– U BiH i dalje dominira osiguranje od autoodgovornosti
– Panić: Pet godina nakon poplava uspjeli smo obnoviti tek 50 odsto pogona
– Kukić: Imovina preduzeća bila osigurana, brzo smo sanirali štetu od poplava
SARAJEVO, BANJALUKA – “Od štete koju smo pretrpjeli u poplavama 2014. godine oporavljali smo se dvije godine. Tada nismo bili osigurani i morali smo da se suočimo sa nastalom situacijom i pronađemo način da ponovo stanemo na noge. Nakon toga odlučili smo da osiguramo imovinu firme”, kažu u banjalučkoj firmi “Exclusive lingerie”.
Ovo je jedan od rijetkih primjera domaćih firmi koje su shvatile važnost osiguranja imovine nakon katastrofalnih poplava koje su prije pet godine u BiH načinile štetu od četiri milijarde maraka.
Da je svijest o potrebi osiguranja u BiH i dalje na niskom nivou, pokazuje i podatak da je uplaćena premija za osiguranje imovine od požara i prirodnih nepogoda u 2018. u odnosu na 2014. godinu porasla za svega 1,5 miliona KM. Pored malog rasta ove premije, zabilježen je i pad premije za ostala osiguranja imovine.
Od ukupno 19 vrsta osiguranja u BiH, čak 50 odsto premije se odnosi na zakonski obavezno osiguranje od autoodgovornosti.
Slab rast premije za osiguranje imovine
Prema podacima Agencije za osiguranje BiH u 2014. godini ukupna premija društava iznosila je 562 miliona, dok za 2018. godinu iznosi 713 miliona KM.
Ako se pogledaju podaci o premiji za osiguranje od požara i elementarnih nepogoda, rast je mnogo manji i iznosi oko 1,5 miliona KM. U 2014. godini premija za ovu vrstu osiguranja iznosila je 27,9 miliona, a četiri godine kasnije 29,4 miliona KM.
Rast nije ostvarila premija za ostala osiguranja imovine. U 2014. godini ona je iznosila 28,8 miliona, a u prošloj godini iznosila je 25,2 miliona KM.
U imovinska osiguranja spada i kasko, ali i pored toga rast ovih premija je zanemariv.
Za rast ukupne premije u najvećem dijelu zaslužno je osiguranje od autoodgovornosti. Premija po ovom osnovu u 2014. godini iznosila je 268,4 miliona, a lani 362,6 miliona KM. Ovo osiguranje je zakonski obavezno, pa je sa rastom broja vozila u BiH logičan i rast premije.
Spas privrede putem osiguranja imovine
Za razliku od svjetskih kompanija u kojima se osiguranje imovine podrazumijeva, u domaćim privrednim društvima to nije slučaj.
Među rijetkim firmama u BiH koje su nakon poplava sanirali štete uz pomoć osiguranja najviše je onih koje su u stranom vlasništvu – „Coca-Cola“ Hadžići, „Austrotherm“ Šamac, „SHP Celex“ Banjaluka, „Natron-Hayat“ Maglaj…
Onim privrednim društvima koja su bila osigurana isplaćena šteta kretala se od par hiljada, pa do čak 80 miliona KM.
Jedno od domaćih preduzeća koje je pretrpjelo štetu u poplavama je i „Termo Klima“ iz Laktaša kojoj su bila poplavljena skladišta s robom.
Maša Kukić iz te firme ističe da je preduzeće imalo osiguranje, te da su nakon poplava brzo sanirali štetu.
„Nismo nadoknadili štetu u potpunosti, ali osiguranje nam je značilo i pomoglo da saniramo štetu. Bila su nam poplavljena skladišta sa robom i mašinama u Trnu i Velikom Blašku. Uspjeli smo relativno brzo da se oporavimo“, istakla je Kukićeva za portal CAPITAL.
