iz kruga fabrike završio se desetomjesečni štrajk kojim su radnici zahtijevali od nadležnih da im se isplati 13 plata i poveže devet godina staža.
Povod za proteste je bila odluka tada već bivšeg vlasnika da pokrene stečajni postupak protiv firme.
Radnici su danonoćno dežurali kako bi spriječili ulazak stečajnog upravnika. Tražili su i od Vlade Herecegovačko-neretvanskog kantona (HNK) da kao većinski akcionar uspostavi novu upravu i omogući Granitu da nastavi sa radom.
„Granit“ je kao firma sa većinskim državnim kapitalom morala ući u proces privatizacije.
Poznavaoci prilika kažu da su stvari krenule nagore, kada je kapital u vlasništvu opštine početkom dvijehiljaditih prenesen u vlasništvo kantona. Prije privatizacije je načelnik opštine Jablanica tražio od Federalne Vlade da se „Granit“ proglasi kao preduzeće od posebnog značaja za Federaciju, ali to se nije desilo.
Na „Granit“ su razni mešetari „bacili oko“ zbog basnoslovno vrijednog arhitektonsko-građevinskog kamena. Glavni zgoditak je eksploataciono polje od oko 114 hektara za koje Vlada Herecegovačko-Neretvanskog kantona namjerava izdati koncesiju na 30 godina budućem kupcu.
No, krenimo redom.
Bivši direktor „Granita“ Muhamed Marić je 2004. godine sa partnerima otkupio 67 odsto akcija „Granita“ u vlasništvu vlade Hercegovačko-Neretvanskog kantona.
Kako je „Granit“ osiromašivan nakon privatizacije pokazuje i primjer austrijske firme „Alpine Bau“.
Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva je otkrio da je „Alpine Bau“ 2008. godine po 60 puta većoj cijeni prodavala „Željeznicama FBiH“ kamen koji je ranije kupila u jablaničkom kamenolomu. Kredite koje su „Željeznice“ podigle radi rekonstrukcije pruge danas otplaćuju građani ove zemlje.
Ortačka grupa nije ispunila sve ugovorom preuzete obaveze već prve godine. Agencija za privatizaciju HNK nije Marića kaznila iako je po ugovoru trebala prve godine realizovati bankarsku garanciju od tri miliona maraka. Upravo zbog navedenog propusta, u kasnijem sudskom postupku za raskid ugovora, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva Agencije da od ortačke grupe naplati preko šest miliona KM za neizvršeno investiranje.
Agencija za privatizaciju HNK je tri godine nakon prodaje „Granita“ podnijela tužbu za raskid ugovora sa ortačkom grupom. Međutim, bilo je prekasno za 85 radnika koji su prema ugovoru trebali biti zaposleni.
Dok se na sudu u Mostaru vodila bitka za raskidanje ugovora sa ortačkom grupom, Skupština „Granita“ promijenila je Statut kako bi mogla preregistrovati firmu iz Jablanice u Sarajevo.
Nova firma dobila je naziv „Granit Sarajevo“. Ta činjenica će se pokazati od presudne važnosti za sve nevolje i odugovlačenja jer je Marić upravo na tom sudu pokrenuo stečaj.
Postojao je u to vrijeme još jedan razlog zbog kojeg su vlasti trebale dva puta razmisliti prije nego što su nahuškale policiju na radnike.
Tužilaštvo BiH je početkom 2010. poslalo dopise kako Vrhovnom sudu Federacije BiH, tako i opštinskim sudovima u Konjicu i Sarajevu, obavještavajući ih da je otvorilo istragu protiv 18 osoba, predvođenih Marićem.
Postupajuća tužiteljka Jasmina Gafić je bila jasna da se sa “daljnjim nastavkom stečajnog postupka treba odmah prekinuti”.
Stečajni sudija Hakija Zaimović iz Opštinskog suda u Sarajevu izjavio je kasnije za sudski bilten da su mediji i javnost na njega vršili neviđen pritisak da donese nezakonite odluke i prekine stečajni postupak. U svom radu imao je punu podršku tadašnjeg predsjednika Opštinskog suda Gorana Salihovića.
I sindikati su 2011. godine pozivali Vladu Hercegovačko-neretvanskog kantona da kao većinski vlasnik pokrene i privede kraju proces preuzimanja „Granita“. Umjesto da je radnici brane svojim tijelima, Sindikat je pozvao Pravobranilaštvo HNK-a da zaštiti državnu imovinu u „Granitu“.
Tokom stečajnog postupka, „Granit“ je počeo ponovo da radi, ali nije imao novca da uplaćuje radnicima doprinose.
Stečajni upravnik Abid Šarić se više puta obraćao Vladi HNK kao većinskom vlasniku preduzeća za pomoć u izmirivanju obaveza za radnike koji su trebali da se penzionišu. Međutim, Vlada se oglušila na njihove zahtjeve za pomoć. Šarić je za medije izjavio da od Vlade HNK nisu dobili ni jednu marku.
Sud BiH je 2016. godine nepravosnažno oslobodio Marića i ostale optužene po svim tačkama optužnice. Tužiteljki Jasmini Gafić je prilikom izricanja presude pozlilo. Apelaciono vijeće Suda BiH je 2017. godine pravosnažno potvrdilo raniju presudu i oslobodilo optužbi Marića i ostale optužene.
„Vijeće nije moglo izvesti nesumnjiv zaključak da je riječ o novcu koji su optuženi, kako to tvrdi tužilaštvo, prethodno iznijeli iz društva, da bi tako stečen novac dalje upotrijebili u privrednom poslovanju kroz društvo“, navodi se u presudi.
U stečajnom postupku koji je pokrenulo bivše rukovodstvo, od 2010. godine do danas su se promijenila četiri upravnika.
Stečajni upravnik Šarić koji je već 10 godina u „Granitu“ kaže da firma danas radi punim kapacitetom i da zapošljava oko 190 radnika.
Na aukciji za prodaju cjelokupne imovine održanoj početkom 2023, za najboljeg ponuđača izabrana je kompanija „Lake“. Ona je ponudila da kupi cjelokupnu imovinu „Granita“ u iznosu od 20,5 miliona KM.
„Potpisali smo predugovor koji će stupiti na snagu kada „Granit“ dobije dozvolu za eksploataciju“, kaže za CAPITAL stečajni upravnik Abid Šarić.
Vlasnik preduzeća „Lake“ Nedžad Bubica uhapšen je u akciji SIPA-e kodnog naziva „Urban“, ali je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu nakon procesa koji je trajao pet godina oslobođen svih optužbi.
Jablanički granit ugrađen je na nekim od najpoznatijih kulturnih spomenika u regionu:
- „Spomenik neznanom junaku na Avali“ (Srbija)
- Njegošev mauzolej na Lovćenu (Crna Gora)
- „Trg bana Jelačića”, “Trg Burze” i “Trg Austrije” u Zagrebu (Hrvatska)
I danas su ove tri zemlje najveći kupci jablaničkog blaga.
CAPITAL: Boris Mrkela