MIČIGEN, Mnogi problemi s kojima se firme suočavaju posljedica su nekih spoljnih uzroka, poput finansijske krize ili elementarne nepogode, te na njih vođstvo firme ne može imati previše uticaja.
S druge strane, loše poslovne odluke, nepostojanje strategije te pogrešno procijenjeni zahtjevi korisnika, stvari su na koje vođstvo firme itekako može uticati. Upravo se u tom segmentu izdvaja dobar menadžer, odnosno onaj koji zna kako izbjeći poslovnu krizu.
Nedavno objavljeno istraživanje Ketlin Satklif sa Univerziteta u Mičigenu i Marlis K. Kristijanson s Rotman škole menadžmenta razrađuje ponašanje onog vođstva firme koji su najbolji u predviđanjima i popravljanjima katastrofa, prenosi Business Insider.
Njihove dvije glavne karakteristike su proaktivnost i reaktivnost. Takođe, navode autorke istraživanja, menadžeri često gube previše vremena reagujući na posljedice i ne obraćaju pažnju na male probleme koji bi mogli postati veliki problemi u budućnosti. Međutim, skretanje pažnje na male probleme nije dovoljno.
Menadžeri, kako navode Satklif i Kristijanson, moraju biti svjesni ne samo lako uočljivih problema, već i onih koji će se vjerovatno ignorisati.
Takođe, važno je razviti mrežu zaposlenih koji se neće ustručavati da upozore na određene probleme. Razlog zbog kojeg je upravo identifikacija malih problema važna leži u činjenici da je njihovo uočavanje, kao i prosljeđivanje detalja koji ih se tiču, najčešće znak većeg problema koji tek dolazi.
Upravo dobro organizovane i odgovorne firme uočavaju i rješavaju problem brzo, dok se još nije jače razvio. Način, međutim, na koji se takva organizacija unutar firme gradi je kontinuirano praćenje problema, izbjegavanje njihovog uopštavanja te pronalaženje stručnjaka za svako područje, prenosi Poslovni.hr.
Autorke istraživanja upozoravaju kako konstantno praćenje i uočavanje problema, kao i posljedično, prava reakcija na njih, može biti izuzetno teško. Razlog pronalaze u činjenici da na neočekivane probleme mnoge firme i njihovo vođstvo gledaju kao na prijetnju, a što opet dovodi do njihovog zatvaranja, što onemogućava pojedince da iznesu svoje viđenje problema.
“Kontinuirano uočavanje problema zahtijeva sumnju”, navode autorke.
Problem čak postaje veći kad vođstvo firme problem pokušava da riješi samostalno. Kako ističu autorke istraživanja, rješenje određenog problema grupa će pronaći za duplo manje vremena nego što bi to trebalo pojedincu.
“Firme su često velike i neorganizovane, a i svaki pojedinac ima svoje viđenje problema. U organizacijama u kojima je komunikacija loša veća je vjerovatnoća za izbijanje krize, jer ljudi informacije, koje najčešće ne razumiju, preuveličavaju”, kaže se u istraživanju koje prenosi Business Insider.
Satklif i Kristijanson zaključuju da dvosmislenost, kao i problemi doslovno rastu u izolaciji, a ne mogu biti riješeni samo mnoštvom informacija.
“Brzo uočavanje problema zahtijeva izgradnju kontinuirane komunikacije i interakcije unutar preduzeća”, ističu one.