Za razliku od ovog preduzeća banjalučka kompanija „Exclusive lingerie“ nije imala osiguranje, ali izvukli su pouku i tu grešku nisu ponovili.
Tehnički direktor zadužen za razvoj i proizvodnju u toj kompaniji Boris Tolimir kaže da je šteta od poplava u firmi „Exclusive lingerie“ iznosila oko 500.000 KM.
„Period oporavka od poplave trajao je oko dvije godine, jer se poslovanje krenulo stabilizovati tek u 2015. godini, da bi u 2016. godini dostigli puni proizvodni i prodajni kapacitet. Nismo imali osiguranjem pokriven dio “poplava/bujica” kako se to navodi u klauzuli osiguravajućih društava“, istakao je Tolimir.
Dodao je da je osiguranje jedan od načina na koji privredna društva mogu da osiguraju pokretnu i nepokretnu imovinu, te da su tako i u „Exclusive lingerie“ nakon poplava proširili svoje polise osiguranja.
„Na taj način smo osigurali imovinu kompanije od što većeg broja rizika“, naglasio je Tolimir.
Dobojsko tekstilno preduzeće „Premier“ ni pet godina nakon poplava nije uspjelo da se oporavi. Njihova imovina nije bila osigurana, a vlasnica firme Rankica Panić kaže da još nemaju osiguranje zbog finansijskih poteškoća sa kojima se suočavaju.
„Šteta je bila ogromna. Nakon toga sam razmišljala da osiguram imovinu, ali to nisam uradila, jer se još oporavljamo i proći će više godina dok skroz ne stanemo na noge. Uspjeli smo obnoviti tek 50 odsto pogona, a ostatak mašina i opreme još nismo u mogućnosti da nabavimo. Poslije poplave smo krenuli od nule. Osiguranje je prioritet, ali mi još nismo na tom nivou da smo spremni uložiti novac u to“, naglašava Panićeva.
Ona smatra i da osiguravajuća društva treba da ulože više truda u obrazovanje potrošača. Panićeva kaže da je imala kasko osiguranje za novi automobil, ali joj šteta na poplavljenom automobilu nije priznata jer je u okviru kasko osiguranja morao biti posebno označen rizik od poplave, a ona to nije znala.
„Osiguravajuća društva trebaju jasno objasniti potrošačima šta tačno njihov paket osiguranja podrazumijeva“, naglasila je Panićeva.
Osiguravamo auto od 1.000 KM, ali ne i stan od 100.000 KM
Kao i privrednike, ni građane BiH uništeni domovi i imanja nisu natjerali da više razmišljaju o mogućnosti osiguranja svoje imovine. Uglavnom se osigurava ono što je obavezno, a to su automobili.
Imovina A. J. iz Doboja stradala je u poplavama 2014. godine, ali je još nije osigurala navodeći kao razlog komplikovane procedure, ali i neriješene imovinsko – pravne odnose.
„I za životna osiguranja i za osiguranja imovine komplikovane su procedure, treba više dokumentacije, fotografije objekata, onda ide izlazak radnika osiguranja na teren. Kod nas je problem što vlasnik imovine mora sve to voditi, a znamo da imovina najčešće nije prevedena na djecu, dok se to sve starijim ljudima čini komplikovano. Jasno je da je to vid sigurnosti i nakon poplava uvidjela sam preko kolega i prijatelja, koji su imali osiguranje, da im je to bila značajna pomoć“, istakla je A. J i dodala da poznaje mnoge ljude koji su uzeli osiguranje nakon poplava.
Ona je za CAPITAL istakla i da ljudi nisu dovoljno obrazovani o osiguranju i da su upravo zbog toga mnogi koji su imali polise dobijali malu naknadu štete, jer se nisu na vrijeme javili osiguravajućem društvu.
„Iako su imali osiguranu imovinu, ljudi su spasavali živu glavu i nisu brinuli hoće li fotografisati sve, mada u suštini zadovoljni su oni koji su naplatili štetu iako u svim slučajevima nije potpuno“, kazala je A. J.
