– Čelni ljudi i većinski vlasnici firmi jednoglasni su u ocjeni da je privredni ambijent očajan
– “Vitaminka” poslije privatizacije povećala proizvodnju za više od četiri puta
BANJALUKA – Banjalučka privreda koja je nekada zapošljavala skoro 50.000 radnika poslije privatizacije se svela na svega nekoliko proizvodnih preduzeća u kojima ne radi ni desetina predratnog ili, bolje rečeno, pretprivatizacionog broja zaposlenih. Među rijetkim preduzećima koja su poslije promjene vlasnika zadržala djelatnost su “Banjalučka pivara”, Fabrika za preradu voća i povrća “Vitaminka”, Fabrika lijekova “Hemofarm”, Drvna industrija “Vrbas”, Građevinsko preduzeće “Krajina”, Tvornica duvana Banjaluka, Fabrika papira i papirne konfekcije “Celex”.
Iako se ne bavi proizvodnjom, već uslužnom djelatnošću, među rijetke firme koje su zadržale osnovnu djelatnost spada i “Autoprevoz”.
Obuća i sokovi
Pored ovih preduzeća, posebno treba istaknuti Tvornicu obuće “Bema”, koja je počela s radom 2004. godine u zakupljenom prostoru nekadašnje Tvornice obuće “Bosna”, a danas u pogonima u Banjaluci i Mrkonjić Gradu zapošljava oko 1.300 radnika. “Bema” je ujedno i firma s najvećim brojem zaposlenih u gradu na Vrbasu, ali ta, za današnje uslove, impozantna brojka od 1.300 radnika djeluje tragikomično, ako se zna da je prije rata na vrata dva banjalučka privredna giganta, “Čajavca” i “Incela”, svakodnevno ulazilo više od 16.000 radnika.
Da zlo bude veće, čelni ljudi i većinski vlasnici ovih firmi jednoglasni su u ocjeni da je privredni ambijent očajan, zbog čega, kako kažu, često s ogorčenjem pomisle da bi im bilo pametnije da su se, umjesto teške tržišne borbe i muka s administracijom, ponijeli poput većine novopečenih vlasnika privatizovanih državnih preduzeća i uživali od sredstava dobijenim rasprodajom višemilionske imovine.
Direktor “Vitaminke” Žarko Mikić kaže da je ovo preduzeće poslije privatizacije povećalo proizvodnju za više od četiri puta, te da je modernizovalo proizvodnu liniju, ali da je i pored toga zadržalo dotadašnji broj radnika.
“U fabriku je uloženo 40 šlepera moderne opreme, ali u ‘Vitaminci’ je i dalje stalno zaposleno 190 radnika. Pored toga, svake godine angažujemo od 300 do 400 sezonskih radnika, što pokazuje da je riječ o radno intenzivnoj djelatnosti u kojoj se ne kumulira velika dobit, ali sa druge strane, država ubire velike prihode upravo na osnovu doprinosa na rad, odnosno od obaveza koje ‘Vitaminka’ plaća za stalno zaposlene i sezonce. Posljednjih godina zbog recesije i smanjenja kupovne moći imamo određen pad proizvodnje, ali uprkos tome uspijevamo da izmirimo sve obaveze i prema zaposlenima i prema dobavljačima i kooperantima“, kaže Mikić.
Uprkos nevelikoj brizi države za poljoprivrednike, čiju sudbinu dijeli “Vitaminka”, Mikić je uvjeren da RS i BiH imaju uslove da upravo na agraru i poljoprivrednoj proizvodnji baziraju svoj razvoj.
Hemofarm primjer svima
Aleksandar Veselinović, direktor “Hemofarma” Banjaluka, koji sigurno predstavlja najzdravije preduzeće u RS, kaže da je ova firma sa oko 200 zaposlenih po tehnološkim rješenjima jedna od najsavremenijih fabrika lijekova u ovom dijelu Balkana. On dodaje da “Hemofarm” Banjaluka posluje od 2003. godine, ističući da je ova kompanija sa sjedištem u Vršcu ove godine proslavila 55 godina postojanja.
