UGLJEVIK, Iako je zima “zakucala na vrata”, a cijena drva se nije mijenjala godinama, prodavci ovog energenta nisu nimalo zadovoljni prodajom i kažu da će zbog ekonomske krize ova zima za većinu stanovnika biti hladna.
Prodavci iz podmajevičkog kraja podsjećaju da samo cijena drva nije rasla i da je potrebno izdvojiti 65 maraka za kubni metar bukovih, hrastovih i grabovih drva, kao i prije tri godine. Kupaca je sve manje i oni koji se odluče da pazare najčešće uzmu po dva-tri metra jer im je teško da izdvoje veći iznos.
Nastavnik Milorad Petrović iz Bijeljine kaže da mu je za zagrijavanje domaćinstva potrebno deset do 15 metara drva. Pošto je jedini u petočlanoj porodici zaposlen, za troškove grijanja potrebna mu je jedna i po mjesečna plata, što je teško izdvojiti pored toliko porodičnih troškova.
– Zato sam primoran da svakog mjeseca uzimam po dva do tri metra jer samo tako mogu da nabavim dovoljne količine – kaže Petrović.
Najviše drveta iz majevičkog kraja završi u susjednoj ravnoj Semberiji, odnosno u bijeljinskom Agrotržnom centru, gdje prodavci tvrde da i pored snižene cijene mušterija nema ni približno kao ranijih godina.
Navikli da su Semberci ipak najbolji kupci, u Agrotržnom centru u Bijeljini prodavaca drva ima iz svih susjednih regija, a najviše iz podmajevičkog kraja i Birča.
– Ranije je bio običaj da se kupuje po deset metara, dok se ove godine traži do pet metara, ali je i to rijetkost. Sudeći po kupovini, izgleda da će ova zima biti najhladnija u proteklih nekoliko godina, pa i decenija – govore prodavci dok čekaju da ih neko pita za cijenu.
Kupci se žale da su drva za njih skupa, a prodavci da ih ne bi ni sjekli ni prodavali po ovoj cijeni da imaju bilo koji drugi način da zarade novac.
Jovo Simić sa Majevice kaže da je sigurno da drva ne bi sjekao u svojoj šumi i prodavao po ovoj cijeni da ekonomska kriza nije zakucala i u njegovo domaćinstvo, pa je ovakva zarada posljednja odbrana od besparice.
– Mnogi i ne znaju koliko je težak i skup put da drvo dođe do krajnjeg potrošača. Dok angažujem i platim radnu snagu da siječe drva, izvučem ih iz nepristupačne šume, platim čekićevanje i prevoz, meni ostane veoma malo, ali šta da se drugo radi u ovako teškim vremenima – kaže Simić.
Problemi u Toplani
Sezona grijanja u Ugljeviku je uveliko kasnila, a korisnici usluga Gradske toplane kažu da je ovo već postala tradicija u ovoj opštini. Najteže je bilo u školama, gdje je više od hiljadu đaka oktobarske dane provodilo u hladnim učionicama.
Iako u Ugljeviku postoje svi uslovi za najbolje grijanje u RS, zahvaljujući radu Termoelektrane “Ugljevik”, proteklih godina gotovo svaka sezona grijanja je pod znakom pitanja.
Kao najveći problem može se izdvojiti dotrajali sistem grijanja. Više od dva kilometra dug vrelovod dijelom ide iznad zemlje, a dijelom prolazi kroz dvorišta domaćinstava, pa čak, što je za rubriku “vjerovali ili ne”, i kroz temelje kuća.
Možda kao najveći problem, nametnulo se pitanje daljeg gazdovanja sistemom grijanja, od čega gotovo svi dižu ruke. Glas Srpske