Direktor Banjalučke pivare: “Frustriran sam sporim napretkom”

U intervjuu direktor Banjalucke pivare Nick Penny objašnjava zašto nisu ostvarili planirani uspjeh.

Krajem 2005. godine kompanija „Altima Partners LLP“ iz Londona u ime „Fonda Altima Global Special Situations, Ltd“, kupila je 53,81 odsto državnog kapitala u AD „Banjalučka pivara“ po cijeni od 23 miliona KM.
Nakon potpisivanja ugovora, predstavnici „Altime“ istakli su da im je cilj da od nektar piva naprave vrhunski brend, da bi “Banjalučka pivara” postala vodeći proizvođač i distributer piva u BiH.
„Nakon prodaje Banjalučke pivare više neće ništa biti isto“, istaknuto je nakon potpisivanja ugovora o prodaji 53,81 odsto akcija u tom preduzeću.
Nakon samo godinu dana vidjelo se da planovi i očekivanja predstavnika londonske kompanije neće biti lako ostvariva. Dapače, preduzeće je zapalo u krizu.
Prema finansijskim izvještajima o poslovanju Banjalučke pivare, preduzeće je fiskalnu 2006. godinu završilo sa 11.227.836 KM gubitka, baš kao i godinu ranije. Negativan trend poslovanja nastavljen je i u prvih šest mjeseci ove godine – preduzeće je poslovalo sa gubitkom od 6,16 miliona maraka.
Generalni direktor Banjalučke pivare Nick Penny ističe da su negativni poslovni rezultati posljedica postojanja nelojalne konkurencije, te prekomjernog i nekontrolisanog uvoza piva u BiH.
„S obzirom na sve naše investicije u preduzeće, te poboljšanja koja su učinjena u proizvodnji piva, očekivali smo da će doći do pozitivnih efekata u poslovanju preduzeća. Da smo u proteklom periodu učinili mnogo, govori i međunarodni certifikat za kvalitet, koji smo u proljeće ove godine dobili od Briselskog instituta. Postavlja se onda sasvim logično pitanje: Zašto se onda Banjalučka pivara nije oporavila na način koji su svi očekivali. Jednostavno postoje ogromni pritisci multinacionalnih kompanija koje na bh. tržište piva plasiraju ogromne količine tog napitka. One nam jednostavno onemogućavaju normalan rad i blokiraju u daljnjem razvoju. Navešću samo jedan podatak. ‘InBev’, kompanija koja ne proizvodi nijednu litra piva u BiH, koja u BiH nije investirala nijednu marku, najveći je prodavač piva na prostoru BiH“, kaže Penny u intervjuu za „Novi Reporter“.
Prvi čovjek Banjalučke pivare ističe da sadašnja trgovinska politika veoma negativno utiče na proizvodnju domaćeg piva. Banjalučka pivara uvozi većinu svojih sirovina i plaća carine na uvezene sirovine. S druge strane, inostrane kompanije u BiH uvoze pivo po nultoj carinskoj stopi. „Imamo situaciju u kojoj se pet malih i nezavisnih bh. proizvođača piva tržišno takmiči sa velikim multinacionalnim kompanijama kao što su to ‘Karlsberg’, ‘InBev’ ili ‘Hajneken’. Riječ je o nepravednoj utakmici, jer nam je čitavo vrijeme jedna ruka vezana na leđima“, istakao je Penny.
U nastavku intervjua Penny je govorio i o inicijativi pet bh. pivara za zaštitom domaće proizvodnje, prijedlozima sa kojima će se ići pred bh. vlasti te primjerima kako su neke druge zemlje zaštitile svoju pivarsku industriju.

Novi Reporter: Zbog krize u kojoj se nalazi domaća industrija piva, svih pet bh. proizvođača piva složilo se sa inicijativom Banjalučke pivare o potrebi preduzimanja koraka koji bi trebalo da dovedu do prevencije potpunog uništenja domaće proizvodnje piva u BiH. Planirali ste da uz pomoć Briselskog advokatskog tima bh. vlastima iznesete određene prijedloge o hitnim mjerama zaštite domaće proizvodnje. Šta konkretno sadrže ti prijedlozi?
Penny: Kada sam došao u Banjalučku pivaru i zajedno sa ostatkom ekipe preuzeo upravljanje preduzećem, veoma sam se iznenadio kada sam uvidio da ne postoje propisi koji bi ograničili uvoz piva u BiH i carinske tarife na uvezeno pivo. Greška je napravljena 2002. godine, kada su preko noći sklonjene sve zaštitne mjere i pivarska industrija ostavljena da potone.
Tako, danas imamo situaciju da preko 55 odsto tržišta piva u BiH čine uvozna piva. Počeo sam malo istraživati, te sam svoju pažnju usmjerio na zemlje – države koje prolaze proces prije pridruživanja EU, a u kojima je situacija slična ovoj u BiH. Moje istraživanje pokazalo je da su u svakoj od tih zemalja, kada je u pitanju tržište piva, imali zaštitne mjere. One su bile na snazi sve do trenutka njihovog uključenja i punog članstva u EU. Rezultat zaštitnih mjera bio je više nego vidljiv: industrije piva u tim zemljama snažno su se razvile i kao takve one su privukle dosta inostranih investicija.
Države koje su primijenile zaštitne mjere u Evropsku uniju su ušle sa razvijenom i konkurentnom pivarskom industrijom.
BiH ne bi trebalo da izmišlja toplu vodu već da krene istim koracima i uvede propise slične onim u drugim evropskim zemljama.
Ako se zna da se prosjek uvezenog piva, u gotovo svim zemljama Evrope, kreće oko 15 odsto, onda sam mišljenja da bi i BiH treba uvesti zaštitnu kvotu od 15 odsto, ali i carinu na uvezeno pivo.
Zaštitne mjere trebalo bi da se baziraju na postepenom otvaranju tržišta.
Situacija, kakva je danas na tržištu BiH, ne može biti u ničijem interesu.

