BEOGRAD, U Srbiji je prisutna genetski modifikovana hrana /GMO/, iako je zvanično zabranjena, a proizvodi sa sirovinama kojima su izmijenjeni geni prodaju se bez oznaka i upozorenja.
Osim toga, u Srbiji postoji 5.000 hektara zasada genetiski modifikovane soje, a hrana napravljena od GMO stiže i iz uvoza, iz zemalja u kojima nije obavezno da se to istakne na deklaraciji.
Šef katedre za agroekonomiju Poljoprivrednog fakuteta Miladin Ševarlić rekao je za “Blic” da je najveći problem što se ne zna gdje GMO soja sa srpskih njiva završava i da niko sa sigurnošću ne može da kaže da GMO ne postoji i kod drugih kultura.
“Pretpostavljamo da završava na privatnim gazdinstvima ili u malim mješanama stočne hrane”, naveo je Ševarlić, dodajući da ne može ni da negira, niti da potvrdi da se u Srbiji prodaju namirnice od GMO.
Ševarlić kaže da su najproblematičniji u tom pogledu meso i mlijeko, koje se uvozi u Srbiju iz zemalja kojima je dozvoljeno korišćenje GMO u ishrani stoke.
On dodaje da velike količine mesa dolaze u Srbiju iz Brazila i Argentine, a građani piju i velike količine gaziranih napitaka bez šećera koji se često zaslađuju sladom od kukuruza koji je prošao proces genetskog inženjeringa.
“Sumnju podgrijavaju primjeri kao što je onaj da kilogram najlošije kategorije živine bude skuplji nego kilogram nekih pilećih proizvoda”, naveo je Ševarlić, dodajući da gotovo 90 odsto sirovina stiže iz inostranstva.
Osim Argentine i Brazila, države u kojima ne postoji obaveza da se označi GMO su SAD i Kanada, a među najvećim proizvođačima GMO hrane je Kina, dok su proizvodi za koje se najviše sumnja da su GMO porijekla soja, kukuruz, krompir, paradajz, luk i pasulj.
Srbija je 2009. godine donijela zakon o GMO, koji je restriktivan i zabranjuje njihovu proizvodnju i promet u komercijalne svrhe.