BANJALUKA – Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković uz podršku nekoliko stotina radnika gradske uprave i građana onemogućio je danas sudske izvršitelje da „Autoprevoz“ uvedu u posjed atraktivnog zemljišta na staroj autobuskoj stanici.
Sudski izvršitelji vratili su se neobavljenog posla nakon što su konstatovali da nisu obezbijeđeni uslovi za izvršenje. Oni su, između ostalog, naveli da nije došao sudski vještak geodetske struke koji je morao precizno da odredi koje parcele su predmet izvršenja.
Nakon toga policija je legitimisala neke od prisutnih građana, među kojima i gradskog menadžera Bojana Kresojevića i narodnog poslanika i bliskog Stanivukovićevog saradnika Nebojšu Drinića.
Stanivuković je tokom legitimisanja sugerisao građanima da kažu da čekaju autobus ukoliko ih policiji pita zbog čega su se okupili.
On je ocijenio da će deložacija ponovo biti zakazana nakon mjesec dana, ali da će zaposleni u gradskoj upravi i građani ponovo izaći da brane ovo zemljište. Stanivuković je ponovio uslove pod kojima je spreman da razgovara sa predstavnicima „Autoprevoza“ o rješenju ovog višedecenijskog spora.
Stanivuković: „Autoprevoz“ vreba Vidovdansku ulicu
„Ja ne bježim od toga da razgovaram o ovoj sudskoj presudi, jer sam svjestan šta ona znači, ali „Autoprevoz“ je nezasit i poslije ulaska u posjed ovog parkinga vreba Vidovdansku ulicu koja je javno dobro“, rekao je Stanivuković.
Na pitanje da li svjesno čini krivično djelo pozivajući na nesprovođenje sudske presude, Stanivuković je istakao da čini samo ono što je njegova dužnost, a to je da odbrani ono što odbraniti može.
„Znamo da je ovo gotovo, završen čin, ali naše ophođenje prema ovom zemljištu na kojem je parking biće naša sudba za Vidovdansku ulicu. Ako nas odavde otjeraju bez borbe, onda će nas otjerati iz Vidovdanske i doći do Muzeja i spomenika „12 beba“, rekao je Stanivuković.
Što se tiče Vidovdanske, nastavio je on, morate znati da je u Zakonu o privatizaciji iz 1998. godine rečeno da javna dobra ne mogu biti predmet privatizaciji, a u tom trenutku su Vidovdanska i Muzej bila javno dobro.
„Oko ovog ovdje parkinga možemo razgovarati, a oko Vidovdanske zbog njenog naziva, zbog njene važnosti, zbog toga što je to javno dobro i zbog toga što je to naše, nećemo da razgovaramo i to je crvena linija. Možemo razgovarati ali preduslov je da odustanu od Vidovdanske, Muzeja i spomenika „12 beba“, zaključio je Stanivuković.
On je dodao da izaslanici „Autoprevoza“ govore da ne mora grad platiti 12 miliona, već šest ili tri-četiri miliona ili da se mijenja za neko drugo zemljište, ali je istakao da su to neprihvatljive stvari.
Šta će reći istorija?
„Ja znam da je cijena ove borbe velika, ali neko mora biti žrtva. Ako sam to ja u ovom trenutku, ja to prihvatam, ali bolje je da nekada u istoriji Banjaluke bude upisano da je bio jedan gradonačelnik koji nije dao gradsku zemlju, nego da se odreknemo ovoga“, rekao je Stranivuković.
On je istakao da nije ni prvi funkcioner, ni prvi predstavnik građana koji je postao žrtva vremena i izazova.
„Moj stric je bio žrtva vremena, a da nije bio na braniku otadžbine, danas ne bi bilo Republike Srpske. Da ja danas nisam na braniku imovine, neko bi danas tu imovinu uzeo. Ja moram podnijeti ovu žrtvu, na kraju krajeva ja sam izabran za to, ako to nisam spreman, onda nisam dostojan te pozicije“, rekao je Stanivuković.
Na pitanje može li Vlada RS pomoći da se ovo pitanje riješi, on je odgovorio potvrdno.
„Može ako svi pritisnemo „Autoprevoz“ i u tom smislu sam spreman na to da se Vlada uključi. Možemo zajedno reći „budete li išli tako nasilnički prema gradu i oduzimali ono što je naše, onda više ništa nećete raditi za ovu Republiku“. Oni moraju biti spremni na kompromis i popustiti više nego grad“, poručio je Stanivuković.
S druge strane, direktor „Autoprevoza“ Sladomir Đurić kaže da je „Autoprevoz“ kompletno zemljište kupio od Željeznica Jugoslavije, još davne 1969. godine.
„Mi imamo originalne kupoprodajne ugovore i od tad do danas, ta imovina se vodi i u bilansima preduzeća i u vlasničkim knjigama (ZK uložak) kao imovina preduzeća i kao takva je privatizovana 2002. godine. Nije tačno da je to javno dobro i to se vidi u ZK ulošku, gdje piše da je „Autoprevoz“ 1/1 vlasnik“, kaže Đurić.
Đurić: Ove parcele nisu javno dobro
On ističe da parcele o kojima govori gradonačelnik nisu javno dobro.
„Da bi neka parcela imala status javnog dobra prvo bi se trebala otkupiti ili eksproprisati i onda uknjižiti kao javno dobro. Ove parcele nisu javno dobro. Sve parcele su navedene kao sastavni dio imovine „Autoprevoza“ kojeg je prodala Vlada RS“, objašnjava Đurić.
Što se tiče, kako kaže, gradonačelnikovih uslovljavanja i na neki način prijetnji, Đurić kaže da će o tome zauzeti stav i o daljim koracima odlučiti Upravni odbor preduzeća.
Kakva poruka se šalje investitorima?
„Takve stvari dovode u pitanje opstanak preduzeća i izlaze iz domena nadležnosti direktora. Ne znam kakva se poruka šalje potencijalnim domaćim i stranim investitorima kad sve ovo vidi. Jedino da se od strane zvaničnih institucija ne poštuju pravosnažne sudske presude“, zaključuje Đurić.
Podsjećamo, spor između „Autoprevoza“ i Grada oko zemljišta vrijednog desetine miliona maraka na lokaciji poznatoj kao Stara autobuska stanica trajao je skoro dvije decenije.
Konačnu riječ dao je Ustavni sud BiH koji je poništio presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci u korist Grada i potvrdio presudu Okružnog privrednog suda da je stara autobuska stanica vlasništvo “Autoprevoza”.
Pored parkinga koji je predmet izvršenja, „Autoprevoz“ je vlasnik i drugih parcela u centru grada na kojem je izgrađena Vidovdanska ulica, trotoari, park u kojem je spomenik „12 beba“, kao i takozvani „Krašev“ parking, ali za njih nisu tražili ulazak u posjed već pokrenuli spor težak 12 miliona KM.
CAPITAL: Darko Momić