BANJA LUKA – Neizmirene obaveze Fonda zdravstvenog osiguranja RS prema dijaliznim centrima u Srpskoj u prvih šest mjeseci ove godine skočile su za deset miliona maraka u odnosu na isti period lani, te su dostigle 70 miliona KM.
Potvrdili su to u Fondu, gdje kažu da je riječ o obavezama koje pruža privatni partner “Fresenius Medical Care” i Internacionalni dijaliza centar u okviru osam dijaliznih centara. Glavni razlog što su porasle sve te obaveze jeste, kako objašnjavaju, nedovoljan priliv novca.
– Na nedovoljno ostvarenje prihoda prvenstveno utiče neredovna uplata doprinosa za zdravstveno osiguranje, kao i izrazito loša struktura osiguranika, gdje zaposleni iz čijih se doprinosa finansira gotovo kompletan zdravstveni sistem čine tek nešto više od trećine osiguranika – kažu u Fondu.
Takođe, na rast neizmirenih obaveza uticalo je i povećanje pruženih usluga, odnosno broj dijaliziranih pacijenata.
– U ovoj godini usluge dijalize koristi 1.036 osiguranika, što je nešto veći broj u odnosu na 2016. godinu – ističu u Fondu i napominju da je najvažnije to što se uprkos dugu ipak nikada nije dovelo u pitanje pružanje usluga dijalize pacijentima.
Predsjednik Udruženja dijaliziranih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika regije Doboj Željko Ristić već 13 godina ide četiri puta sedmično na dijalizu. On kaže da u dobojski dijalizni centar dolazi oko 130 pacijenata, od kojih nisu svi iz ovog grada, već stižu i iz Dervente, Teslića, Stanara i Petrova.
– Nemamo trenutno problema sa pružanjem dijaliznih usluga. Ipak, plašim se da će uskoro morati zatvoriti ovaj dobojski dijalizni centar zbog svih tih dugova i da ćemo tada svi ići u Laktaše – ističe Ristić.
Prema njegovim riječima, pacijenti kojima je neophodna dijaliza susreću se sa raznim problemima. Među najvećima od svih tih muka jeste to što su, kako tvrdi, jedini u svijetu kojima nije priznat status invalida.
– Naša invalidnost je samo na papiru i od toga nemamo nijednu marku. Tu je i problem u vezi s transplantacijom, koja je kod nas moguća jedino sa srodnika – kazao je Ristić.
On je naglasio da ovdašnji ljekari zagovaraju da je bolja dijaliza od transplantacije, iako njegova samo jedna dijaliza košta 115 evra, a sedmično su mu, podsjeća, potrebne četiri.
U Prijedoru je hroničnim programom dijalize obuhvaćeno oko 80 pacijenata. Najmlađi pacijent ima tridesetak godina, a najstariji 94. Većina pacijenata usluge dijalize koristi tri puta sedmično, neki od njih su na ovom programu i više od decenije, a svima njima zajedno život zavisi od tih aparata.
Načelnik Dijaliznog centra u Prijedoru dr Ljubo Vuković ističe da oni nemaju nikakve informacije o finansijama, odnosno dugovanjima za dijalizu, te da im je u prvom planu briga za pacijente.
– Nije mi jasno da tog duga uopšte može biti za ovu vrstu terapije, budući da se time direktno ugrožavaju životi oboljelih – rekao je jedan Prijedorčanin, koji redovno dovodi svog rođaka na dijalizu