Osiguranjem do sigurne penzije
Ni svijest o životnom osiguranju kod građana BiH nije razvijenija. Premija u životnim osiguranjima u BiH u prošloj godini iznosila je 143 miliona KM i u odnosu na pet godina ranije porasla je za oko 29 miliona KM. Ova vrsta osiguranja u ukupnoj premiji učestvuje sa svega oko 20 odsto.
Građani sa kojima smo razgovarali uglavnom su slabo upoznati sa radom osiguravajućih društava i onim što ona nude. Međutim, ima i onih koji već godinama uplaćuju osiguranje i već su osjetili neke pozitivne strane.
Banjalučanka Dušanka S. uplaćuje životno osiguranje više od deset godina. Kaže da je ima više paketa i opcija i ova vrsta osiguranja omogućava i onima koji imaju manja primanja da sigurnije gledaju u budućnost i obezbijede dodatnu penziju.
„U mom slučaju, prihvatanjem polise postala sam jedan od akcionara osiguravajuće kuće i svake godine, prilikom podjele dobiti, dobijem dividendu. Visina tog iznosa zavisi koliko si dugo se uplaćuje premija i kolika se dobit dijeli. Pored toga, ima drugih pogodnosti kao što su popusti i asistencije, pomoć u slučaju bolesti ili povrede“, istakla je Dušanka S.
Popusti u mnogim buticima, salononima ljepote, na benzinskim pumpama, dodaje, samo su još neke od pogodnosti koje ima uz osiguranje.
„Imam i pravo na asistenciju, ako ostanem na putu s automobilom ili ako mi treba majstor u kući za popravke vode, struje, prozora… Ili asistencija za rezervaciju letova, hotela ili drugih usluga. Kada sve sagledam, zaista vrijedi imati životno osiguranje“, istakla je ona.
Durmić: Kupovna moć i svijest građana ključni problemi
Predsjednik Skupštine Udruženja društava za osiguranje RS Milomir Durmić kaže za CAPITAL da se po pitanju osiguranja imovine od rizika poplave, nakon 2014. godine, ništa značajnije nije promijenilo. Ističe da nema interesovanja za tu vrstu osiguranja, te da je godinu dana nakon poplava bila ostvarena i manja premija nego 2014.
„Društva su tada bila pripremila i određene pakete za tu vrstu osiguranja, ali interesovanja jednostavno nije bilo. Naši ljudi vjerovatno razmišljaju da se to desilo jedne godine i da sad neće nekoliko godina, što nije dobro“, rekao je Durimić.
Navodi da osiguranje imovine u prošloj godini ima rast od sedam – osam odsto u odnosu na 2017, ali da to nije dovoljno, jer neobavezne vrste osiguranja još uvijek veoma malo učestvuju u ukupnoj premiji osiguranja.
„I dalje je dominantno osiguranje od autoodgovornosti“, istakao je on.
Kada su u pitanju životna osiguranja, istakao je da su ona rasla i do 15 odsto ranijih godina, dok je prošle godine rast bio ispod deset odsto, što nije dovoljno.
„Dva su faktora veoma bitna zbog kojih su podaci ovakvi. Prvo su finansijske mogućnosti građana, a zatim i svijest i potreba za osiguranjem. Kada se ta dva faktora pomnože, dobijemo ovo što imamo sada. Dakle, osim edukacije i potrebe promocije osiguranja, neophodno da je se poboljša i životni standard građana da bi uopšte počeli razmišljati o osiguranju“, naglasio je Durmić.
I u Agenciji za osiguranje RS kažu da je svijest građana o potrebi osiguranja još uvijek na veoma niskom nivou.
