SARAJEVO/BANJALUKA – Prelazak sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije u Bosni i Hercegovini mogao bi da traje mnogo duže nego što to traži Evropska unija zato što ovaj proces zahtijeva, prije svega, politički konsenzus na svim nivoima, a zatim velika ulaganja u niskokarbonske tehnologije i izgradnju infrastrukture potrebne za postepeno gašenje termoelektrana.
Prema riječima stručnjaka u oblasti obnovljivih izvora, BiH ima velike potencijale u obnovljivim izvorima energije, ali i mnogo problema koji je ometaju da ih iskoristi i sprovede dekarbonizaciju u zadatom roku, odnosno do 2050. godine.
Direktor kompanije “Gas-Res” Nikica Vranješ kaže da su rokovi za gašenje termoelektrana preambiciozno određeni, pogotovo kada se ima u vidu aktuelna energetska kriza i zakonska regulativa koja zahtijeva politički konsenzus i usklađivanje. Ipak, vjeruje da se mnogo toga može uraditi da bi smanjili emisiju CO2 čak i u postojećim prljavim elektranama.
“Proces dekarbonizacije nije jednostavan. Dok vi pokrenete proces izgradnje solarne elektrane, hidroelektrane ili vjetroelektrane, prođe pet-šest godina. Od idejnog rješenja i njegovog usvajanja, preko eksproprijacije i izgradnje, jasno vam je da to traje, ali mi u tom pravcu moramo da idemo. Sigurno je i da se trenutno razvija oprema koja smanjuje emisiju CO2 u termoelektranama, poput elektrostatskih filtera”, kaže Vranješ.
U procesu dekarbonizacije, kaže, vrlo često se spominje gas, kao najmanje prljavo fosilno gorivo, ali nas muči nedostatak infrastrukture. Tome u prilog govori i informacija da se gasovod od 325 kilometara, na potezu od Bijeljine do Novog Grada najavljuje već nekoliko godina, ali da još uvijek nema ni konsenzusa ni radova.
“Gas je dobar prelazni energent u procesu deakrbonizacije, posebno u industriji jer smanjuje emisiju CO2 za oko 50 odsto u odnosu na mazut i 60 odsto u odnosu na ugalj. Naša gasna infrastruktura nije velika, a da bi se gradila, opet je potrebna saglasnost svih partnera u BiH”, kaže Vranješ.
U suštini, BiH ne bi trebala imati previše problema u prelasku na zelenu energiju, odnosno u procesu prestanka proizvodnje električne energije iz termoelektrana, smatra predsjednik Upravnog odbora Regionalnog centra za održivu energetsku tranziciju (RESET) Mirza Kušljugić.
Kaže da se već više od 50 posto energije u BiH proizvodi iz obnovljivih izvora energije, odnosno iz hidroelektrana, vjetroelektrana i solarnih elektrana, a značajan dio iz termoelektrana ide u izvoz.
“BiH jedna je od rijetkih u Evropi koja preko 50 posto potrošnje pokriva iz obnovljivih izvora. Potencijali solarnih, vjetro, hidro i elektrana na biomasu su takvi da je BiH jedna od rijetkih zemalja u regionu koja može izvršiti potpunu dekarbonizaciju sa postojećim tehnologijama, koje su ekonomski opravdane”, rekao nam je Kušljugić.
Postoje mišljenja da se malo energije u BiH trenutno dobija iz izvora poput solarnih i vjetroelektrana, te da bi to moglo znatno otežati energetsku situaciju u BiH u slučaju gašenja termoelektrana.
Fokus na solarne elektrane
“Ne treba gledati koliko se trenutno energije proizvodi iz tih izvora, nego kolika je brzina rasta, a ona je u BiH, kao i u svim zemljama regiona, a posebno državama EU, okarakterisana eksponencijalnim rastom. To znači da, ako posmatrate postojeći trend i radite projekciju do 2030. godine, recimo iz solarnih elektrana, onda ćete vidjeti da je planom predviđena proizvodnja od 20 odsto energije iz solarnih elektrana“, dodao je Kušljugić.
Što se tiče izgradnje elektrana na gas, kao prelaznog rješenja u procesu dekarbonizacije, Kušljugić ističe da BiH nema razvijenu gasnu infrastrukturu, te da zbog toga ne postoje ni preduslovi da bi se o tome uopšte razmišljalo u narednih tri do pet godina.
“Još nisam čuo nikoga ko kaže da bi trebalo graditi gasne elektrane, da kaže koje i koja bi bila njihova snaga, osim Milorada Dodika. On spominje neke strašno velike količine elektrana na ruski gas. U nacionalnom energetskom planu nema elektrana na gas”, napomenuo je Kušljugić.
Solarni paneli
Elektroprivreda Republike Srpske je prije skoro tri godine objavila “Program energetske održivosti domaćinstava” i obećala građanima da će 50.000 domaćinstava dobiti priliku da postavi panele na svoje kuće i postati energetski nezavisni.
Projekat je brzo zapao u ćorsokak zbog veoma malog broja prijavljenih, ali i zbog problema sa Upravom za indirektno oporezivanje BiH od koje su tražili da mijenja Zakon o PDV-u.