Da li je vaš prijedlog koji planirate uputiti vlastima BiH u skladu sa Sporazumom o slobodnoj trgovini?
U potpunosti je u skladu sa Sporazumom o slobodnoj trgovini. CEFTA sadrži veoma jasne odredbe o zaštiti industrija koje se nalaze u krizi. Ono što mi predlažemo jeste da se primijene propisi koji su već predviđeni Sporazumom o slobodnoj trgovini – postepeno otvaranje tržišta inostranim igračima. Tržište bi trebalo da se otvara onim tempom kojim se BiH bude približavala EU.

Sve zemlje u Evropi, sem BiH, štite svoju pivarsku industriju. A kako se štiti domaća proizvodnja, možda se najbolje može vidjeti, kako ste već spomenuli, iz primjera zemalja koje je trebalo da se priključe EU. One su zadržale značajne mjere zaštite do samog trenutka uključenja. Šta su to, recimo Rumunija ili Bugarska uradile na zaštiti svoje pivarske industrije?
Ono što mi tražimo od vlasti daleko je manje od onoga što se primjenjivalo u Rumuniji i Bugarskoj. Rumunija je do januara ove godine imala zakone u kojima je stajalo da carina na uvezeno pivo iznosi 285 odsto. U Slovačkoj, na primjer, ta taksa iznosila je nešto manje – 55 odsto.
Postavio bih ovdje pitanje zašto je potrebno imati dobru pivarsku industriju. Moj odgovor bi glasio da je pivarska industrija neka vrsta lokomotive – pokretača mnogih dobrih stvari.

Šta mislite kako će vlasti u BiH reagovati na vaše prijedloge o zaštiti domaće proizvodnje piva? Očekujete li pozitivan ishod, jer uvoznički lobi do sada je pokazivao da je veoma jak i uticajan?
Da je riječ o ozbiljnom problemu, možda najbolje ilustruje podatak da se prvi put pet bh. pivara udružilo oko jedne inicijative. Zbog toga očekujem da vlasti saslušaju naše prijedloge.
U interesu je vlasti da sačuva domaću pivarsku industriju, jer ukoliko se dopusti propadanje, izgubićemo velika preduzeća koja su ranije značajno doprinosila kako razvoju lokalnih zajednica, tako i BiH. Na vlastima je da donesu relativno laku odluku.
Kada je u pitanju uvoznički lobi, moram naglasiti, da ovo što mi predlažemo ne predstavlja nikome prijetnju, pogotovo ne distributerima piva, jer oni pored uvoznog piva distribuiraju i naša piva. Mišljenja sam, da je njima svejedno koje će pivo prodavati, da li domaće ili uvozno, jer svake godine popije se približno ista količina piva.Iako domaće pivare imaju kapacitet da 100 odsto zadovolje zahtjeve ovdašnjeg tržišta, u BiH se svake godine uveze piva u vrijednosti od oko 130 miliona maraka. BiH je na taj način postavila još jedan neslavan rekord – najveći je uvoznik piva u Evropi.

Da li imate podatke koje pivo se najviše uvozi, te ko su najveći uvoznici? Pomenuli ste već „InBev“ kao najvećeg uvoznika.
Postoje tri velika igrača: „Hajneken“ koji u BiH uvozi hajneken i karlovačko pivo, zatim „Carlsberg“ koji na naše tržište plasira piva kao što su to carlsberg, tuborg i lav, te na kraju „Inbev“ koji uvozi jelen pivo, te stela artoa, becks, ožujsko i nikšićko pivo.

Utisak je da danske i belgijske pivare najviše dobijaju uništavanjem bh. industrije piva, snabdijevajući naše tržište iz Srbije i Hrvatske. Da li je to jedan od razloga zašto su danska, belgijska i holandska ambasada u BiH podržali Sporazum o slobodnoj trgovini, kada je riječ o pivu?
Vlasnici „Hajnekena“, „Karlsberga“ ili „InBeva“ vjerovatno umiru od smijeha. Na tržište BiH plasiraju ogromne količine piva, a da pri tom nisu investirali nijednu marku u BiH. Onda nije čudno što pomenute kompanije vrše veliki pritisak preko svojih ambasada u BiH, da tržište piva u BiH i dalje bude potpuno otvoreno. To je prema mom mišljenju cinično ponašanje.

Koja je trenutna pozicija Banjalučke pivare na tržištu, te koja je njena realna pozicija na tržištu u nekoj budućnosti?
U ovom trenutku mi držimo oko 15 odsto ukupnog tržišta piva u BiH. Naravno, Banjalučka pivara morala bi s obzirom na svoje kapacitete imati daleko veći tržišni udio. Mišljenja sam da bismo u normalnim okolnostima mogli pokriti od 25 do 30 odsto tržišta piva.

Da li ste pokajali što ste ušli u Banjalučku pivaru?
Nisam se pokajao. Kada sam dolazio u Banjaluku zatekao sam vrlo dobru pivaru, na dobroj lokaciji. Znao sam da je moguće napraviti kompaniju koja će biti i međunarodno priznata. Jedino sam malo frustriran vrlo sporim progresom, jer nemamo osnovne i fundamentalne uslove za normalno poslovanje. Novi Reporter, novinar: Veljko Zeljković