BEOGRAD, Šta sve Srbija ima u Beogradu, Leskovcu, Novom Sadu ili Nišu i koliki se prihod ostvaruje godišnje od te imovine nadležnima nije poznato. Zapravo, država još nema ni kompletnu evidenciju nekretnina, čiji je vlasnik, a još manje zna njihovu tržišnu vrijednost. Za neke segmente imovine, prema grubim procjenama “popisano” je između 80 i 90 odsto nepokretnosti.
Tako je do sada u Srbiji evidentirano 13.369 državnih poslovnih zgrada ukupne površine 350 hektara 16 ari i 49 kvadrata. Na listi je i 18.598 službenih zdanja površine 437 hektara 56 ari i 63 kvadrata, kao i 18.720 stambenih zgrada – 1.621 hektar, 37 ari i 28 kvadrata.
Prema Zakonu o sredstvima u svojini Republike iz 1996. godine, kada je imovina lokalnih samouprava postala državna, svi korisnici su bili u obavezi da nekretnine prijave Republičkoj direkciji za imovinu. Naravno, ne samo opštine, već i javna preduzeća i svi ostali korisnici. Zakonsko rješenje i prateća uredba, koja je propisala obrasce za evidentiranje i utvrđivanje vrijednosti te imovine, daleko su bile od idealnog. Takođe, blaga kaznena politika, kada je dinar iz godine u godinu obezvrjeđivan, nije bila nikakav mehanizam da korisnike natjera da prijave državnu imovinu.
– Sve su to problemi, koji su uslovili da Republička direkcija za imovinu, do danas nije mogla da uradi stopostotnu evidenciju – kaže za “Novosti” Srba Panić, pomoćnik direktora Direkcije. – Takođe, unazad dvije-tri godine otvoreno se priča o novom zakonu o imovini lokalne samouprave. Novim propisima, lokalnim samoupravama trebalo bi da bude vraćena imovina u svojinu, te tako nisu ni motivisane da prijave ono što koriste. U nekoliko navrata javnim oglasima, pismima, tražili smo od korisnika da nam dostave precizne podatke. Prošlog ljeta smo predložili i Vlada je na naš zahtjev donijela zaključak, kojim je obavezala sve korisnike na detaljno prijavljivanje imovine Direkciji. Odziv je bio dobar, ali podaci još nisu kompletni.
Krajem prošle godine Svjetska banka je odobrila donaciju u iznosu od 300.000 dolara, da Srbija pronađe sistem, metodologiju i način preciznog utvrđivanja cjelokupne državne imovine i njene vrijednosti.
– U toku je postupak za izbor konsultanta, koji će sa stručnjacima Direkcije prvo snimiti postojeće stanje – navodi Panić. – Osim evidentiranja postoji i objektivan problem utvrđivanja vrijednosti državne imovine. Sve ono što je do sada rađeno bile su knjigovodstvene vrijednosti, koje se iz dana u dan smanjuju imajući u vidu ekonomsku kategoriju amortizacije. Međutim, država treba u svakom trenutku da zna tržišnu vrijednost svojih nepokretnosti. Kada se neka državna nekretnina otuđuje, a zakon nas obavezuje da to bude po tržišnim uslovima, mehanizam, koji se trenutno koristi je procjena Poreske uprave. Ta procjena se radi po principu analogije. Nama je, međutim, potrebna formula da bi u svakom trenutku približno mogli da odredimo tržišnu vrijednost, koja i te kako zanima i kreditore, koji Srbiji odobravaju zajmove.
Privatno vlasništvo
Ne računajući zakupce poslovnog prostora i lokala, malo je građana koji koriste državnu imovinu. Jer, državni stambeni fond je devedesetih godina mahom prešao u privatno vlasništvo, pošto je nosiocima stanarskog prava bio omogućen otkup.
Prihod
Centralizovani podaci prihoda ostvarenih od različitih načina raspolaganja državnom imovinom ne postoje. Prihod od otuđenja državne imovine ide u republički budžet. Drugi oblici raspolaganja, poput izdavanja u zakup, jesu u nadležnosti lokalnih samouprava, kojima ide i zarada. Novosti