BEOGRAD, Da li su nezaposleni, kojih je iz mjeseca u mjesec sve više, potencijalno jaka društvena snaga u Srbiji. Najbrojniji među nezadovoljnima, a nemaju organizaciju.
Jurišaju na Vladu Srbije i studenti i penzioneri, radnici koji primaju male plate ili pak ne dobijaju ni dinara, opelješeni, iznevereni, huligani i navijači…
Ipak, na organizovani bunt nisu se odlučili samo – nezaposleni. A njih je, kako kaže zvanična statistika, skoro pa najviše među bundžijama. Tačnije – 722.142. Nezvanična je još gora…
Kolika su oni zapravo društvena sila? Koliko bi bio jak njihov pritisak na vlasti? Istorija daje različite odgovore. A ova najnovija – ne previše ohrabrujuće.
U Srbiji ne postoji nijedna zvučnija organizacija koja bi okupljala armiju onih koji ne primaju platu, a jedini sindikat koji „zastupa prava nezaposlenih“ osnovali su – anarhisti. Oformljen je prije nešto više od godinu dana, pod vođstvom više puta privođenog Ratibora Trivunca. Čini ga šačica članova. Drugog, međutim, nema.
Pojedine, sporadične, pokušaje da se stvari promjene istorija je već izbrisala. Sličnog se iskustva prisjeća i Vera Kondić, psiholog rada.
“Svojevremeno smo osnovali koordinacioni odbor za nezaposlene. To je bilo za vrijeme prethodne vlasti, kada je takođe bilo mnogo ljudi bez posla. Danas ih je još više. Ipak, i pored toga što smo vjerovali da će ova ogromna grupa ljudi moći da ima uticaj u društvu, inicijativa je dočekana na nož. Uspjeli smo da oborimo par nelegalnih konkursa i na tome je sve ostalo”, kaže ona.
Ona ocjenjuje da osnivanje nekog sličnog odbora danas ne bi bilo loše. Naprotiv. Strahuje, međutim, da su nova vremena promjenila ljude.
“Postoji mnogo različitosti u odnosu na prethodnu deceniju. Ljudi su postali sasvim apatični. I to svi – i zaposleni i nezaposleni. Svi vi željeli da njihov problem neko drugi riješava umjesto njih samih. A u takvom su raspoloženju, promjene teške”, dodaje Kondić.
Jesu li onda ovih 722.142 valjani potencijal za mijenjanje društva? Imaju li snagu? Vera Kondić smatra da je odgovor „da“.
Slično bi se zaključilo i na brojnim internet forumima, gdje odjekuju – kad se već ne čuju na ulici – glasovi nezadovoljnih nezaposlenih. U virtuelnom svijetu diže se kuka i motika, galami na živo i neživo, prijeti se i psuje. U stvarnosti je „malo“ drugačije.
“Nezaposleni su sami sebi konkurencija, pa ih je veoma teško organizovati. A u takvim uslovima pada i nivo solidarnosti, samim tim i uticaj”, smatra Zoran Stojiljković, profesor političke sociologije na Univerzitetu u Beogradu.
On dodaje da “ne mogu oni da istupaju kao zajednica jer im je svima isti cilj, a to je da nađu posao. Kada bi neko otvorio 20 ili 200 radnih mjesta odjednom, taj bi cilj bio samo djelimično ostvaren, a ostali bi i dalje bili nezadovoljni”.
Profesor Stojiljković dodaje i da su nezaposleni grupa osjetljiva na svaku vrstu obećanja, pa je teško naći predstavnika koji bi mogao da artikuliše jasne i ostvarive ciljeve. Ipak, ne misli da su za potcjenjivanje, naprotiv. Njihova brojnost je svakako faktor za uvažavanje.
“Kada bi se organizovali oni bi postali vidljiviji u društvu i tako bi mogli da skrenu pažnju na svoj nezadovoljavajući položaj”, kaže Stojiljković.
“Ipak, pošto ne bi mogli da promjene svoj status i dobiju radnu knjižicu, oni ne mogu da istupaju sasvim samostalno već mogu da uđu u koaliciju sa sindikatima ili da postanu njihovi kolektivni članovi. Tako bi postigli veći uticaj, a dobili bi nekog ko je u prilici da ispostavlja njihove zahtjeve onima koji odlučuju”, dodaje on.
Nezaposleno 19,2 odsto ljudi
Prema evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje, novembar je bez posla u Srbiji dočekalo 722.142. Ova je statistika „obogaćena“ za 4.639 prezimena u odnosu na prethodni mjesec. Stopa nezaposlenosti je, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u 2000. godini iznosila 12,09 odsto, dok se u 2010. popela na rekordnih 19,2 odsto.
I zaposleni jedva preživljavaju
Srbija, poslije Albanije, ima najniže plate u regionu. Prosječna zarada bez poreza i doprinosa u našoj zemlji iznosi 34.422 dinara. Radno mjesto ima skoro 1,9 miliona stanovnika, a prije deset godina je stalni posao imalo čak 300.000 stanovnika više. Zaposleni polovinu svoje mjesečne zarade potroše na hranu i bezalkoholna pića, a potom na struju, vodu, telefon…
Prema važećem zakonu o osiguranju u slučaju nezaposlenosti, svako ko nema posao ima pravo na:
1) obavještavanje o mogućnostima i uslovima za zapošljavanje
2) posredovanje u zapošljavanju
3) profesionalnu orijentaciju i savjetovanje o izboru zanima nja
4) dodatno obrazovanje i obuku
5) mjere aktivne politike zapošljavanja
6) novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti
7) druga prava utvrđena ovim zakonom i opštim aktom Nacionalne službe za zapošljavanje
Novosti