Naime iz ERS tvrde da ovaj zakon nalaže da se sva energija preuzeta iz mreže oporezuje, dok bi prema Zakonu o obnovljivim izvorima energije porez trebalo obračunati na razliku između preuzete i predate količine električne energije, odnosno na osnovu neto mjerenja. UIO se potom oglasila i rekla da je sve već regulisano, a da se detalji mogu riješiti podzakonskim aktima.
Prema njegovim riječima, BiH bi trebala fokusirati razvoj proizvodnje električne energije na ono što se može, uz postojeće tehnologije, uraditi u narednih tri do pet godina, a to su, prije svega, solarne i vjetroelektrane.
“Trebalo bi se fokusirati na solarne elektrane, prije svega male, odnosno razvoj građanske energije. Postaviti solarne elektrana na sve “žive” krovove, a to se može realizovati u narednih tri do pet godina. Sve drugo je priča o nekakvim velikim investicijama, koju slušamo posljednjih 15 godina i koje se ne realizuju. Zašto se ne fokusiramo na ono što je moguće, umjesto da se taj proces minira”, kazao je Kušljugić.
Među one koje je Kušljugić spomenuo kao donosioce odluka, zasigurno je i Vlada FBiH, tačnije Ministarstvo energetike, industrije i rudarstva koji su nam rekli da je njihovo najveće dostignuće do sada usvajanje tri energetska zakona i to o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti, o električnoj energiji i o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije.
“Jedna od najvažnijih aktivnosti koja se sprovodi u BiH je svakako izrada integrisanog energetskog i klimatskog plana BiH/FBiH za period 2021-2030. godina (NECP BiH/ECP) čime se usklađuju višestruki ciljevi: EU u oblasti energetike i klime, Okvirne Konvencije UN-a o promjeni klime, Pariškog sporazuma i iz Ugovora o uspostavi Energetske zajednice”, rekli su.
Ovo će definisati ciljeve za povećanje mjera energijske efikasnosti, udjela obnovljivih izvora energije i smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte do 2030. godine, kao i potrebne politike i mjere za njihovo ostvarivanje.
Kao najveći izazov istakao je uspostavljanje odgovarajućeg modela finansiranja prelaska na obnovljive izvore energije.
U Ministarstvu energetike i rudarstva RS za CAPITAL kažu da je veoma je teško i nezahvalno odrediti momenat kada će doći do zaustavljanja termoelektrana.
„Evropska unija je rekla da je to 2050. godina i možemo reći da je taj rok teško realan čak i za mnogo razvijenije zemlje, dok za druge nikako nije, što opet zavisi od stepena razvijenosti zemlje i dostupnosti evropskih finansijskih sredstava za ovu namjenu“, istakli su u Ministarstvu.
Kažu da je Ministarstvo energetike i rudarstva aktivno uključeno u aktivnosti koje imaju za cilj sagledavanje načina kako da najbolje ispoštujemo naše obaveze u tom pogledu.
„Međutim, treba imati u vidu da se proizvodnja električne energije u Republici Srpskoj bazira pretežno na radu termoelektrana na domaći ugalj, koje u ukupnoj proizvodnji električne energije učestvuju sa preko 60 odsto. Stoga bi nagli „izlazak iz uglja“ bio veliki udar za naš elektroenergetski sistem i državu i sigurno bi izazvao brojne složene probleme“, istakli su u Ministarstvu.
U Republici Srpskoj termoelektrane i industrijske elektrane proizvode oko 63 odsto električne energije, a ostalo se proizvodi iz obnovljivih izvora, uključujući velike hidroelektrane, male hidroelektrane, male solarne elektrane i elektrane na biogas.
Ekonomski faktori usporavaju dekarbonizaciju
Veliki problem u procesu dekarbonizcije i prelasku na čistiju energiju igra ekonomski faktor, odnosno socijalna situacija u kojoj se nalaze građani. Čak 90 odsto njih se grije na drva, ugalj i električnu energiju dobijenu iz termoelektrana. Ovo pokazuje da građani jednostavno ne mogu da plate grijanje putem energana, bile one na gas ili na neko drugo gorivo.
Osim toga, domaća privreda bi od 2026-2030. godine mogla izgubiti preko dvije milijarde maraka prihoda ako institucije ne usklade direktive Evropske unije sa domaćim zakonodavstvom i ne uspostave ETS naplatu takse za emisiju ugljen dioksida. Dva su moguća scenarija, ali su za oba već probijeni rokovi. Prvi je da se do početka 2026. godine uspostavi povoljniji ETS sistem za naplatu u BiH ili da taksu za CO2 privrednici plaćaju na granici, prilikom izvoza robe u EU kroz sistem CBAM. Ova regulativa prvo će “dohvatiti” proizvodnju čelika i željeza, aluminijuma, električne energije, vodonika, cementa i fertilizatora, a kasnije i kompletnu izvozno orijentisanu privredu koja će imati obavezu mjerenja, izračunavanja i izvještavanja o ugrađenim emisijama GHG (plinova staklene bašte) u svoje proizvode.
Iz Spoljnotrgovinske komore BiH već su upozoravali nadležne da se moraju više potruditi da bi se spriječio odliv novca od poreza koji bi trebalo da se usmjeri na razvojne projekte dekarbonizacije privrede i prelaska na obnovljive izvore energije.
CAPITAL/Oslobođenje: Andrijana Pisarević/Almir Šarenkapa