Ekonomski analitičari zakazali u krizi

PODGORICA, Ekonomija nije nekakva čarolija: konačno, kada bi ekonomisti zaista poznavali sva pravila tržišta, onda bi svi bili bogataši. A u ovim previranjima se čini i da su ekonomski “stručnjaci” – samo još pogoršali stanje. Dokle zaista dopire njihovo znanje?
U posljednje vrijeme se i obični građani muče s čitavim nizom pitanja iz ekonomije. Kako da se riješi finansijska i kriza dugova? Treba li Grčka da napusti zonu evra? Čeka li nas hiperinflacija? Upravo zbog tog zanimanja građana, svakog dana se čuju i mišljenja ekonomskih stručnjaka – ali jedva da ta mišljenja ikome pomažu.
U svakom slučaju, čini se da se polako opraštamo i od osnovnih postulata ekonomije, na primjer o tržištu koje će se samo izliječiti. Konačno, i Adam Smit je još davno, u svom tekstu o samoregulaciji tržišta to uslovio cjelovitim uvidom u čitavu ponudu i potražnju – što je u današnjoj globalnoj ekonomiji gotovo nemoguć zadatak.
Ali i vodeći ekonomisti, poput Tomasa Straubara koji je na čelu Hamburškog instituta za svjetsku ekonomiju HWWI, postali su svjesni granica svoga znanja.
“Možda je to najvažnija poruka mojih razmišljanja: da u ekonomiji nema apsolutno važećih zakona koji se mogu lako i jednostavno primijeniti kao što je to možda u fizici.”
Problem je i što se ekonomskim stručnjacima postavljaju i pitanja na koja oni – zapravo – ne mogu dati odgovor: da li bi sa evrom bilo sve u redu ako bi Grčka vratila drahmu? Straubar ukazuje kako je ekonomska nauka izvrsna u utvrđivanju činjeničnog stanja i posedica pojedinih poslovnih odluka: kako će se to odraziti na tržište, koje su prednosti, koji su nedostaci, koliki su troškovi, a kolika se dobit može očekivati.
Ali kad se postavi pitanje vrednovanja podataka dobijenih takvom analizom, njemački profesor smatra da se to brzo pretvara “u pitanje vjerovanja koje više nema nikakve veze s nekakvom ‘trijeznom, naučnom i opštevažećom’ analizom”. Utoliko ekonomski stručnjak iz Hamburga ima samo jedan savjet svojim kolegama: bilo bi im bolje da paze šta govore prije nego što počnu da djele jednostavna rješenja za izuzetno složene probleme. Upravo dok vlada ovakva napetost nipošto nije pametno dijeliti recepte kako da se jednim potezom riješi problem evra. Svim stručnjacima bi bilo bolje da ukažu koje mogućnosti su uopšte moguće – i da se onda političarima ostavi mogućnost da donesu odluku.
Ekonomista i berzanski špekulant Maks Ote je još oštriji u svojoj kritici vladajućih ekonomskih dogmi. On je još 2006. objavio knjigu koju je naslovio “Dolazi slom” i uvjeren je kako su događaji potvrdili sva njegova predviđanja.

A kada je riječ o ekonomskim stručnjacima, on tvrdi:
“Trenutno se čini da su ekonomisti prije svega samo još doprinijeli zbrci. Nisu pravovremeno upozorili da će nastupiti kriza, a sad dobijamo samo čitavo mnoštvo protivriječnih procjena i prijedloga za rješenje. Utoliko se može reći da ekonomski stručnjaci samo još zaoštravaju i pogoršavaju krizu u kojoj se nalazimo.”
Jer ekonomska nauka je definitivno došla do svojih granica pred pitanjem kako će se različiti ljudi ponašati u različitim situacijama i izazovima gdje onda više ne pomažu nikakvi matematički modeli. Zapravo, već dugo vremena postoji i težnja nekih ekonomista da tu ljudsku djelatnost – raditi i zarađivati – onda i proučavaju u ljudskim i društvenim okvirima, dakle uz pomoć sociologije, psihologije i čak filozofije i istorije. Ali ta grana ekonomije je do sada bila u dubokoj sjeni iza glavnog stremljenja ekonomske nauke koja se posve pouzdala u čarobno svojstvo slobodnog tržišta.
Maks Ote je zapravo pesimističan: on ne vjeruje da će i ova kriza podstaći ekonomsku nauku da krene nekim novim putem, niti da će ekonomski stručnjaci izvući neku pouku iz dosadašnjih grešaka u ophođenju s dužničkom krizom.
“U osnovi, morali bi doći do zaključka kako je čitava njihova nauka postavljena na krivim načelima”, konstatuje Ote.
On još jednom upozorava kako se u realnoj ekonomiji uvijek radi o društvenim procesima, o neravnotežama i na kraju o strukturama moći. Za etablirane ekonomiste glavno načelo glasi kako će se tržište samo regulisati, “ali takvo tržište uopše ne postoji”, upozorava Ote.
“Ima vrlo mnogo različitih tržišta, koja različito funkcionišu i ponašaju se na različite načine. To se mora uvrstiti u razmišljanja o ekonomskim tokovima, ali još ne vidim da to iko pokušava.”    Bankar.me