BANJA LUKA, Potražnja za radnom snagom u Bosni i Hercegovini sve je intenzivnija.
Trend odlaska radnika, kao i susjedne države, zahvatio je i BiH, koja od zemlje sa visokom stopom nezaposlenosti polako postaje ona koja izvozi radnu snagu, piše “Radio Slobodna evropa”.
U prošloj godini najtraženija zanimanja u Bosni i Hercegovini bila su prodavači, ugostitelji i građevinski radnici. Ta zanimanja su na listi najtraženijih i ove godine, sudeći prema anketi među poslodavcima koju je uradio Federalni zavod za zapošljavanje. Anketa je provedena među 1.000 malih i srednjih preduzeća.
“Zanimljiv rezultat tog anketiranja poslodavaca, a u okviru ispitivanja tržišta rada da je negdje više od polovine tih poslodavaca iskazalo potrebu za zapošljavanjem novih oko 4.900 radnika u 2019. godini”, naveo je neke od rezultata ankete Haris Čuljević iz Federalnog zavoda za zapošljavanje.
Pridobiti kvalitetnog i kvalifikovanog radnika, za poslodavce u Bosni i Hercegovini postaje izazov. O tome svjedoči i izjava vlasnika jedne ugostiteljske radnje u Istočnom Sarajevu, koji nije želio da se objavi njegovo ime.
“Teško, to je toliko deficitarno u današnjem vremenu. Na ovaj način kako se radi, ne vidim perspektivu u narednih pet, deset godina. Trenutno ne mogu da nađem pizza majstora. Ne samo ja, nego svi ugostitelji, moje kolege, kojim trebaju konobari, pizza majstori, kuvari, pomoćni radnici – to je vrlo teško naći. Biću iskren, svi sanjaju državnu službu da se ‘uvale’, da tu budu do penzije, da će ‘ležati’. Ali mladih ljudi, školovanih ljudi, njih nema. Sve je to priučena radna snaga, jer ga je nevolja natjerala, a on nije iz te branše”, priča za “Radio Slobodna Evropa” (RSE) ovaj ugostitelj.
Stručnu radnu snagu nije mogla naći ni GS tvornica mašina u Travniku, pa su samostalno krenuli da obrazuju kadar.
“Ovo što imamo na biroima su ljudi koji su ili dulje vremena na birou ili nisu obučeni za ona zanimanja koja su potrebna poslodavcima. Naša firma ima zavarivače i CNC operatere. Mi smo imali veliki manjak tu, pogotovo što je dosta ljudi otišlo u Njemačku. Da bi taj problem riješili mi smo otvorili obrazovanje za CNC operatere i na taj način riješili problem. Međutim, nije svaka firma u prilici da sama obrazuje”, smatra direktorica i vlasnica firme GS-TMT Snježana Kopruner.
Kako se situacija mijenja, najbolje se osjeti u sektoru trgovine, tvrdi Mersiha Beširović iz Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine.
“Na jedno upražnjeno mjesto kasirke imali ste, recimo, i do 3.000 ljudi koji su aplicirali za posao. Sada je situacija potpuno drugačija i taj broj se mjeri u desetinama radnika. Jako je teško naći radnike, pa čak i prema nekim iskustvima koje smo i mi čuli od socijalnih partnera i od radnika da je situacija drastično teža u manjim sredinama”, objašnjava Beširović.
Poslodavci i sindikati, svako iz svog ugla, upozoravaju bh. vlasti na ovaj negativan trend.
“Ja mislim da radnici nisu dovoljno plaćeni. Mislim da svi zajedno moramo poraditi na tome, kako bi poboljšali standard i život naših radnika. Da bi bosanskohercegovačke firme ostale konkurentne na tržištu, teško je povećavati te plaće. Mislim da bi tu država trebala izaći u susret privredi da smanji davanja, posebno doprinose i sve te parafiskalne namete kojih ima nebrojeno, onda bi privreda mogla povećati plaće”, ocjenjuje direktorica i vlasnica firme GS-TMT Snježana Kopruner.
Borbu za povećanje plata u Republici Srpskoj vode sindikati. Nedavno su na sastanku sa novim ministrom rada tražili da se hitno povećaju radničke plate.
Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić uputila je snažan apel novoizabranim zvaničnicima, jer kako je istakla, Republiku Srpsku je već napustilo oko 15.000 radnika.
“U ovoj godini moramo dosegnuti iznos najniže plate od 500 maraka (250 evra) i prosječnu platu od 1.000 maraka (500 evra). Ukoliko ne krenemo ozbiljno odmah u realizaciju određenih zakonskih rješenje, mislim da će biti kasno već sljedeće godine, jer nećemo više imati za koga to da radimo”, upozorava Mišić.
Sve donedavno radnici u BiH tražili su uslove dostojanstvene čovjeka na poslu, jer su često od poslodavac mogli čuti: “Ako ti nećeš, ima ko će da radi”. To je, recimo, za Snježanu Kopruner, koja je kao strani investitor došla u BiH da radi nešto, nepojmljivo.
“Jednog kvalitetnog radnika morate dobro platiti. Prilično je nekorektno očekivati da vam neko radi osam sati na dan a da mu vi plaćate nedovoljno ili u nekim slučajevima da se uopće ne plaća. Mene je strašno iznenadilo kad bi pričala sa radnicima i oni kažu: ‘A to je dobra firma, oni daju redovno plaće!’. Mislim, koja ti je to kategorija za ocijeniti, to je ono što moraš uraditi. To je za mene, ne znam, jednostavno ne mogu razumjeti”, priča Snježana Kopruner.
Ta praksa poslodavaca sad se apsolutno promijenila, kaže Mersiha Beširović iz Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine.
“Mislim da poslodavci više zaista nemaju mogućnost izbora, odnosno nemaju mogućnost takvog tretmana radnika, s obzirom da su im neophodni radnici, je li, pogotovo kvalitetna radna snaga je ono što se traži u ovom sektoru, a toga je sve manje”, kaže Beširović.