“Prošle godine je ostvaren rekord u proizvodnji. ‘Hemofarm’ Banjaluka proizveo je preko 20 miliona pakovanja lijekova i više od 700 miliona tableta, a poslije planiranog proširenja kapaciteta od septembra ćemo proizvoditi preko milijardu tableta godišnje. ‘Hemofarm’ je svojim kvalitetom poslovanja i kvalitetom svojih proizvoda, kao i odnosom prema društvenoj zajednici, konstantno posvećen unapređenju cjelokupnog zdravstvenog sistema i društva u cjelini“, kaže Veselinović.
On dodaje da je “Hemofarm” jedan od najvećih izvoznika u Srpskoj, ističući da se uprkos tome i uprkos pokazanoj društvenoj odgovornosti, prilikom poslovanja susreće s neshvatljivim birokratskim barijerama. Veselinović kao primjer navodi nedavno predloženi zakon o porezu na dobit RS za koji kaže da je prelio čašu nezadovoljstva privrednika u Srpskoj.
“Tim zakonom bi se privrednici i preduzeća u Srpskoj doveli u nekonkurentan položaj u odnosu na preduzeća iz Federacije BiH. Nadam se da će zakonodavci pokazati razumijevanje, shvatiti ozbiljnost problema i iz zakona izbaciti sporne odredbe kako privrednike iz RS ne bi natjerali da svoje poslovanje presele u FBiH“, kaže Veselinović.
Većinski vlasnik “Autoprevoza” Živko Babić kaže da od nekadašnjih 550 zaposlenih danas u ovom preduzeću radi oko 420 radnika, ističući da je ponosan na ono što je urađeno poslije privatizacije. Babić ipak ističe da se nebrojeno puta zapitao da li mu je trebalo da svoj kapital stečen dugogodišnjim radom u inostranstvu ulaže u zemlju u kojoj vlada pravna anarhija.
“‘Autoprevoz’ ima jedan sudski spor koji traje od 1998. godine, a spor sa banjalučkom gradskom upravom u vezi s vlasništvom nad zemljom u centru Banjaluke, zbog koga sam i danas izložen ogromnim pritiscima, završio je na Ustavnom sudu. Poslije svega što sam preživio, kada bi vrijeme moglo da se vrati unazad, ne vjerujem da bih se upustio u privatizaciju bilo čega u RS“, kaže Babić.
“Pivara” odolijeva konkurenciji
Milka Stanivuković, portparol “Banjalučke pivare”, kaže da je ovo preduzeće jedini proizvođač piva u RS i jedna od najvećih kompanija u prehrambenoj industriji RS i BiH, dodajući da u okviru njene jedine djelatnosti pivarstva, “Banjalučka pivara” ispunjava najviše standarde kvaliteta i društveno odgovornog poslovanja.
“Kompanija sa 140 godina dugom tradicijom uspješnog poslovanja svoje poslovanje usmjerava prema željama svojih potrošača i u potpunosti je posvećena napretku i poboljšanju kvaliteta. To je i jedan od načina da odgovori na potrebe svojih 240 zaposlenih i preko 600 dobavljača i kupaca iz RS s kojima posluje. “Pivara” redovno plaća svoje obaveze prema državi, koje se kreću u milionskim iznosima svake godine, što potvrđuje da predstavlja veoma značajnu instituciju za cjelokupnu privredu RS i BiH“, kaže Stanivukovićeva.
Ona ističe da je “Banjalučka pivara” dugoročno opredijeljena za jačanje domaće proizvodnje, što podrazumijeva i stratešku posvećenost zaštiti životne sredine i smanjenju zagađenja, te racionalizaciju korištenja prirodnih resursa u proizvodnji.
“U skladu s tim, osamdeset pet odsto proizvoda se pakuje u povratnu ambalažu, aktivno se radi na efikasnom korištenju vode i energije, na razvoju domaće sorte ječma i pročišćavanju otpadnih voda. U prošloj godini “Banjalučka pivara” je bila aktivan učesnik u pružanju pomoći stanovništvu ugroženom u poplavama, a svake godine podrži više od 400 aktivnosti iz oblasti sporta, kulture, obrazovanja i projekata pomoći lokalnim zajednicama“, kaže portparol jedine domaće pivare u RS.
Ovo je poslednji 20. tekst serijala “Kako je propala i uništena banjalučka privreda”
Sutra:
Završni komentar urednika portala CAPITAL-a: “Duše su nam prodali”
Autor: Poslovni portal CAPITAL.ba i Nezavisne novine