„Iako imovinska osiguranja od 2014. godine bilježe određeni godišnji rast, učešće ove premije u ukupnoj premiji je i dalje nisko i iznosi oko 14,6 odsto i da postoji prostor za razvoj imovinskih osiguranja“, ističu u Agenciji.
Prema podacima Agencije za osiguranje RS lani su isplaćena 73 miliona КM po osnovu odšteta i drugih naknada iz ugovora o osiguranju.
Najviše odštetnih zahtjeva isplaćeno je po osnovu zaključenih ugovora iz vrste osiguranja od odgovornosti za motorna vozila i to 40,3 miliona КM. Slijede isplaćeni odštetni zahtjevi po osnovu zaključenih ugovora iz vrste osiguranja vozila koja se kreću po kopnu osim šinskih vozila (kasko) u iznosu od 11,4 miliona КM. Кorisnicima životnog osiguranja društva iz RS isplatila su 9,6 miliona КM.
Podaci o isplaćenim štetama u 2018. godini za cijelu BiH još se sumiraju. Poznato je da je u prvih šest mjeseci prošle godine taj iznos bio 135 miliona maraka.
S obzirom na to da milijarde maraka štete od poplava nisu uticale da premija za osiguranje imovine značajnije raste, građani i vlasti u BiH moraju više pažnje posvetiti ovom pitanju i edukaciji o značaju osiguranja kako u budućnosti štete ne bi morali da plaćaju iz sopstvenog džepa, već da to čine osiguravajuća društva, kao svuda u svijetu.
CAPITAL: Svjetlana Šurlan
7 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Gradjani BIH su izgubili milijarde Zbog sprege Osiguravajucih Kuca i Vlasti, Jer da su vlasti proglasile elementarnu nepogodu Kada je pola teritorije RS i BIH bilo more osiguravajuce kuce bi morale da ispate stetu svim osiguranim. Sve vrijednosti civilizovanog svijeta pa i ove koje su vezane za osiguranje u BIH prosto ne vaze. Jeftinije je dati Vrhuski na vlasti da podijele 5 Miliona (a vjerovatno i vise) nego ispaltiti preko milijardu stete. Prosta je matematika samo je problem sto nema obraza a za ideale ce uvijek da ginu budale…
Jedan od problema kod osiguranja su začkoljice u definisanju pojmova. Mnogi koji su 2014. imali imovinu osiguranu i od poplava su ostali kratkih rukava jer su onda društva “objasnila” da se poplava odnosi samo na pucanje vodovodne cijevi, ali ne i na bujice, od kojih niko nije bio osiguran niti je to uopšte bilo ponuđeno od strane društava.
Još jedan od problema što društva u osnovni paket osiguranja “uvaljuju” razne gluposti koji se praktično nikad neće desiti ili će imati vrlo ograničen karakter npr. osiguranje od pada letjelice. Ne znam da li je na prostoru cijele bivše SFRJ na naseljeno mjesto pala ijedna letjelica u istoriji avijacije. Osim u ratu, ali od rata ne možete da se osigurate… Ili šteta od demonstracija…a živite u stambenom naselju na periferiji grada i na 5. spratu. Tu vam se nikad neće desiti ni demonstracije ni šteta, ali ne možete da izbjegnete osiguranje od toga.
Ima još mnogo toga što građane “tjera” od osiguranja. Jedan od primjera je da društva sa bankama imaju saradnju i klijentima se prilikom uzimanja kredita promoviše osiguranje u slučaju nezaposlenosti, ali niko vam neće reći niti negdje piše da se tim osiguranjem pokriva max. 6 rata kredita i to pod uslovom da niste svojom krivicom ostali bez posla…
Slično je i sa zdravstvenim osiguranjem, gdje ste osigurani od svih bolesti koje vam se rijetko ili teško mogu desiti, ali od onih “uobičajenih” se ne možete osigurati ili su premije ogromne.
