BEOGRAD, Vlada je donijela uredbu po kojoj privatizovana preduzeća koja imaju probleme sa likvidnošću, a redovno isplaćuju zarade, dugove mogu da zamjene u državni kapital.
To praktično znači da firma ne plaća struju mjesecima, dug raste, a ipak umjesto tužbe i naplate, neplatiša dobije novog vlasnika u liku Elektroprivrede Srbije. Taj proces je sasvim moguć pod određenim uslovima i stručno se definiše kao “konverzija duga u vlasništvo“.
Upravo po tom osnovu, odlukom Vlade, EPS je postao djelimični vlasnik medijske kuće Politika, tekstilnog kombinata Raška, a uskoro možda i RTB-a Bor.
“Mislim da je to pogubno za Elektroprivredu Srbije. Time se umrtvljuju sredstva koja smo trebali da uberemo od prodate električne energije. Šta vi radite sa tim preduzećima? Za sada ništa, zaista nemamo strategiju šta bismo radili sa tim vlasničkim udelom“, objašnjava direktor Direkcije za distribuciju električne energije Životije Jovanović.
Sa druge strane, u Srbijagasu izgleda nemaju problema sa različitim djelatnostima i upravljanjem, jer su samostalno kupili dio vlasništva u osiguranju i informatici, a konverzijom duga vlasnički su prisutni u proizvodnji vještačkog đubriva u pančevačkoj Azotari, ali i izradi staklene ambalaže, što je posao paraćinske fabrike stakla. Osnovna djelatnost im je, da podsjetimo, uvoz i distribucija gasa.
“Sva kreditna zaduženja i ostalo ići će na račun srpske fabrike stakla. Radi se o tržišnim projektima zasnovanim na tržišnim idejama i tržišnim potencijalima, sa idejom da se svako radno mesto u fabrici stakla sačuva, a da se osposobi proizvodnja koja će biti profitabilna“, kaže direktor Srbijagasa Dušan Bajatović.
Privreda u Srbiji EPS-u duguje preko 20 milijardi dinara i koliko bi to moglo biti novog vlasničkog udjela, za sada se ne zna precizno.
Dio ekonomista smatra da bi masovna konverzija bila loše rješenje, ali i da je u nekim slučajevima, kada se bira između stečaja i konverzije, taj princip dobra mjera.
“Da li je pametno konvertovati neka potraživanja, pametno je ako iza toga stoji jasna strategija. Država je u ovom slučaju Politike, ako ne želi da utiče na vlasništvo na dugi rok da to konvertuje i to proda“, navodi ekonomista Svjetske banke Dušan Vujović.
“Mislim da država treba polako da se povlači iz regulacije i davanja. Ona treba da stvori zakonski okvir a mi ćemo sami rešavati probleme koje imamo“, ističe predsjednik kompanije Metalac Dragoljub Vukadinović.
Ono oko čega su svi saglasni, jeste činjenica da naplata duga kod nas traje predugo. Naime, prema podacima Svjetske banke, da bi se u Srbiji naplatila sporna potraživanja po osnovu komercijalnih ugovora, potrebno je u prosjeku čekati 635 dana i proći 36 različitih procedura, na koje se potroši čak 28 odsto vrijednosti duga. B92