Uopšteno, averzija građana prema osiguranju počiva na tačnoj premisi da društva jedino žele da vas “uvuku” u obavezu plaćanja, a ako se desi osigurani slučaj na sve načine će tražiti neku “caku” zbog koje nećete moći da naplatite osiguranje, još ćete vi ispasti krivi zbog toga jer niste znali ili uradili nešto što vam niko nije rekao da to trebate uraditi niti to igdje piše u ugovoru o osiguranju ili pravilima poslovanja.
Naš najveći problem je što svi osiguranje posmatraju kao nešto od čega treba da se zaradi. Cilj osiguranja svugdje u svijetu jeste da se minimizira rizik, odnosno da se rizik od nastanka nekog gubitka podijeli sa nekim drugim i ne postoji nijedno osiguranje koje pokriva sve moguće rizike koji mogu uzrokovati štetu. Bit osiguranja se ne pokazuje kod malih šteta. Svi mi možemo priuštiti da zamijenimo kvadrat stakla, par komada crijepa sa krova u slučaju oluje ili par kvadrata parketa u slučaju izliva vode. Značaj osiguranja dolazi do izražaja kod velikih šteta kao što je ova poplava. Kolega je imao osiguran stan u Doboju za vrijeme poplava. Stvari su mu bile osigurane od rizika poplave ali ne i sam objekat. Godišnje je plaćao premiju oko 70 KM, a osiguranje plaća od 2000. godine kada je kupio stan. Nakon poplave dobio je oko 25000 KM od osiguranja na ime štete na stvarima+vaučer od države na iznos od 5000 KM. Za navedeni novac je uspio da sanira kompletan stan i da kupi većinu novih stvari. Da nije imao osiguranje sa vaučerom je mogao samo sjediti i plakati. Nakon toga je uključio i dodatne rizike i za objekat i sada plaća oko 150 KM za kompletan paket. Do nastanka štete platio je osiguranju oko 1000 KM a na kraju je dobio 25000 KM. Neko drugi plaća 20 godina i nije imao nikakvu štetu, ali upravo u tome je bit, plaćanjem premije plaćaš miran san. Nakon njegovog iskustva i ja sam osigurao kuću, plaćam godišnje oko 320 KM, ali ne razmišljam da li će biti poplava, da li će pasti 2 metra snijega i slomiti mi krov, da li će mi oluja otkriti krov, da li će neko obiti kuću i slično. Možda ću plaćati 30 godina i nikada neću imati štetu, a možda se sutra desi nešto bude imao štetu od 50000 KM. Svako ima izbor da plaća ili da ne plaća, ali ne treba da se žali ako ne bude plaćao pa mu se desi šteta.
Nisi ti filozof vec agent osiguranja. Tvom nekom drugu osigruranje dobro doslo pa sad sve treba da se osiguramo. Klasicna reklama za osiguranja.
Istina je potpuno suprotna. Bosna i Hercegovina je drzava lopova i prevaranata u svakom mogucem pogledu pa tako i po pitanju osiguravajucih kuca. Kao sto je akcionar primjetio mnoge podvale osiguranja tako isto mnoge nije ni dotakeo.
Npr. Ja sam imao slucaj saobracajne nesrece. Moje auto je bilo osteceno i covjek nije htio da prizna krivicu. Posto je to islo na sud angazovao sam advokata. Morao sam odma da zovem osiguranje drugog vozaca da procjene stetu. Njihova procjena je bila da je steta do maksimum 900 maraka ali su mi stalno tvrdili da je najbolje da
se eto dogovorim sa drugim vozacem da je podijeljena krivica jer sam eto navodno i ja kriv. Istu pricu sam dobio i od policije na uvidjaju. Odma su rekli da sam vozio prebrzo iako sam vozio dosta ispod ogranicenja i da cu zbog toga snositi dio krivice. Cak sam morao da se ubjedjujem sa procjeniteljem za svaki dio koji je ostecen. Jer eto moze biti da je steta nastala od nekog drugog slucaja a ne u toj saobracajnoj nesreci.
Posto odlicno poznajem saobracajne propise znao sam da nisam kriv ni 1% i odgovorio im da ce vjestak masinske struke na sudu reci sta je osteceno i koliko sta vrijedi. Prema meni su nakon toga imali jako uljudan stav. Procjenitelj se nije udostojio da kaze ni dovidjenja kada je odlazio. Kao da mu smrtni neprijatelj.
Kada sam podigao zapisnik i pogledao skicu vidio sam da je policija uradila skicu jako profesionalno i bez ijedne greske. I za divno cudo tragovi kocenja kazu da sam zaista vozio daleko ispod ogranicenja. Znaci bukvalno su napisali sve kao sto je zaista i bilo.
A onda je stigla ponuda od osiguranja gdje pise da je steta na mom autu 800 maraka. Kada sam to odbio osiguranje je ponudilo 1000. Nakon toga je stigao nalaz sudskog vjestaka gdje pise da je steta 2750 maraka. Poslije toga su ponudili 2200 i to sam prihvatio da se ne razvlacimo po sudu. (advokat je od toga uzeo sebi 200)
U svom komentaru kazes tvoj drug eto dobro prosao. Moj drug je imao saobracajku i kod njega je vise stete bilo nego kod mene ali njemu su ponudili 700 i on je bio naivan i prihvatio to.
Znaci da osiguranja sisaju sve od reda ko god bude dovoljno naivan da sa njima prica bez advokata. ZNACI DA STE PREVARANTI!!!
Znam covjek kome je pukla cijev i poplavila stan i objasnjenje je da se osiguranje odnosi na bujicu(5 sprat zgrade). A drugome je isto osiguranje reklo da se poplava odnosi na pucanje instalacija kada ga je poplavio vrbas. U pitanju potpuno identicni ugovori.
Da niste lopovi mnogi bi se osigurali
postoji li ikakv projekat finansijskog opismenjavanja stanovništva, jedino tako se može napredovati u podizanju svijesti
Treba edukovati korisnike osiguranja i vlasnike imovine ali se postavlja pitanje: ko to treba da uradi? Logično bi bilo da to urade agenti osiguranja osiguravajućih društava. Međutim, tim agentima je najsigurnija premija obaveznog osiguranja i sa ostalim neće da se bave. Drugi problem je što danas definitivno mena agenata niti menadžera u osiguranju koji mogu da procijene rizike koji prijete osiguranicima i da objektivno naprave ponudu osiguranja. Osnovni cilj je da se naplati provizija od 30-35% od premije a kad nastane šteta onda ugovor ne vrijedi zbog sitnih slova ispodd potpisa.
Treba smisliti drugi način da se sačuva imovina jer to osiguravajuća društva očigledno ne mogu, o ovom se priča svake godine oko završnih računa i tako 20 godina unazad (i unapred će se pričati isto). Ovakvo osiguranje koje imamo danas je samo za auto odgovornost.
Nije problem što je osnovni cilj osiguravajućih društava maksimizacija profita, nego je problem način na koji pokušavaju da ga ostvare. Njima ustvari i nisu potrebni finansijski pismeni klijenti koje ne mogu “zavrtati”, već upravo neuko stanovništvo kojima mogu prodavati m*** pod bubrege.
Ako se nekome desi osigurani slučaj, posljednje što vam tada treba jeste da se “natežete” sa osiguranjem, da se pogađate kao na pijaci ili da vam traže “dlaku u jajetu” i nejasne dijelove ugovora tumače po svojoj volji, samo da vam ne isplate štetu.
Dok god su agentima i direktorima bitnije ogromne plate i bonusi nego stvarno osiguranje klijenata, neće biti napravljen bilo kakav ozbiljan napredak.
U prethodnim postovima je naveden samo dio problema koje klijenti mogu imati sa osiguravajućim kućama, a nažalost ima ih puno više.